Selektor BiH Duško Vujošević je govorio o svom zdravlju, medijima u Srbiji i BiH, politici, rastanku sa Partizanom...
Vujošević je zbog pojave gangrene na nožnom prstu propustio utakmicu BiH u Jerevenu protiv Jermenije i pobjedu kojom su "zmajevi" izborili mjesto u drugom krugu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.
Selektor BiH je u razgovoru za sarajevsko Oslobođenje demantovao da mu je zdravlje bilo ozbiljnije ugroženo.
"Pošto sam ja došao u bolnicu bez uputnice, morao sam da budem primljen formalno kao hitan slučaj, a onda je to neko iz te bolnice pustio u štampu, gdje su željni senzacija i tih naslova, koji uslovno rečeno prodaju štampu, pa je vjerovatno to razlog takvog nekog katastrofičnog izvještavanja. Da li je neko stvarno želio da bude tako, u to ne mogu da ulazim, ali to nije bilo bazirano niti na razgovoru sa mnom, niti na razgovoru sa doktorima koji mene prate. Situacija nije bila jednostavna, ali nije bila ni komplikovana kako su to neki predstavili", kaže Vujošević.
Trofejni stručnjak se osvrnuo na političku situaciju u BiH, smatrajući da se struktura zemlje odražava u svakom segmentu društva, slično kao u djelu Ive Andrića "Put Alije Đerđeleza".
"Čim čovjek smanji distancu, izgubi se respekt i počnu onako da ulaze u sitna crijeva i prave raznorazne analize, počev od zdravstvenih, pa i drugih vrsta. Pojedini novinari za relativnu skromnu cifru budu kupljeni da budu portparoli određenih igrača, pa da brane neke njihove ne baš mnogo moralne pozicije. Ali ono što se u toj složenoj situaciji sa igračima desilo, ostali su oni koji su željeli da igraju za BiH i koji su željeli da napreduju, koji su radili sa strašću i sa ljubavlju. To je kod mene izazvalo dobar odnos i bez obzira na tešku situaciju, uspeli smo da napravimo rezultat koji jednog momenta stvarno nije bio očekivan", dodao je Vujošević.
Veliku buru u domaćoj javnosti izazvala je majica sa grbom Srbije koju je Vujošević nosio na seminaru koji je organizovala trenerska organizacija Srbije.
"To je glupost koju ne želim mnogo da komentarišem. Prvo, u ovim gladnim godinama nisam se nikad najeo onoga što se ne jede. I ni u jednoj situaciji nisam čovjek, koji kad se mijenja katanac, mijenja i glavu. Poznato je da nisam nacionalista i ne gledam ljude po tome ko je šta, nego kakav je ko. I na seminaru koji je organizovala trenerska organizacija Srbije su nošene te majice, kao neka uniforma i ja sam je s ponosom nosio, jer sam član te organizacije, ne smatram da je nositi majicu sa grbom Srbije, koja je, ponavljam, uniforma za taj seminar, nešto nečasno", kaže Vujošević.
Selektor BiH rezultate u pretkvalifikacijama vidi kao uspjeh, ali za kvalifikacije najavljuje pojačanja.
"Za predstojeće kvalifikacije moramo da se pojačamo, gledajući na poziciji stranca šta može da se uradi. Onda računamo na Stipanovića (Andrija), Kikanovića (Elmedin), Miloševića (Milan), jer su to igrači koji imaju kvalitet i dopunjavaju nešto što je ovoj ekipi falilo, a ne ruše neku njihovu fanatičnu posvećenost i energiju. Znači, stranac i ta tri igrača su nešto što prvo pada napamet, a vidjećemo šta bi još moglo da znači pojačavanje ekipe, a ne razbijanje te neke teško napravljene atmosfere", dodaje Vujošević.
Kada je riječ o Eurobasketu Vujošević nije štedio riječi hvale za reprezentacije iz regiona, ali je iskoristio priliku da još jednom podsjeti koliko bi reprezentacija Jugoslavije bila dominantna da se država nije raspala.
"Belgija pokazuje da ima dobru ekipu. Rusi su većinu utakmica odigrali jako dobro, a Francuzi su slabiji nego što je bilo očekivano. Kada su u pitanju ekipe iz regiona, zaslužuju veliku pohvalu i mi koji malo duže pratimo košarku ne možemo da ne pomislimo koliko bi ustvari reprezentacija Jugoslavije bila dominantna, da nastupa u tom sastavu i da je ta zemlja ostala cijela", kaže Vujošević.
Trofejnom stručnjaku je teško pao rastanak sa Partizanom, za koji kaže da je bio politički uslovljen.
"Taj prljav posao su prihvatili da odrade moji bliski saradnici i prijatelji. Meni Partizan nije bio samo posao nego način života i velike emocije sam imao prema tome, pa mi je to sve zajedno jako teško palo. Pogotovo što sam ja te posljednje godine radio ne uzimajući praktično ništa zbog teške finansijske situacije, dajući prioritet igračima, dok je radna zajednica u Partizanu sama uzimala prioritet. Način rastanka, gdje su oni pokušali da mene isprovociraju da odem, da ne bih mogao da naplatim taj novac s obzirom na to da ti ugovori nisu imali jaku garanciju, jer sam s njima radio gotovo na obećanu riječ", kaže Vujošević, i dodaje
"Njihova želja da ne plate ništa od novca koji sam ja i više nego pošteno zaradio i opravdao rezultatima i proizvodnjom igrača i nekom borbom za klub, bila je očita. Praktično u tom klubu došlo je do totalne promjene strukture rukovođenja, da su oni, da bi opstali, pristali da budu neki klub iz sjenke u odnosu na beogradskog konkurenta, a tu je došlo neko rukovodstvo koje pristaje na to.
Taj klub je zadržao isto ime, ali je u suštini jako izmijenjen. Što se tiče novca, ja sam to trebao da dobijem prije sedam godina. Ja nemam rezervni posao, ni rezervno zanimanje, a nisam naplaćivao transfere igrača, niti sam uzimao novac na bilo koji drugi način. Novac koji imam to je ono što zaradim zvanično kroz ugovore i prosto nema mogućnosti, niti prava da to ne naplatim.
Njihovo ponašanje me obezbolilo, kada je u pitanju sama tužba. Normalno, ni to nije bilo jednostavno, ali puno su mi pomogli takvim ponašanjem, da me praktično obavežu da iz nekih najnormalnijih razloga želim da uzmem novac koji sam zaradio, a druge nemam. I moralno su mi pomogli, zbog toga što su bili stvarno nekorektni , od načina rastajanja, pa sve do ovog momenta. Ni jednim ljudskim gestom nisu me natjerali da razmišljam na neki drugi način, jer svaki čovjek ima strpljenje, ali ničije nije beskrajno", zaključuje Vujošević u razgovoru za sarajevsko Osobođenje.