Reporter našeg portala donosi priču o udobnoj kineskoj željeznici. Komfornijoj od aviona.
/Od izvještača MONDA sa Svjetskog prvenstva u Kini/
Svi koji su otišli na Mundobasket krenuli su u tu avanturu pomireni sa činjenicom da će većinu vremena provesti sa spakovanim stvarima.
Kada prihvatite tako zahtjevan put, onda on ne pada teško kao što zvuči.
Pogotovo kada reprezentacija pobjeđuje.
I kada putujete kineskim vozom, udobnijim od aviona.
Prvi međugradski transfer na Mundobasketu za izvještače beogradskih medija bio je odlazak vozom od Fošana do Vuhana, gdje će "orlovi" igrati protiv Portorika u petak i Španije u nedjelju.
Jutarnja gužva na ogromnoj željezničkoj stanici u Guandgžouu bila je uvod u put dugačak više od hiljadu kilometara. Najava da ćemo provesti četiri sata u vozu nije zvučala prijatno, ali je iskustvo bilo zaista ljepše od leta iz Evrope ka Kini.
Pri brzini od 306 kilometara na sat, u prostranim sjedištima koja ostavljaju dovoljno mjesta i najvišima u grupi, kineski voz je jurio i stizao na odredište na vrijeme da posjetimo trening Saletove ekipe oko 17 časova.
Za cijenu karte od oko 95 evra, uz poslužene grickalice, previše ljute i začinjene za naš ukus, kao i uz kafu skuplju od piva (30 juana naspram 25) uvjerili smo se da i naredne selidbe neće biti problem.
Nadamo se - sve do Pekinga i završnice.
Dok je voz "zacrtanom" brzinom prolazio živopisne krajeve i upoznavao nas sa svojom zemljom, na momenat smo se iz ekonomske ušunjali i u biznis klasu, koja izgleda sjajno.
Pušenje je strogo zabranjeno, policajac povremeno prođe da povede računa da li je sve u redu, a tokom povremenih stajanja na stanicama sa razglasa je preporučeno putnicima sa budu brzi i da ne izlaze oni koji nisu stigli na odredište.
A, naša odredište je Vuhan, gdje Saletove "orlove" čekaju dvije prepreke na putu ka onom glavnom, u Šangaju, pa Pekingu...