Prethodnu 2020. godinu odlučili smo da podijelimo u tri segmenta.
Prvi - do početka pandemije kovida-19, drugi na prekid sporta i života kakvog smo dotad poznavali (lokdaun) i nastavak takmičenja bez navijača u tzv. novoj normalnosti, koja podrazumijeva nošenje maski, održavanje distanci, PCR testiranje i na žalost brojanje zaraženih i mrtvih.
U prvih nekoliko mjeseci sad već prošle godine sport u Bosni i Hercegovini je bio "normalan" u onoj mjeri u kojoj su bili normalni država i društvo.
Proslavio se ulazak u Novu godinu, a tradicionalno na početku gotovo svake godine bio je aktuelan rukomet i to Evropsko prvenstvo u Austriji, Norveškoj i Švedskoj, gdje su po prvi put u istoriji učestvovali i "zmajevi" pod selektorskom palicom Bilala Šumana.
U izuzetno teškoj grupi, vjerovatno jednoj od najtežih, bh. rukometaši nisu uspjeli da prebrode prvi krug u konkurenciji Norveške, Francuske i Portugala, ali će EURO ostati upamćen i po eliminaciji "trikolora" već u grupnoj fazi što se nije desilo dvije decenije.
Moglo se već tada naslutiti da će ova godina biti posebna u svakom smislu, ponajviše po mračnim događajima, što je već krajem januara potvrdila pogibija Kobija Brajanta u helikopterskoj nesreći, ali nastavljena je barem ko nas, tradicionalnim prijateljskim dvobojima Rukometnog kluba Borac m:tel sa Zagrebom, koji je dva puta gostovao u "Boriku".
Oba meča u Banjaluci su rezultatski tijesno pripala izabranicima Veselina Vujovića, iako se Borac predstavio u jako dobrom svjetlu i u obje utakmice bio na korak od pobjede što je obradovalo banjalučke navijače.
Radovali su se i Zagrepčani, ne samo zbog pobjeda nad crveno-plavima već zbog nastupa njihovog nacionalnog tima na šampionatu Evrope, koji su stigli do finala EURO 2020. Upravo su u Banjaluci gledali polufinale protiv Norveške i propisno ga proslavili, a Vujović je čak tom prilikom rekao policiji da im pratnja od "Borika" do hotela nije potrebna.
Pored toga, legendarni crnogorski stručnjak bio je oduševljen banjalučkim gostoprimstvom i hrabrom igrom crveno-plavih.
"Najzadovoljniji sam gostoprimstvom ljudi ovdje u Banjaluci i Borcu. Moram takođe da priznam da sam bio iznenađen jednom snažnom igrom kakvu je prikazao domaćin u dva dana. Kao i hrabrošću rukometaša Borca. Neki od mojih momaka su malo plakali, malo su se žalili, dok su igrači Borca to muški izdržali i dali primjer kako treba da se igra rukomet", istakao je legendarni rukometni trener.
Ipak, Hrvati su ostali uskraćeni za zlatnu medalju jer je Španija bila bolja i zasluženo se okitila titulom kontinentalnog šampiona (22:20).
U košarci se nisu stvari posebno promijenile, Igokea je nastavila da dominira u domaćem prvenstvu, ali i da se zbog zgusnutog kalendara igranja u ABA ligi, sukobljava sa Košarkaškim savezom BiH, preciznije sa gensekom Amerom Čolanom.
Pale su tada i neke teške riječi između trenera Igokee Dragana Bajića i Čolana, ali epilog cijele priče bio je da je KS BiH zaključio da je odluka generalnog sekretara o prekidu sezone bila ishitrena pa je igrana nova utakmica protiv Sparsa. Aleksandrovčani su potom uspjeli da osiguraju opstanak na Jadranu, a kao priznanje za dobar rad stigao je i poziv selektora Srbije Igora Kokoškova za Dalibora Ilića, "igosa" rođenog u Višegradu, koji je proglašen najboljim sportistom Republike Srpske.
Veliki šampion Velibor "Bora" Milutinović je potom na devetim po redu "Danima fudbala Republike Srpske" primio zlatnu plaketu "Miljan Miljanić", na svečanosti koju zajednički tradicionalno organizuju Fudbalski savez Republike Srpske i "Sportski žurnal".
Treba li napomenuti razloge? Dovoljno je reći da je legendarni Bora jedini trener u istoriji fudbala koji je odveo pet različitih reprezentacija na završnice svjetskih prvenstava.
"Putuj i piši, tako mi je rekao Miljan (Miljanić) kad sam bio igrač. Kad me pitaju da objasnim svoje rezultate, ja kažem da sam iz Bajine Bašte. Voda to je Drina, vazduh to je Tara, vatra to je mentalitet tog naroda. Za 25 godina Partizana Miloš je dobio zlatnu nagradu a ja srebrnu, ja sam pitao kako on zlatnu a ja sam četiri puta bio šampion. Kaze pa znaš ti ko je to, to je Miloš. Miloš je Miloš, a Bora je Bora. Hvala vam, svima, mom klubu, Borcu i mojoj porodici bez koje ne bih ovdje stajao", rekao je tada Milutinović podsjetivši prisutne na svog rođenog brata i jednog od najvećih igrača u istoriji fudbala Miloša Milutinovića.
Tada se malo dotakao i raznih fudbalskih stvari i usput "potkačio" menadžera Liverpula Jirgena Klopa kada je u pitanju odnos kvaliteta između njega i npr. Veljka Paunovića.
Poslije slavljeničkog raspoloženja, pravili su se planovi i pripreme za nastavak sezone u Premijer ligi BiH, kao i spremala pojačanja, a najveća su se desila Borcu, Zrinjskom i Sarajevu, koji su doveli trojicu nekadašnjih reprezentativaca Bosne i Hercegovine, Gorana Zakarića, Nemanju Bilbiju i Sven-Tina Sušića.
Zakarić je stigao u banjalučki Borac, Bilbija se iz Južne Koreje vratio u mostarski Zrinjski, dok je sinovac legendarnog Safeta Sušića potpisao za "bordo" klub.
Banjalučani su formu za nastavak sezone brusili na pripremama u Antaliji, a s njima i naš izvještač, pa su se crveno-plavi fudbaleri dobro pazili prilikom treninga da ne bi "osvanuli" na našem portalu.
''Pazi kako radiš vježbe, snima se i slika. Pripazi kako radiš, izaći će to na Mondu!'', govorili su između sebe u teretani.
Februar je takođe bio i u znaku dodjele nagrada za najboljeg sportistu Banjaluke, a titula je očekivano i zasluženo pripala golmanu rukometaša Borca Bojanu "Hansu" Ljubišić , koji je krajem 2019. godine ponio i titulu u izboru za najboljeg sportistu RS.
Epitet najboljeg u Banjaluci, popularni Hans je dobio zbog osvojenog Kupa Bosne i Hercegovine u 2019, plasmana u finale plej-ofa bh. prvenstva, kao i učešća u četvrtfinalu evropskog EHF Čelendž kupa poslije 14 godina "posta" banjalučkog kluba.
Odlično su krenuli i fudbaleri u povratničkoj sezoni u Premijer ligi BiH, Branislav Krunić je odveo tim do četvrtog mjesta na tabeli, ali je smijenjen poslije eliminacije iz Kupa BiH od Željezničara, kada ga je naslijedio Vlado Jagodić na klupi i to peti put u trenerskoj karijeri.
Jagodić, takođe sad već bivši trener crveno-plavih, debitovao je na Dan žena porazom od Veleža (2:1) i to je bila posljednja utakmica s obzirom da se već pojavio korona virus, pa je sezona prekinuta četiri dana kasnije.
Na stadion "Rođeni" nisu stigli ni banjalučki Lešinari zbog saobraćajne nezgode u Jajcu, pa je izostala i podrška sa tribina prije prekida sezone zbog pandemije kovida-19.
I u Prvoj ligi RS je uslijedio prekid, ali do njega je briljirao Jovo Lukić, tadašnji napadač Krupe, koji je sa 12 golova bio najzaslužniji što je ekipa iz kanjona Vrbasa bil nadomak povratka u bh. elitu. Nešto kasnije je prešao u Borac, što je za njega bilo ostvarenje dječačkih snova. Bilo je i pomalo nesvakidašnjih situacija u Prvoj ligi RS, pa je recimo Jedinstvo iz Brčkog u martu već imalo četvrtog trenera u sezoni! Kao na ringišpilu!
Ali, fudbal i cijeli sport u BiH su potpuno stali, a navijači i svi ostali građani zaglavili u "lokdaun"...
P.S.Dok se lopta opet ne zakotrlja! A to ćete čitati nešto kasnije...