Ivica Kostelić je jedva preživio početak svog putovanja, a zatim se javio iz pećine na Prokletijama.
Samo nekoliko dana nakon što je preživio dramatičnu nezgodu na ušću reke Bojane na granici između Crne Gore i Albanije najbolji hrvatski skijaš svih vremena Ivica Kostelić se javio i to sa vrha Prokletija. On je krenuo da se penje na najviši vrh Prokletija na Kosovu Đeravicu, visoku 2.656 metara i oduševljen je onim što vidi.
Samo nekoliko dana pošto je zajedno sa svojim saputnikom iz Francuske spasen zahvaljujući brzoj intervenciji Mornarice vojske Crne Gore pošto su im visoki talasi potopili kajake, sada je podijelio slike sa prelijepih Prokletija i istakao da je oduševljen prizorima koje viđa svaki dan. Pošto je u petak 7. marta jedva ostao živ, nije ga to pokolebalo već je nastavio svoj put.
On je u opširnom izvještaju sa svog puta koji ga vodi po najvećoj od Dinarskih planina govorio o ljepoti Prokletija, ali je naglasio i da je zaboravio da na prvom zbornom mjestu donese šator pa je zajedno sa svojim saputnicima morao da prespava u pećinama koje se nalaze ispod planinskih vrhova.
Poruka Ivice Kostelića
"Pozdrav svima! Hvala vam za sve poruke podrške. Svi smo dobro i nepovrijeđeni. Uprkos nesreći što se dogodila nakon ciljne crte na ušću rijeke Bojane, prva skijaška traverza Prokletija/Bjeshket e Nemuna prošla je glatko. S obzirom da smo tokom ture bili izvan dosega signala, nisam slao dnevne izvještaje. U sljedećih nekoliko objava napravićemo pregled ovog petodnevnog poduhvata. Pregled prvog dana traverze već sam objavio ovdje, od sada slijede izvještaji od drugog dana nadalje.
Nakon dobrog odmora u pastirskoj kolibi ispod prevoja Vranica, Meme, Bertran i ja nastavili smo put. Naša ekipa za podršku uspjela je da pokrene drugo vozilo koje je bilo zapelo prethodne noći i oni su se spustili u dolinu. Sljedeći put ćemo se vidjeti za dva dana. Prvih nekoliko sati skijali smo preko prekrasnih planinskih pašnjaka s visokim vrhovima Prokletija/Bjeshket e Nemuna pred nama. Naposljetku smo ušli u strmi lavirint glavnog grebena. Zahvaljujući savršenom vremenu i snežnim uslovima, divili smo se divljoj ljepoti ovih planina dok smo gurali sve dalje. Dnevni cilj bio nam je bivak broj 3 koji je postavljen u dolini ispod vrha Jezerce, najviše tačke Prokletija/Beshkjet e Nemuna.
Matje i Bertran su vrlo jaki penjači. Biti najslabija karika u grupi za mene je bila nova situacija. Tješio sam se činjenicom da su oni 20-30 kilograma lakši od mene. Krajem dana prošli smo ispod Rosnog vrha i ušli u dolinu Jezerce. Već je bio mrak kada smo stigli do velike stene u sredini doline, gdje smo prije desetak dana spremili svoj bivak. Danas smo prešli 20-ak kilometara s 1500 vertikalnih metara uspinjanja, na visini između 1800 i 2300 metara.
Na naše iznenađenje saznali smo da u bivaku nedostaje šator – zaboravili smo ga spakovati. Tako smo se nakon večere udobno smjestili u i oko male pećine ispod stene. S temperaturama malo ispod nule, uživao sam u pogledu iz svojeg "kreveta": zvjezdana noć s prigušenim svjetlom polumjeseca koji je polako putovao preko kristalno čistog neba. Ni dašak vjetra, ni zvuk nije remetio ovaj mir uokviren planinskim vrhovima. Gotovo sam mogao da osjetim kako kuca srce planine."
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!