Grbić za MONDO: Samo jedna karika u lancu

Trebalo bi mnogo vremena da se nabroje svi trofeji i medalje koje je Vladimir Vanja Grbić osvojio tokom igračke karijere.

Smečovao je i blokirao sve do 38. godine, a zatim, kada je procijenio da je "dosta bilo", odlučio da kroz angažman u Odbojkaškom savezu Srbije vrati sportu nešto od onoga što je dobio.

Tek dve godine pošto je okačio patike o klin, imao je čast da kao visoki funkcioner Saveza, na završnom okupljanju srpske odbojkaške porodice za 2011, pozdravi sadašnje i buduće asove, koji su u prethodnih 12 meseci donijeli kući čak 15 medalja sa 20 međunarodnih takmičenja!

Zlatne medalje seniora i seniorki na prvenstvima Evrope predstavljaju samo vrh "ledenog brijega".

"Iza sebe imamo fantastičan rezultat, ne samo u seniorskoj konkurenciji, gdje je napravljen uspjeh koji se teško mogao očekivati, nego je istim putem krenula cijela plejada mladih. To nije podatak da se njime zadovoljimo, već da budemo svjesni da smo sposobni za mnogo velike stvari. Samo moramo da vjerujemo i da se držimo jedni drugih - uostalom, to je uvek bio trend odbojkaškog sporta", rekao je tada Grbić.

Žetva medalja, kao i konstantna obnova "A" selekcija kroz izbacivanje novih imena na evropsku i svjetsku scenu, bili su neki od povoda da sa Vanjom nastavimo razgovor o odbojci i "tajnom receptu" koji srpskim selekcijama donosi opstanak u vrhu.

"Ovakvi rezultati podrazumijevaju dugotrajno i mukotrpno vojevanje na svim mogućim frontovima, dakle, maksimalni angažman svih nas. Mala tajna srpske odbojke je u tome što se zarad zajedničkog dobra tačno zna ko bi šta trebalo da uradi i što se lični interesi stavljaju iza interesa kompletne organizacije, odnosno uspjeha naših ekipa".

"Jako je lijepo kada na kraju godine dođete i kažete - evo, mi smo sve ovo uradili. Ali to je ujedno i obaveza", podseća Grbić.

Predsjednik OSS Aleksandar Boričić je kao apsolutni prioritet u 2012. istakao osvajanje bar jedne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu.

Ni odbojkaši ni odbojkašice nisu još obezbijedili plasman na OI, ali će za to imati dovoljno prilika. Vanja Grbić kao bivši as zna da ništa u sportu nije unaprijed sigurno.

"Znate kako kažu: teren je ravan, a lopta okrugla. I momci i djevojke daće sve od sebe, jer znaju koliko nam je bitno to učešće i što bolji rezultat u Londonu. Ne vršimo nikakav pritisak, jer znamo da oni osjećaju važnost svog zadatka. Imamo 100 odsto povjerenja u njih".

Da ni u odbojci nije sve bajno i sjajno, pokazuje to što naši najbolji klubovi iz sezone u sezonu završavaju takmičenje u Ligi šampiona kao posljednji u svojim grupama.

"Stvar je vrlo jednostavna - ne možete očekivati da u jednoj zemlji eksplodira klupski sport, sve dok nam je privreda u stanju u kakvom jeste. Sport se uvijek oslanjao na privredu i to je realnost", objasnio je Grbić.

"Sport nam je onakav kako ga tretiramo. Nemojmo da računamo reprezentaciju, gdje najveći broj igrača dolazi iz inostranih timova! Nadam se da će doći vrijeme da se i ovdje stvore uslovi da se kroz klupski sport može uraditi nešto značajno. Ali mislim da to vrijeme još nije došlo".
U životu Vladimira Grbića 2011. će uvek biti posebna i zbog najvećeg individualnog priznanja, što je bio prijem u odbojkašku Kuću slavnih, u američkom mjestu Holiouk. Samu ceremoniju pamtiće dok je živ.

"Prisjećao sam se tada svih trenutaka koje sam proveo sa svojom braćom na terenu. Ne samo sa (rođenim bratom) Nikolom, nego sa svima sa kojima sam pravio reprezentativnu i klupsku karijeru. To su trenuci u kojima shvatite koliko ustvari imate prijatelja i na koji način ste uticali jedni na druge da budete bolji ljudi. I mislim da je to suština ovoga čime se bavimo. Da smo jedna karika u beskrajnom lancu. Ma koliko važni, ipak ste jedna karika, čiji je zadatak da onima koji dolaze, prenesete naučeno od onih prije vas".

Upravo sa tim motivom, Vanja je ostao u Srbiji i prihvatio se posla u OSS, mada je po završetku karijere mogao da bira zemlju u kojoj će da svije porodično gnijezdo.

"Kada ste ovdje, onda ste svoj na svome, kao što u inostranstvu nikad ne možete to da budete. Ako zaista volite svoju zemlju, onda ćete pronaći način da joj pomognete, radeći najbolje ono što znate najbolje. To je patriotizam", ističe Grbić.

"Ja sam jednostavno spojio ono što volim, ono što znam najbolje da radim, ono što je najpraktičnije. I kada naši momci i djevojke osvoje zlatnu ili neku drugu medalju, znate da se poruka koju ste poslali, preslikala u njima na pravi način. Tako dobijate želju da nastavite sa radom. Više nisam na terenu, ali sam na jednoj višoj platformi, koja obuhvata više ljudi, više djece".
Pominjanjem djece, samo po sebi nametnulo se pitanje o masovnosti odbojke među srpskim đacima.

To što je odbojka danas popularniji sport od nekih, doskora, neprikosnovenih, duguje svojoj eleganciji i ljepoti, ali i činjenici da se gotovo podjednako "obraća" i muškom i ženskom polu.

"Odbojka je sport brze, visoke inteligencije, s obzirom na to da odluke morate da donosite u djelićima sekunde. Niste uslovljeni samo fizičkom komponentom - odvojeni ste mrežom od protivnika i morate da ga nadigrate. Poen se može osvojiti na različite načine i samim tim vam je spektar mogućnosti mnogo veći... A, kao što znamo, žene su inteligentnije od muškaraca, lakše se uklapaju i nije čudno što im odbojka tako dobro ide".

Iz perspektive nekadašnjeg olimpijskog pobednika i dvostrukog Sportiste godine u izboru nacionalnog olimpijskog komiteta, Vladimir Grbić poziva mlade da se bave odbojkom, jer će kroz taj sport naučiti kako da budu korisni članovi društva u cjelini.

"Ključni elementi odbojke su komunikacija i saradnja. U odbojci je kao u porodici, gdje zarad uspjeha, odnosno rezultata, morate da pronađete zajednički cilj. Čak i ako ne dotaknete vrh u samom sportu, bavljenje odbojkom će vam pomoći da unapredite svoje socijalne vještine".

"To je ono gdje ja vidim odbojku, kao činioca zdravog odrastanja i sazrijevanja. To smatram njenim najvećim doprinosom".

(I. Bogunović - MONDO, foto: MN Press)