Jedna lekcija od gren slem šampionke Marije Šarapove, koja je prije tri godine bila 126. na planeti, a sada ponovo Broj 1. "Mogla sam da odustanem".
Kada su je ogromni bolovi u ramenu, potom i operacija, spriječili da radi ono što najbolje umije da radi, lijepa, mlada, zgodna, poznata i bogata djevojka mogla je da bira čime želi da se bavi, kako da popuni odjednom nagomilano slobodno vrijeme...
Mogla je da otvori studio za dizajn poput Venus Vilijams ili da pokrene vlastitnu modnu liniju kao što je to u sličnoj situaciji uradila Serena Vilijams.
Umjesto toga, ruska multi-milionerka upisala je časove francuskog jezika s namjerom da jednog dana, kada ponovo bude spremna da igra tenis, bude kompletnija osoba nego što je bila. Možda baš zato, kada je savladala francuski, osvojila je i posljednji od četiri velika turnira koji joj je nedostajao u karijeri - francuski Rolan Garos.
U intervjuu za Rojters poslije pobjede u finalu Otvorenog prvenstva Francuske, Marija Šarapova otkrila je koliko je bio poseban osjećaj za nju što je publici na prepunom "Suzan Leglen" stadionu u Parizu mogla da se obrati na njihovom jeziku.
"Kada sam povrijedila rame, znala sam da neću moći da igram najmanje tri mjeseca. Iz nekog razloga, prva stvar koju sam uradila u tom trenutku, otišla sam u školu francuskog jezika u blizini moje kuće i upisala kurs", rekla je Šarapova, koja je operisala desno rame u avgustu 2008. godine.
"Išla sam na časove svakog dana tokom tri mjeseca. Ljudi su mislili da sam potpuno luda, jer sam mogla da radim gomilu drugih stvari. Ne znam ni sama zašto, ja sam samo željela da naučim novi jezik i izabrala sam francuski".
Dok je "parlala" francuski, Šarapova imala je još jedan plan u glavi. Kada nevolje prođu i kada bude mogla ponovo da zaigra tenis, željela je da opet bude najbolja na svijetu. Kaže da joj je za to bilo potrebno dnevno nekoliko sati na terenu, pa tako nedeljama, mjesecima i godinama, kako bi svoj udarac popravila za jedan odsto.
"Imam još mnogo toga da ostvarima. Vjerujem u svoju igru", rekla je Šarapova, koja je i prije finala Rolan Garosa obezbijedila plasman na prvo mjesto WTA liste.
Kasnije je, pobjedom nad Italijankom Sarom Erani, postala deseta teniserka u istoriji koja je osvojila i Vimbldon (2004) i US Open (2006) i Australijan Open (2008) i konačno Rolan Garos (2012).
"Mislim da postoji razlog zbog kojeg sjedim ovde pred vama sa četvrtim 'mejdžorom', što sam osvojila Rolan Garos. Uvijek sam, i kada je najteže, vjerovala da mogu da igram bolje, bez obzira da li se radilo o šljaci, travi, cementu, bilo čemu... Uvijek sam stremila boljem", rekla je Šarapova i dodala:
"Jedan procenat poboljšanja ovde, jedan tamo, tako sam uvijek pokušavala da razmišljam. Bez obzira koliko bilo teško postići neki napredak, bez obzira koliko ljudi nije vjerovalo u mene, nije mislilo da mogu da dođem do ove tačke, ja jednostavno nisam obraćala pažnju i nisam slušala. Samo sam trenirala".
Šarapova je otkrila i da joj je "unutrašnji glas" govorio da nastavi dalje.
"Uvijek sam slušala ono što su mi glasovi u meni govorili. Iz nekog razloga, svaki od njih 'poručivao' mi je da mogu da budem bolje. Rekao mi je da ću moći da igram poslije operacije, da ću ponovo biti na top nivou, da ću osvojiti gren slem ponovo, da ću biti broj 1... Poslušala sam ga".
Sada uživa.
"Dokazala sam da, bez obzira na broj udaraca koji sam dobila u karijeri, uvijek sam umjela da uzvratim. Nikada nisam tražila izgovore, samo sam se oslanjala na svoj talenat", pričala je Šarapova, koja se posljednja smijala.
Ona je u maju 2009. godine, kada je zaigrala poslije operacije, bila 126. na planeti. Sada je broj 1.
"Mogla sam da kažem - ne treba mi ovo. Imam novac. Imam slavu. Imam pobjede. Imam gren slemove...", iskrena je Šarapova.
"Ali kada vaša ljubav i strast prema nečemu prevazilazi sve gore nabrojano, nastavljate da radite i kada je napolju led, kada vam je hladno, kada vam nije ni do čega. Kada vam ništa ne ide od ruke, kada je možda bolje da ste ostali u krevetu, e baš tog dana odradite najteži trening. Kada osjećate da pola svijeta smatra da nemate šanse, onda se osjećate jako usamljeno. Ali, baš tada bi trebalo da dokažete da su u krivu".
Za kraj, podvukla je.
"Velike stvari možete da ostvarite samo ako ne slušate šta drugi misle..."
Koliko je trijumf u Parizu značio lijepoj Maši, vidjelo se po njenom padu na koljena poslije meč lopte...
"To je neponovljiv osjećaj, jedinstven koji sam imala do sada u karijeri. Nikada nisam ni sanjala da ću se tako osjećati. Mislila sam, kada sam sa 17 godina osvojila Vimbldona, da će to biti zauvijek najvažniji dan u mojoj karijeri, ali eto...", uporedila je Šarapova, koja je jedva suzdržala suze poslije finala vrijednog 1,6 miliona dolara.
"Kada sam pala na koljena, shvatila sam da je ovo nešto neponovljivo što mi se dogodilo".
(MONDO, foto: AP)