London je ogroman grad i gotovo svaka ulica ima svoju priču. Kad je tako da počnem od istorije i tradicije. Ulazite u londonsku tvrđavu - Tower Hill.
Još kao klinac ložio sam se na srednji vijek, na vitezove, mačeve, lukove i strijele…Želio sam da imam svoju "miledi" za čiju bi se čast borio na turnirima.
U međuvremenu se odraslo, izašle su bore, stalan posao (nikad kravata), ali i danas kad vidim film na tv-u iz tog doba zakucam se ispred ekrana i ne trepćem. Zato mi je obilazak Tauer hila (Tower Hilla) vratio dječački osmijeh na lice.
"Evo me u kuli, ja ću Vas spasiti, moja miledi!", gotovo da sam povikao kada sam ulazio preko drvenog mostića u tvrđavu, u kojoj svaki kamen ima svoju priču. Ulaz košta 20 funti. Vjerujte vrijedi svaki peni (ali, opet vam savjetujem da nabavite London pass).
Moram da priznam da sam se pokolebao i da mi je entuzijazam i maštanje o tome kako bih rado bio vitez malo splasnuo kada sam ušao u prostoriju u kojoj su izloženi oklopi i raznorazni mačevi iz vremena Tjudora i Stjuarta. Tako je, recimo, svečani mač jednog od kraljeva (Henri VI) dugačak čak 227 centimetara! Pa, sa tim bi i čuveni košarkaš bivšeg SSSR Tkačenko imao problema!
"Fit for a King", tako se naziva taj dio izložbe u Bijeloj kuli, koja izgleda zaista impresivno. Ti ljudi su, pomislih, bili ili ogromni ili su imali vojsku pomagača.
Kula ima nekoliko spratova i svaki je zanimljiv. Izloženi su oružje i oklopi iz prethodnih 500 vijekova. Da se od svega može napraviti odličan biznis, pokazuje posljednji nivo kule. U njemu se igrate i pokazujete šta ste sve zapamtili iz istorije sa prethodnih spratova.
Tu su raznorazne igre i kviz pitanja. Ja sam oprobao odapinjanje strijele, a sa desne strane, na ekranu vam pokazuje koliko ste i da li ste bili uspješni, da li ste pogodili neprijatelja, koliko treba podesiti ruku. Od "da li si doručkovao" jutros, do "imaš jaku ruku, opusti je". Ja sam, zamalo premašio glavu neprijatelja. "Just over head", pisalo je na ekranu.
Hm, nije loše za viteza-početnika. Ali, zaboga, dajte mi mač, možda tu mogu iz prve!
U ogromnoj Londonskoj tvrđavi (trebaće vam bar dva sata da vidite sve ili gotovo sve), postoji i izložba Kraljevskog nakita kroz vijekove. Taj dio tvrđave je posebno obezbijeđen vratima kakve vjerovatno nemaju ni sefovi nekih od najvećih banaka u svijetu. Ogromna, metalik vrata, čuvaju takve vrijednosti da bi Srbija, da ih ima, mogla ne samo da vrati dugove, nego da živi blagorodno u narednih...hm, bar nekoliko vijekova.
Izložene su krune i sav drugi nakit i oprema za krunisanje napravljenih poslije 1660. godine, mada je krunisanje postojalo mnogo prije toga.
Pokretnom linijom(!), dakle samo stojite i vozite se, prolazite lagano pored svih kruna koje su nosili engleski kraljevi i kraljice. Najteža je kruna kralja Edvarda (1661. godina) - 2,23 kilograma. Izložen je i ekstrevagantni dijamant od 3.106 karata, koji je Edvard VI dobio za 66. rođendan.
Ali, tek onda vam zastaje dah. Pred vašim očima je čuveni dijamant Koh-i-Nur (Planina svijetla - 105,6 karata), koji ukrašava krunu Kraljice Elizabete - Kraljice Majke. Dijamant potiče iz centralne Indije (čisto da vas podsjeti da su i Britanci tamo morali da se umiješaju ljudima u živote), a za njega je važilo uvjerenje da muški kraljevi ne bi trebalo da ga nose na kruni, jer donosi nesreću.
Najveći objekat u toj kraljevskoj riznici je ogromna činija ili posuda (ne znam ni sam kako bih je opisao), koja je služila za kraljevske bankete poslije krunisanja. U nju može da stane 144 boce vina.
O najvećim zvijezdama ove tvrđave - gavranovima, već sam vam pisao. I već 48 časova ne mogu da se otmem utisku da veliki dio svega ovoga može da se uradi i kod nas, u našim tvrđavama, a imamo ih i to kakve! OK potreban je novac, ali malo kreativnosti, malo ideja, malo više angažovanja...Imamo i mi šta da ponudimo, a i bogami da zaradimo od posjeta našim tvrđavama i sličnim istorijskim spomenicima i lokacijama.
Do tada možda i položim za viteza!
(Izvještač MONDA iz Londona, Predrag Vujić)