Lijevo krilo Borca m:tel Mirko Mikić već devetu sezonu s uspjehom nosi crveno-plavi dres banjalučkog kluba.
Od kada je, zajedno sa tri godine mlađim bratom Nikolom, koji je u međuvremenu prestao da igra rukomet, stigao iz Kotor Varoša, nezamjenjiv je na svom "radnom mjestu". Uvijek je među najboljim strijelcima ekipe, a treneri ga vole jer je, prije svega, veliki profesionalac.
Reprezentativac Bosne i Hercegovine izjavio je "Nezavisnim novinama" da nikada nije zažalio što je toliko dugo ostao u Borcu, a pričao je i o životu poslije rukometa, reprezentaciji BiH, Svjetskom prvenstvu u Španiji...
"Sjećam se kao da je juče bilo kada smo Nikola i ja na insistiranje tadašnjeg trenera Branislava Zeljkovića i koordinatora u stručnom štabu Zdravka Rađenovića stigli u Banjaluku. Bili smo impresionirani veličinom kluba i moram priznati da nisam vjerovao da ću se ovoliko zadržati u Borcu. Ali, to je moj put i ne žalim se. Igram u velikom klubu, klubu koji volim, i potpuno sam zadovoljan", istakao je 27-godišnji Mikić.
Dodao je da je u ovom periodu imao ponuda, ali ne takvih da bi se odlučio za odlazak.
"Nisam dobio nijedan poziv koji bi me privukao, o kojem bih ozbiljno razmislio i, evo, još sam u Borcu. Lijepo mi je ovdje, ali to, naravno, ne znači da bih odbio neku pravu ponudu".
Mikić je priznao da voli da se prisjeća utakmica u kojima je s Borcem m:tel osvajao trofeje.
"Bilo je to 2007. i 2011. godine, kada smo u finalu Kupa BiH pobijedili sarajevsku Bosnu, odnosno Izviđač. Pamtim i neke evropske susrete, poput duela s Ankarom i Aragonom u ‘Boriku’, pa okršaje iz SEHA lige sa Zagrebom i Metalurgom... Ali, najteže zaboravljam utakmice u kojima smo gubili. Prošlosezonske poraze od Goražda u finalu Kupa BiH i Sloge u odlučujućem meču za titulu još ne mogu da prebolim".
Prema njegovim riječima, zbog podmlađivanja ekipe, Banjalučani ove sezone nisu imali visoke ambicije, ali dolaskom novih pojačanja bi se to moglo promijeniti.
"Sada kada smo doveli tri značajna pojačanja, braću Benjamina i Senjamina Burića, te Dejana Malinovića, ambicije će nam sigurno porasti. Siguran sam da će i naši rezultati u nastavku biti bolji i da ćemo pravo lice pokazati kada počne šampionat BiH. Za njega se spremamo i uigravamo u SEHA ligi, on nam je prioritet".
Krilni napadač uvijek se raduje okupljanju reprezentativaca BiH iako ne dobija baš previše šansi da zaigra.
"Vukašin Stojanović je i dalje neprikosnoven na mojoj poziciji, ali strpljivo čekam svojih pet minuta i znam da ću da ih dočekam. Radujem se svakom pozivu u reprezentaciju, a na selektoru je da odluči ko će igrati".
Po njemu, najbolji utisak na SP u Španiji od ekipa iz bivše Jugoslavije napravila je Srbija.
"Nisam vjerovao da će Veselin Vuković tako lako uklopiti mlade igrače u tim. Odigrali su ‘orlovi’ odlično sve tri utakmice i mislim da mogu daleko da doguraju. Hrvati su, takođe, podmladili tim, ali oni su uvijek jaki. Makedonci ko Makedonci, ostavljaju srce na parketu u svakoj utakmici, Slovenci imaju sjajnu mladu generaciju, a jedino su me Crnogorci razočarali. Vidi se da im nedostaje Draško Mrvaljević, njihov jedini pravi srednji bek".
Po okončanju karijere, planira da završi fakultet…
"Studiram menadžment na privatnom fakultetu i moram priznati da mi ne ide baš najbolje. Tačnije, nemam mnogo vremena za učenje, a predavanja i ispiti su uglavnom vikendom, kada su i utakmice. Moram nekako da se natjeram i završim fakultet, a šta ću raditi nakon što završim s rukometom, ni sam ne znam. Igraću još dugo, siguran sam, samo da me zdravlje posluži".
Od igrača na njegovoj poziciji najviše poštuje…
"Ima zaista mnogo odličnih igrača, ali Eduard Kokšarov je definitivno najbolji. Rus je pravi majstor, baš kao i njegov sunarodnik Timur Dibirov. Po mom ukusu je i Nijemac Uve Genshajmer", zaključio je Mikić u razgovoru za banjalučki list.
(MONDO)