Danilo Ikodinović ni poslije teške saobraćajke nije klonuo duhom.
Prošlo je četiri mjeseca od teške saobraćajne nesreće jednog od najboljih vaterpolista Srbije svih vremena Danila Ikodinovića, ali je on i dalje onaj stari Dača, borac koji se ne predaje.
"Pokušaću da se vratim u nekadašnju formu, da budem opet onaj isti, ili bar da budem najbolji što mogu", rekao je Ikodinović u emisiji "Kao sav normalan svijet" Radio-televizije Srbije.
Emisija je snimljena 24. oktobra ove godine, u kući porodice Bekvalac u Novom Sadu, gdje žive Danilo Ikodinović i njegova supruga Nataša Bekvalac i u rehabilitacionom centru, gdje Dača stalno ide na terapije kako bi povratio funkcije desne ruke.
Jedna od prvih rečenica koje je rekao poslije izlaska iz kome bila je: "Je l' stradao još neko?", misleći na saobraćajnu nesreću krajem juna mjeseca u kojoj je on umalo izgubio život, a ugrozio je živote još dvoje vozača.
"Bilo bi mi strašno da je još neko bio povrijeđen...Ovako sam, hvala Bogu, samo ja nastradao. Ne bih mogao da živim sa tim da je još neko nastradao. Bilo je materijalne štete na vozilima, ali to može da se nadoknadi i nadoknadićemo, ali život ne može da se vrati", kaže Dača Ikodinović.
Proslavljeni vaterpolista, koji je nedavno odigrao 300. utakmicu za nacionalni tim, izgleda sve bolje. Kaže da se tako i osjeća. Lijevu ruku, koju nije mogao mnogo da koristi, sada potpuno normalno pomjera i služi se njome.
"Ne predajem se, nemate pravo na to kada pored sebe imate nekog koga volite i ko vas voli. Ja imam Natašu, ćerkicu Hanu i još jednu ćerku Andreu iz prvog braka. Zbog njih nemam pravo da budem sebičan i da klonem duhom. Ja i nisam osoba koja može da klone duhom", kaže nasmijani Dača Ikodinović.
Za brzi oporavak, prije svega mentalni, zahvaljuje prije svega svojoj supruzi Nataši. "Sve vrijeme je bila uz mene, nije ni imala svoj život proteklih mjeseci. Svu svoju energiju dala je meni", priča Dača, a dok ga je slušala popularnoj pjevačici su krenule suze.
Sada, mjesecima od kobnog dana, nekih teških trenutaka iz bolničke postelje prisjećaju se sa osmijehom. "Kad se budio iz kome, govorio je: 'Ubiću se, ne mogu sebe ovako da podnesem'. Objašnjavali su mi da to govori zbog anestezija, lijekova i da često pacijenti kažu nešto što ne misle. Ali, ja sam mislila, on to je to rekao, uplašila sam se. Zato sam mu donosila velike fotografije naše ćerke Hane".
Koliko im je vedar duh pomogao da prebrode vjerovatno najteže trenutke u dosadašnjim životima, svjedoči i simpatična priča, takođe iz bolničkih dana.
"Dok sam bio u plitkoj komi čuo sam neke glasove, i stalno neku ženu koja priča: 'Dado, Daki, Danilo, je l' me čuješ?' I neprekidno tako. Onda sam otvorio oči, onako sam u zavojima, ne mogu da se pokrenem, a želio sam da kažem naglas: 'Hoće li neko reći ovoj ženi da ućuti?", ispričao je Danilo, a onda su oboje prasnuli u smijeh.
Nataša Bekvalac je, kako sam kaže, preko noći od klinke postala zrela žena. "Imam 28 godina, ali osjećam kao da sam do tog trenutka bila klinka, čak i pored toga što sam rodila Hanu. Ovo nam je promijenilo život potpuno, sada znamo šta su nam prioriteti", kaže Nataša.
Velika ljubav prema motociklima umalo je koštala života Danila Ikodinovića. Nataša kaže da je motor bio jedini razlog za svađu između njih dvoje od kad su se upoznali. "On je, kao i svi muškarci, jedan veliki dječak. Uvijek sam mu govorila za motor, a on bi odgovarao: 'Ma, ne može to meni da se desi'. Eto, desilo se, svakom može da se desi i na žalost morao je da to shvati na najstrašniji način".
Nekoliko dana, dok je Danilo bio u bolnici, Nataša je provela u jednom ženskom manastiru na Fruškoj gori, gdje je dobila dodatnu snagu. "Monahinje su bile sjajne, stalno smo pričale, davale su mi knjige da čitam...Vjera mi je tada bila jedina preostala".
(MONDO)