Najbolji golman izraelskog prvenstva, Banjalučanin Bojan Ljubišić ostaje u okolini Tel Aviva, ali dres Hapoel Rišona zamijeniće dresom Ramat Hašarona.
“Potpisao sam ugovor na godinu dana sa Ramat Hašaronom. To je dobra ekipa koja je igrala plej-of ali obično je eliminisana u četvrtfinalu. Sada su vratili nekoliko igrača, tu sam i ja sada i mislim da ove godine može korak više”, rekao je Ljubišić.
Rastanak sa Hapoelom nije bio baš najljepši, ali je popularni Hans zadovoljan sezonom u kojoj je proglašen za najboljeg golmana u Izraelu..
“Imao sam obećanja da ćemo produžiti saradnju, ali desio se peh da se povrijedi najbolji igrač, Izraelac, pa su ose odlučili da umjesto njega dovedu stranca, a zbog ograničenja stranih igrača ja onda nisam mogao ja da ostanem. Što se tiče sezone bila je dobra, poraženi smo u finalu od Makabija koji je realno bolja ekipa. Zadovoljan sam svojom sezonom, stigla je i ta nagrada, mogao bih reći da ova sezone nije bila najbolja za klub ali lično za mene je bila jako dobra”, rekao je Ljubišić.
U Izrael je stigao 2012. godine iz Borca i ispostavilo se da je odlazak u ovu zemlju bio pun pogodak.
“U početku me bilo malo strah, jer svašta čujete o raznim zemljama. Međutim, poslije desetak dana vidio sam da ljudi žive sasvim normalno, a evo sada mogu da kažem da se sigurnije osjećam u Izraelu nego ovdje. Imao sam vrhunske uslove za bavljenje rukometom, kada sam stigao tamo, bio sam šokiran. Na raspolaganju nam je sve, od čiste odjeće prije treninga, termina kada želimo u dvorani, do teretane, sauna, džakuzija koji su nam na raspolaganju. Ono što mi jedino nedostaje je moja porodica”.
Izraelci dosta ulažu u rukomet, koji je istina, tek treći ili četvrti sport u ovoj zemlji, ali kako ističe Ljubišić, igračima sa ovih prostora je vrlo lako da se uklope.
“Dobri su uslovi, imaš jedan trening dnevno i to je najmanji problem za naše igrače koji su ovdje navikli na dva treninga, pa neki rade dodatni trening individualno. Za razliku od ovih prostora gdje radiš mnogo, a plaćen si slabo ili nikako u Izraelu poštuju i plaćaju igrače. Kvalitet rukometa se polako diže, ne brzo, ali ni klubovi ne žele da se zalijeću npr. Sa učešćem u evropskim takmičenjima, važnije im je da ispune obaveze prema igračima”, rekao je Ljubišić.
Slobodno vrijeme provodio je sa Bojanom Butulijom i još nekoliko igrača sa ovih prostora koji igraju za klubove iz Tel Aviva i okoline, a sada će u ekipi s njim igrati Obrad Radulović.
“Uglavnom se družimo nas petorica-šestorica koji smo tu blizu i provodimo vikende zajedno. Ako neko do naših klubova dolazi trudim se da ispratim, nisam bio kada je gostovala Zvezda, ali uspio sam da odem na košarkašku utakmicu između Makabija i Partizana. Moram da kažem da Izraelci jako mnogo poštuju Partizan i njegove igrače, posebno Bogdanovića”, dodao je Ljubišić.
On je čestitao svom bivšem klubu, Borcu na uspjehu u protekloj sezoni, kao i rukometnoj reprezentaciji BiH na istorijskom uspjehu, plasmanu na Svjetsko prvenstvo.
“Drago mi je što su uzeli duplu krunu, posebno zbog igrača, koji su istrpili sve pritiske, zasluženo osvojili titulu i oni su najzaslužniji za uspjeh Borca. Ti ljudi rizikuju karijere, nisu plaćeni i žao mi je što sada neće igrati evropska takmičenja jer smo mi svi uživali kad igraš te utakmice, tada je puna dvorana, a u Banjaluci ljudi znaju i cijene rukomet. Žao mi je zbog mladih igrača koji neće imati to iskustvo, ali to je donekle nadomješteno igranjem u SEHA ligi gdje su stvarno kvalitetne ekipe. Čestitam i reprezentaciji BiH, drago mi je zbog njihovog uspjeha prvenstveno zbog selektora Markovića, kao i Vranješa i ostalih igrača. Zasluženo su se plasirali, a Marka je napravio dobru ekipu, doveo igrače koji će da igraju za njega i napravio tu hemiju. Island sa Palmarsonom ili bez njega je odlična ekipa i teško ko može da ju dobije, BiH je to uspjela i želim joj mngoo sreće na Svjetskom prvenstvu”, poručio je Ljubišić.