Proslavljeni rukometaš Pari sen Žermena i bivši reprezentativac Srbije Mladen Bojinović za naš portal govorio o razlozima neuspjeha Srbije, igračkoj karijeri, banjalučkom Borcu m:tel, plasmanu Bosne i Hercegovine na SP u Katar...
„Krajiška ljepotica“ je dosad iznjedrila brojne legende ovog sporta od Abasa Arslanagića, Nebojše Popovića, Zdravka Rađenovića ili Radeta Unčanina, preko Velimira Petkovića, Ace Kneževića ili Zlatana Saračevića do najmlađeg Nebojše Golića... Ali, ako ćemo gledati po igračkoj karijeri, barem u posljednjih 20-ak godina, onda je najbolji rukometaš grada na Vrbasu dugogodišnji kapiten „orlova“ Mladen Bojinović! Ostvario je nebrojeno mnogo uspjeha u karijeri, osvojio pregršt medalja i pobjedničkih pehara - samo sa Monpeljeom je osvojio više od 30 trofeja, rekorder je i najbolji izvođač sedmeraca u Francuskoj, drugi je po broju postignutih golova svih vremena u državi „galskih pijetlova“, osvajač Lige šampiona... Uprkos svemu, zadržao je ono što je najvažnije - ljudskost, skromnost, ali i veliku srčanost zbog koje je obožavan od strane navijača u Republici Srpskoj, Srbiji, Španiji i Francuskoj. Njegovu beskompromisnu borbu na terenu uvažavali su i protivnici jer je „opak“ bio samo dok traju utakmice, a poslije jednostavno bio i ostao pravi sportista! Nedavno je predvodio reprezentaciju Republike Srpske u humanitarnom meču sa Srbijom u Banjaluci, koja je organizovana zbog pomoći ugroženima od katastrofalnih majskih poplava.
Za MONDO je najprije otkrio koji mu je dres draži, onaj s lijeve ili desne strane Drine... „Podjednako su moja oba dresa... I Srpska i Srbija su moje otadžbine, ali ako moram baš da se odlučim, za nijansu mi je draži dres Srpske jer sam rođen u Banjaluci“, uz osmijeh je počeo Bojinović priču za naš portal i naglasio da je na susretu u „Boriku“ primarno bilo pomoći ljudima koji su u poplavama ostali bez igdje ičega. O njegovoj impresivnoj karijeri se manje-više sve zna. Igrao je za brojne evropske velikane od Monpeljea, Ademar Leona, Barselone i PSŽ-a, ali se nikad nije „oprobao“ u njemačkoj Bundesligi, koja važi za najjaču u svijetu rukometa. „Imao sam brojne ponude iz Njemačke, iz Flensburga ili Gumersbaha, ali nije mi žao što sam odlučio da ostanem u francuskoj ligi koja iz dana u dan napreduje. Ostaću u 'svecima' iz Pariza do 2015. godine jer dotad imam važeći ugovor, a onda ću sigurno igrati još najmanje dvije-tri sezone. Zdrav sam i odlično fizički pripremljen i dok god budem osjećao zadovoljstvo u treniranju neću prestati da igram rukomet“. Popularni Dugi se 2012. godine našao u kladioničarskom skandalu zajedno sa braćom Karabatić, Samjuelom Honrubiom, Draganom Gajićem, Primožem Prostom i Isamom Tejom. Francuska rukometna liga objavila je tada da su pomenuti igrači proglašeni krivima za “direktno ili indirektno stavljanje opklada na rezultat utakmice” između Monpeljea i Seson-Sevinja. Podigla se tada velika medijska bura, koja je relativno brzo i utihnula. „Sve što sam imao da kažem na tu temu rekao sam francuskoj policiji i tužilaštvu i dok sud ne bude obavio svoj dio posla ne mogu da komentarišem“. Srbija nije uspjela da izbori plasman na Svjetsko prvenstvo 2015. godine u Kataru poslije baraža sa Češkom. Iako su „orlovi“ stekli osam golova viška u Nišu u revanšu u Brnu su iznenađujuće poraženi sa 11 razlike i ostali bez odlaska na šampionat svijeta. Od srebra sa Evropskog prvenstva u Beogradu, srpski rukomet ide silaznom putanjom, a krivac po Bojinoviću je trenerska struka. „Struka u srpskom rukometu je katastrofalna poslije Jovice Cvetkovića. Započeo je ciklus stvaranja tima i kulta reprezentacije i ta medalja je kruna procesa i plod njegovog rada. Ali, on nije bio tu da uživa u slavlju jer su 'drugi pokupili kajmak'. Sunovrat Srbije je započeo njegovim odlaskom. Mijenjali su se selektori Sead Hasanefendić, Veselin Vuković, Vladan Matić...Jedina svijetla tačka osim Cvetkovića, bio je Ljubomir Vranješ, koji je dokazao da sa igračima koje je selektirao Cvetković, a koji su vrhunski, za dvije nedjelje može da se napravi čudo“. A čudo je po njegovom mišljenju napravio i selektor BiH Dragan Marković koji je u baražu za SP 2015. eliminisao jednu od najjačih evropskih reprezentacija - Island. „To je zaista veliki uspjeh. Niko to nije očekivao jer niko nije vjerovao u ekipu osim selektora Markovića, pogotovo što su za rivale izvukli Islanđane. BiH je imala ranije mnogo bolju reprezentaciju od ove sadašnje, a nikad nije uspjela da izbori nastup na nekom velikom takmičenju. A ovaj posljednji rezultat najbolje govori o kvalitetu i stručnosti Dragana Markovića“.
Kao Banjalučaninu i navijaču Borca m:tel izuzetno mu je drago što su crveno-plavi u prethodne dvije sezone dominirali u Bosni i Hercegovini. „Srećan sam jer je Borac odbranio 'duplu krunu' i pokazao da je apsolutni vladar na ovim prostorima, ali obzirom da ne živim u Banjaluci već dugo, ne mogu da procjenjujem događanja u klubu, koji ima mnogo, prije svega, finansijskih problema. Činjenica je da u Borcu nešto ne štima već duže vremena“. Nakon kraćeg razmišljanja otkrio je i po njemu najbolje rukometaše svih vremena na svijetu i bivšoj Jugoslaviji. „Talant Dušebajev i Magnus Vislander, a od naših je prvo ime Veselin Vujović“.