Sergej je prošle godine osvojio zlato na Balkanskom prvenstvu u džiju džicuu, održanom u Banjaluci, a i on i Stefan osvojili su pregršt medalja i na domaćim i na međunarodnim takmičenjima.
Stefan i Sergej Bunić, braća koja imaju 12 i devet godina, postali su džiju džicu (jiu jitsu) borci, za koje njihov trener Milan Savičić kaže da su među pet najboljih u svojima kategorijama na Balkanu, ali i u Evropi.
Sergej je prošle godine osvojio zlato na Balkanskom prvenstvu održanom u Banjaluci, a i on i Stefan osvojili su pregršt medalja i na domaćim i na međunarodnim takmičenjima.
Braća Bunić na pitanje koliko medalja imaju, nisu mogli odgovoriti na prvu, ali su ih brzo prebrojili i ustanovili da Stefan ima 32, a Sergej 26.
Stefan trenira već sedam godina, a u ovom sportu mu je najbolje društvo i takmičenja pošto puno putuju. Ne pada mu teško ni što ide bez roditelja.
Na pitanje da li je džiju džicu grub sport kao što izgleda, odgovara da nije i da rijetko dolazi do povreda. Kao posebno značajne pobjede izdvaja osvajanje prvenstva Republike Srpske, te međunarodnih turnira.
"Mislio sam kada porastem da budem policajac, a onda da vodim svoj klub, to bih volio", kaže Stefan Bunić.
Njegov brat Sergej kaže da kada je počeo trenirati nije očekivao baš ništa, mislio je da će "biti nikakav i da nikad neće otići na takmičenje". Kaže da je dobar osjećaj biti balkanski prvak, te da je za uspjeh najvažnije vrijedno trenirati. Priprema se za takmičenje u Mariboru i nada se da će tamo osvojiti bar jednu medalju. Školski drugari ga podržavaju, lijepo se druže i nikada se ne svađaju, tako da ne pokazuje šta je sve naučio na treninzima.
Iako je Sergej po rezultatima uspješniji, Stefan je i dalje puno jači, ali braća snage odmjeravaju isključivo sportski.
Zbog toga što ih ovaj sport toliko usrećuje, roditelji su im u jednoj sobi u stanu postavili tatami, kako bi mogli trenirati kada god požele.
"Oni su počeli trenirati čisto da se bave nekim sportom, radi discipline, da vide, da se oprobaju. Međutim oni su vremenom postali bukvalno zaljubljenici tog sporta", kaže njihova majka Marija Bunić.
Kaže da se dobro slažu, ali više se ne igraju na primjer autićima nego se konstantno igraju borbe.
"Veliko je zadovoljstvo imati ovako uspješnu djecu. To su slatke muke, više sekiracije, dok ih ispratiš, spremiš na svako takmičenje, dok odrade te borbe, veliki pritisak... Ali, kada dođu sa svojim uspjehom, onda veliko zadovoljstvo", kaže Marija Bunić.
Klub Minotaur u kojem treniraju postoji devet godina, a od 50 članova, takmiči se njih oko 25. Ekipno članovi ovog kluba najuspješniji su u BiH u poslednjih pet godina.
Nebojša Babić, trener u ovom klubu objasnio je da je džiju džicu sport kojim su obuhvaćeni svi borilački sportovi, sklop udaračkih i bacačkih tehnika, tehnika poluge, a može se prilagoditi za sve uzraste. Braća Bunić su od početka treniranja ostvarili jako zapažene rezultate. Sergej je, nastupajući prvi put na Balkanskom prvenstvu, osvojio zlato u kategoriji od devet do 12 godina, iako je po starosti na donjoj granici kategorije. Na većini međunarodnih takmičenja na kojima su bili prošle godine Sergej je proglašen za najperspektivnijeg takmičara.
"Odlični momci, ne bi napravili te rezultate koje imaju da ne rade vrijedno svaki trening i bukvalno malo je tih treninga za ove godine koliko treniraju koje su oni preskočili", kaže Nebojša Babić.
Milan Savičić, njihov trener koji je majstor džiu džitua prvi dan, kaže da su braća Bunić jedni od najtalentovanijih takmičara, od osnivanja njihovog kluba, ali ne samo kluba nego uopšteno Džiju džicu saveza RS.
On se nada da će u narednih nekoliko godina džiju džicu ući u porodicu olimpijskih sportova.
"Nadam se da će tada već moći ostvarivati neku perspektivu i finansijsku dobit od ovoga, ali to sve zavisi od njihovog rada, truda, treniranja i rezultata koji su pred njima. Nadam se da će biti još više rezultata nego što su ih do sada ostvarili", rekao je Savičić.
Prema njegovim riječima, braćom Bunić su vrhunske rezultate ostvarili na osnovu talenta, ali i svog rada, zalaganja i truda.