Zvjezdan Misimović završio je fudbalsku karijeru, poslije koje će se, kako ističe, posvetiti porodici. Ostaće u fudbalu, ali ne kao trener.
Ističe da je odluku donio nakon dugo razmišljanja i uz konsultacije s najbližima.
"Želim se posvetiti porodici, nadoknaditi izgubljeno vrijeme sa njima, jer svih ovih godina mnogo smo putovao i bili smo razdvojeni. Živjet ćemo u Minhenu i maksimalno ću im se posvetiti", istakao je Misimović.
Na pitanje šta će ubuduće raditi u fudbalu, odgovorio je:
"Znam šta neću raditi. Neću biti trener, jer to opet znači da bih stalno putovao, bio odvojen od svojih. Imam nekoliko opcija, pa ću vidjeti. Uglavnom, ostaću u fudbalu, to je sigurno, ali na prihvatljiv način za moju porodicu i mene".
Rekorder po broju nastupa u bh. nacionalnom timu postao je odigravši 84 utakmice u kojima je postigao 26 golova.
"Najdraži gol u reprezentativnoj karijeri mi je onaj iz slobodnjaka, kada smo u Oslu pobijedili Norvešku rezultatom 2:1", kazao je Misimović, da bi najboljim trenutkom u karijeri izdvojio:
"Najbolji trenutak u karijeri? Dok sam živ neću zaboraviti onu noć i doček u Sarajevu u oktobru 2013. godine, nakon što smo u Kaunasu pobijedili Litvaniju i plasirali se na Svjetsko prvenstvo u Brazil".
I danas smatra da je BiH mogla više prilikom svog prvog nastupa na Mundijalu, tj. da su izabranici tadašnjeg selektora Safeta Sušića bili kadri izboriti plasman u osminu finala.
Za prvi tim Bajerna iz Minhena virtuoz sa loptom odigrao je tri utakmice, a za drugu postavu bavarskog giganta 102 meča postigavši 44 gola. Bio je jedan od glavnih igrača i kreatora igre Bohuma, Nirnberga, ali i Volfsburga, gdje je u tandemu sa reprezentativnim kolegom Edinom Džekom osvojio titulu prvaka Njemačke.
"Bilo je sjajno osvojiti titulu sa Volfsburgom. Međutim, to malo ljudi zna, ali nije to bila moja jedina 'salatara' u Njemačkoj. Prvak sam bio i sa Bajernom i to 2003. godine pobjedom baš na gostovanju kod Volfsburga, te mi je i to jedan od dražih trenutaka u karijeri".
Osim u Njemačkoj igrao je za turski Galatasaraj. Doduše kratko, jer je zbog svađe sa tadašnjim trenerom Rumunom Georgi Hadžijem bio primoran napustiti tim iz Istanbula.
"Ne žalim zbog odlaska u Tursku. Možda Bundesligu nikada ne bih napustio, ali me Volfsburg nije htio prodati drugom klubu u Njemačkoj, pa samo odlučio preći u Galatasaraj. U Turskoj je veliki pritisak na igrače, ali i to sam znao i bio je moj izbor. Žao mi je što se nisam više zadržao u Galati. No, takva je bila sudbina. Nikome ništa ne zamjeram", kaže Misimović, naglasivši kako mu je drago da se okušao i u Rusiji (Dinamo Moskva) i Kini (Gižu Rene):
"Bilo je zanimljivo boraviti u toliko različitih zemalja. Mnogo sam naučio o tamošnjim ljudima, njihovim kulturama i to je moje životno bogatstvo. Kažem, apsolutno ne žalim ni za čime u karijeri. Neke stvari su mogle biti možda nekada bolje, ali u životu nije uvijek onako kako želite. Okrenuo sam stranicu u životu i sada ću posebno uživati. Sa porodicom ću živjeti u mom rodnom gradu Minhenu", rekao je Misimović.
Zvjezdanov devetogodišnji sin Luka već sada iskazuje igrački potencijal.
"Imaće podršku moje supruge i mene. Neka igra, pa ko zna možda još jedan Misimović bude reprezentativac Bosne i Hercegovine", kroz smijeh zaključio je Misimović.