Damir Mulaomerović za MONDO pričao o igračkoj karijeri.......
Damir Mulaomerović je igrao za sve te klubove. Igrao je i sa velikim imenima. Izdvojićemo samo najbolje: ( FORTITUDO: Arturas Karnišovas, Karlton Majers, Gregor Fućka, Vidi del Negro, Marko Jarić. PANATINAIKOS: Dejan Bodiroga, Ibrahim Kutlaj, Pepe Sančez. REALMADRID: Alberto Ereros, Alfonso Rejes. OLIMPIJAKOS: Burusis, Macijauskas. EFESPILSEN: Predrag Drobnjak, Hidajet Turkoglu). Ipak kad smo ga pitali, koji je najbolji od svih sa kojima je igrao kao iz topa odgovara DEJAN BODIROGA.
„Ako bih morao izdvojiti nekoga onda je to definitvno Dejan Bodiroga. Ljudi koji su ga gledali, gledali su ga uglavnom na televiziji. Ja sam ga gledao i na mnogo manjim utakmicama, gdje je on sa svojim fizičkim predispozicijama, koje nisu bila bajne, završavao utakmice i velike i male. Tako da mi je bilo veliko zadovoljstvo i čast što sam igrao sa svim tim velikim igračima. Imao sam privilegiju da radim ono što volim. Košarka je moj život ja bez nje ne mogu. Da igram u takvim klubovima da budem dio istorije tih klubova, tako da sam karijeru završio zadovoljan. Mislim da je to najvažnije“, rekao je na početku razgovora za MONDO Mulaomerović.
SLOBODA DITA, CIBONA, FORTITUDO, EFES PILSEN, PANATINAIKOS, SNAJDERO UDINE, REAL MADRID, PAOK, PANELINIOS, OLIMPIJAKOS, BRUESA, ZAGREB
Nekada sjajni plej, koji kako nam je rekao je posebno bio motivisan u duelima sa Partizanom, radio je i sa Vrhunsmim trenerima (Petar Skansi, Željko Obradović, Havijer Imbroda), slično kao i sa Bodirogom nema dilemu, koji je imao najveći uticaj na njega.
„Bila su to velika trenerska imena. Ali ako treba izdvojio bih Željka Obradovića.On je u tom poslu broj jedan. Trofeji i tutule sa klubovima i reprezentacijom govore sve. S njim sam 2001. u Panatinaikosu osvojio titulu šampiona Evrope sa možda najslabijim sastavom i zato navijači tu titulu posebno vole i cijene. Otišli smo kao autsajderi i mislim da sam u toj godini i igrački i trenerski dosta naučio. Željko mi je otvorio oči i kao igraču i kao treneru. S te strane velika privilegija je bila raditi s njim. I kad pogledam sad Fener mislim da igra, košarku sa dvije godine unaprijed“, kaže Mulaomerović, koji je po završetku igračke karijere okrenuo se trenerskoj. Počeo je ispočetka iz matičnog kluba Sloboda iz Tuzle.
“ Nije lako. Moj put trenerski je počeo slučajno. Ja sam pokušavao da u trenerske vode uđem uz nekog iskusnijeg trenera. To se nije desilo i uz poziv, koji sam dobio od ljudi iz kluba u kome sam ponikao riješio sam da krenem ovdje. Od nule. Težim putem, ali mi naravno nije žao. Iako je to teži put mislim da mi je i draži. Evo već dvije godine sam tu. U Tuzlu se vratila košarka, imamo dosta gledalaca“.
Tuzla je definitivno najkošarkaškiji grad u BiH. Navijači sa velikom strašću prate utakmice, kako muškog tako i ženskog kluba.
„Uvijek je Tuzla bila košarkaški grad, ako ćemo to gledati i prije i sada. To je bio grad, koji je znao prepoznati košarkaše i pravi poteze. Imali smo u ženskoj košarci i prvaka Evrope, Jedinstvo, što je danas u ovim uslovima nenormalno da iz jedne mele sredine dođe porvak Evrope. Meni je drago što sam počeo trenersku karijeru pred 4.000 ljudi što je velika podrška, ali i breme. Drago mi je što promovišemo mlade igrače , što smo u situaciji da u igru stavljamo mlade igrače“, završio je priču za MONDO Mulaomerović, koji je u karijeri nosio dres reprezentacije Hrvatske. Učestvovao je na Olimijpskim igrama 1996. godne u Atlatni, a dres Hrvatske nosio je i na četiri Evropska šampionata.