Jović za MONDO: Titula u Africi prelijepo iskustvo

Bosanskohercegovački stručnjak Dragan Jović u razgovoru za naš portal osvrnuo se na osvajanje šampionske titule u Angoli, rad i uslove u Africi.

Izvor: MONDO/Bojan Jakovljević

Jović je uspio da najvećem klubu u Angoli donese šampionsku titulu poslije deset godina, i to kolo prije kraja prvenstva.

„Napravili smo veliki uspjeh, nas trojica iz BiH i kondicioni trener iz Hrvatske. Ove godine imali smo zadatak da klub koji je inače najveći klub u Angoli dovedemo do titule i na kraju smo to i uspjeli. Nije bilo lako, u predzadnjem kolu smo pobijedili, a naš pratilac je remizirao. To je veliki uspjeh za klub i velika satisfakcija za ljude koji su uložili puno truda u ovaj projekat i za nas isto tkao jer smo i mi dali sve od sebe da dođemo do titule“, rekao je Jović.

Uslijedila je prava fešta u Luandi, glavnom gradu Angole.


„Klub ima najviše navijača i bila je prava fešta poslije utakmice. Očekivalo se da bi se moglo ovo desiti s obzirom da je prvi pratilac imao dosta teško gostovanje. Srećom to se tako i desilo, a ta posljednja utakmica s njima imaće svečarski karakter, neće imati rezultatski značaj. Oni su emotivni, bila je euforija s obzirom da su čekali 10 godina titulu i baš su znali to da proslave. Još se slavi, čestitaju nam na velikom uspjehu gdje god da izađemo“.

I prošle godine Jović i njegova ekipa bili su nadomak titule, ali ona im je izmakla „za dlaku“.

„Prošle godine smo bili na diobi prvog mjesta imali smo čak i bolju gol razliku od Libola, ali smo zbog lošijeg međusobnog skora bili drugi. Ove godine smo učinili sve da ispravimo te neke neodstatke iz prošle sezone, uspjeli smo i zasluženo smo šampioni“, poručio je Jović.

U razgovoru za MONDO on se osvrnuo i na kvalitet tamošenje lige.

„Fudbaleri u Angoli su jako talentovani i fizički predisponirani za fudbal s obzirom da su jako brzi i eksplozivni igrači. Ono što njima nedostaje je disciplina i malo više taktičke obuke. Ako se to uspije onda se može stvoriti jako respektabilan tim. Ako kažem da je iz našeg kluba otišao igrač u Sporting, a prije nekoliko godina Manušo je iz Petroa otišao u Mančester junajted to govori da liga zaista može da da dobre igrače. Ako ju poredimo sa evropskim ona je na nivou švajcarske lige. Ne može s porediti sa ligama 'petice' ali je daleko iznad naše bh. lige“.

Njegov odlazak iz banjalučkog Borca u Angolu bio je iznenađenje za sve, posebno zbog odluke da radi u afričkoj zemlji. Ipak, Jović ističe, da je imao mnogo bolje uslove za rad nego što je pretpostavljao.

„Iznenađenje jeste bilo kada sam otišao. Ali mi smo isto tako puni predrasuda kada je Afrika u pitanju. Ja sam se ugodno iznenadio kada sam došao. Istina ima i drugih problema, ali imate nekoliko stadiona koji su napravljeni za Afrički kup nacija, infrastruktura je zaista zadovoljavajuća. Teren na kojem treniran je odličan, što me takođe iznenadilo. Ovdje je tropska klima i očekivao sam mnogo gore uslove za rad. Suđenje je korektno, navijanje isto tako. Ovdje imaju tri, četiri žene koje sude, nemaju problema, dakle imaju veliki respekt. Zemlja ima veliki budžet i dobre finansijske uslove za igrače i trenere“.

Za dve godine adaptirao se dobro na život u Angoli..

„Luanda je grad koji ima dva-tri miliona stanovnika, grad pun kontrasta. Centar grada zovu „mali Pariz“, a opet pun je favela koje narušavaju idiličnu sliku. Angola je cijela u kontrastu, puno bogatih na jednoj strani, a na drugoj mnogo siromašnih. Odnos prema strancima je dobar, nisu ksenofobični, jako su tolerantni prema bijelcima i mi smo ovdje jako dobro primljeni, uvažavaju nas. Čak smo imali i nekoliko razgovora da budemo u reprezentaciji“

Nakon ispunjenog cilja, osvajanja titule, ipak je vrijeme za povratak kući.

"Naš je ugovor istekao, ja sam se poželio kuće. Ipak je ovo malo veća udaljenost...Predsjednik želi da ostanemo, ali ja želim da se vratim, jer ovdje ne mogu da dovedem familiju, suprugu i dijete. Za suprugu je OK, ali teško bi se dijete adaptiralo na uslove, krenuo je i u školu tako da se vraćam u BiH“.

Konkretnih ponuda i planova nema.

„Zasad nemam drugh planova osim da se dobro odmorim i obiđem svoje prijatelje i u Banjaluci, da evociramo uspomene na dobru saradnju“.

Svo vrijeme Jović je pratio dešavanja u domaćem fudbalu.

„Drago mi je što je Zrinjski prvi, Zrinjski koji vodi moj veliki prijatelj Vinko Marinović, to je klub u kojem sam proveo tri prelijepe godine. Imao sam priliku da gledam jednu utakmicu i igraju najbolji fudbal“, rekao je Jović, a onda se osvrnuo na još jedan svoj bivši klub.

„Dugo sam pratio borbu Borca za opstanak, bilo mi je žao kada su ispali. Znam da je puno problema, ali nadam se da će Borac imati vremena da te probleme riješi i siguran sam kada se vrati u Premijer ligu igraće značajnu ulogu. Vuletu Trivunoviću želim uspjeh, da napravi taj rezultat jer on svakako ima taj kapacitet“.