Novinarski posao je pun iznenađenja i sve je moguće. Pa i da upoznate rođaka za kojeg niste znali da postoji. Upravo to se dogodilo novinaru Monda tokom boravka sa FK Borac u Sloveniji.
Kao sportski novinar veoma brzo naučite da će se tokom nekog događaja plan rada mijenjati i nekoliko puta. Pogotovo ako ste na licu mjesta.
Tako je bilo i u Sloveniji gdje sam tri dana boravio sa banjalučkim Borcem koji je u Ljubljani odigrao prijateljski susret sa Olimpijom.
Ali, solidarnost među kolegama "sportistima" je ono što vam u najvećem broju slučajeva pomogne da izađete iz nevolje i uspješno obavite zadatak.
Naravno, kao i u svakom poslu, ne dešavaju se samo negativne stvari. Naprotiv.
Naime, sa ekipom Darka Vojvodića je već neko vrijeme na probi Aleksandar Pajčin, moj prezimenjak, kojeg sam po prvi put primijetio tokom prijateljskog susreta kojeg su crveno-plavi igrali na startu priprema za proljećni dio prvenstva protiv Metalegea iz Jajca.
Čitajući sastave oba tima i vidjevši prezime Pajčin na sajtu kluba pomislio sam da je u pitanju šala Dejana Kondića, portparola Borca, od kojeg sam prije meča tražio informacije vezane za susret. Ko njega malo bolje poznaje zna da je ovakav scenario i te kako moguć.
Ipak, iako se dobro nasmijao i zažalio što to nije njegovo "maslo", objasnio mi je da se radi o momku koji je iz beogradskog Voždovca stigao na probu i da će sa ekipom biti do kraja priprema kada će se odlučiti o njegovom statusu.
Prva prilika da se upoznam sa Aleksandrom je bila u Sloveniji i tokom razgovora smo uspjeli da utvrdimo da nismo samo prezimenjaci, već i rođaci.
On vuče porijeklo iz Gubina, sela u Bosanskom Grahovu, koji je dva kilometra udaljen od Prova, sela iz kojeg je moja porodica. Nažalost, zbog ratnih dešavanja i on i ja smo bili primorani da te prostore napustimo.
"Poslije rata moji su došli u Beograd, tačnije u Surčin, gdje je moj deda napravio kuću u kojoj smo svi zajedno živjeli. Tamo sam počeo da sa bavim fudbalom u Dominusu iz kojeg sam prešao u Voždovac gdje sam proveo četiri godine. Sada sam stigao u Banjaluku, da potražim sreću u Borcu", rekao je Aleksandar na početku našeg razgovora.
Zanimljivo, Aleksandrov otac je Lazo Pajčin, poznati pjevač narodne muzike, a stric mu je Mirko Pajčin, poznatiji kao "Baja Mali Knindža".
"Tata nije imao neku karijeru na početku, kao i ja. Bilo je teško i njemu, ali sada je sve super i ide kako treba. 'Strikan' je druga priča. Sa njim se čujemo redovno".
Iako je odrastao u Beogradu, ističe da je "srce" u Gubinu...
"Ne bih ništa mijenjao za mjesec dana tamo. Bilo koje more ili mjesto na ovom svijetu".
Za kraj, koju pjesmu naručuje od oca...
"Propali fudbaler", duhovito je zaključio Aleksandar Pajčin u razgovoru sa reporterom MONDA u Sloveniji.
Njega će publika na "Gradskom" stadionu imati priliku da bolje upozna pošto je na probi zadovoljio ukuse Darka Vojvodića i u narednim danima bi trebalo da ozvaniči saradnju sa Banjalučanima.
A, da mu je Borac već prirastao srcu govori i fotografija njegovih kopački...