Trener Partizana objasnio kako je uspio da vrati u fudbalski život Sejdubu Sumu, kako je talentovanu djecu gurnuo u vatru i zašto mu je draža utakmica revanš protiv Malatije nego prvi meč u Beogradu.
Partizan je drugačiji pod Savom Miloševićem. Možda je još rano davati ocjene, pogotovo što se tim još pravi i uigrava (od nedavno je tu Japanac Takuma Asano, a od juče je novi igrač postao i Izraelas Bibras Natho), ali prema do sada viđenom, Partizan igra onako kako njegova publika voli i traži.
Milošević je sa saradnicima u stručnom štabu dao pečat stvaranju novog Partizana, a jedna od najboljih odluka bila je da ukaže povjerenje Sejdubi Sumi, koji se dugo tražio, "izgubio", otišao na pozajmicu, pa se vratio.
Upravo su igre omalenog ofanzivnog veziste, uz partije izrazito talentovanih mladih igrača, poput Filipa Stevanovića, ono što razgaljuje publiku. "Vic" potezi, lopte koje "imaju oči", šarm, finta, dribling, asistencije, golovi.
Gostujući u emisiji TV Arena sport u ponedjeljak uveče, Savo Milošević je odgovorio i na pitanje kako je uspuo da vrati Sumu na pravi put.
"Nema tu mnogo filozofije. Svaki trener mora da ima kolektivni pristup i individualni pristup, jer su svi igrači različite ličnosti.Taj pristup svakom od njih je i ključna stvar. Kada sam postao trener Partizana, rekao sam da imam mnogo minusa, nedostataka, ali kada je u pitanju psihološka strana rada sa igračima, tu sam možda u prednosti jer sam dosta to radio u Savezu. I to sam koristio maksimalno sa svim igračima u Partizanu. Morate da formirate individualnu reakciju, da biste shvatili kako oni razmišljaju i kako problem izgleda iz njihovog ugla", rekao je Milošević, nakon čega se konkretno bavio Sumom:
"Bilo je neophodno i da ekipa prihvati neke stvari. Znao sam da takvi igrači vape za povjerenjem i u nekim segmentima igre morate im dati slobodu. To su igrači talenta, driblinga, momenta, sekunde, to rade fenomenalno, to rade bolje od drugih. Imamo različite faze igre i različite zone i naznačio sam mu u kojim zonama to može da radi, a u kojim zonama mora da ima takozvanu obaveznu igru i on je to prihvatio".
Milošević kaže da je svaki igrač specifičan i da je Suma dobio ono što mu je bilo potrebno.
"Morali smo da mu damo slobodu i podignemo samopouzdanje da bi sav talenat pokazao na terenu. On je to osjetio i to vraća. Ne mislim da vraća kroz asistencije i golove, već i odgovornom igrom u defanzivi, dakle igra za ekipu ne za sebe. Svako ima individualnost i mi treba da je dovedemo do maksimuma, ali u toj meri u kojoj ta individalnost ne ugrožava kolektiv".
Da se Milošević i njegovi saradnici zaista posvećuju svakom igraču govori i primjer talentovane Partizanove djece, od kojih pojedini imaju i zavidnu minutažu i koji su stekli i povjerenje saigrača i stručnog štaba i velike simpatije publike. Strahinja Pavlović, Lazar Pavlović, Filip Stevanović, Nikola Lakčević...
Milošević je više puta do sada govorio kako za njega ne postoji podjela na "mlađe i starije igrače", već samo na igrače koji mogu i koji ne mogu. Nešto slično je ponovio i sada.
"Na moju sreću i sreću Partizana, imamo ozbiljno talentovane kince, koji mogu da odgovore svim zahtjevima i to ne samo u našoj ligi. Uostalom, Strahinja Pavlović, Filip Stevanović i Laki Pavlović su igrali u Evropi i pokazuju sve što je neophodno da bi igrali uspješno na tom nivou. Oni su odavno dio prvog tima i .. iz dana u dan se potvrđuju, vrijedni su momci, talentovani i fudbalski i kao ličnosti, žele da rade, napreduju. Mi iz stručnog štaba smo doprinijeli utoliko što smo im dali malo veće samopouzdanje da shvate da mogu i da ih niko neće sputavati. Uvijek sam govorio da je teren jedino mjerilo i nebitno je da li igrač ima 17 ili 35 godina. Profesionalni fudbal ne poznaje granice, jednostavno, nešto možete da ispunite, nešto ne".
Konkretno o Filipu Stevanoviću, za koga mnogi kažu da je "jedan u desetine hiljada", Milošević kaže:
"Sada svima postaje jasno (kakav je igrač). Mi smo to znali u Partizanu, već je trenirao sa prvim timom i prepoznat je kao biser i da sa njim treba raditi ozbiljno. Mi u stručnom štabu smo samo napravili dodatni kontinuitet rada sa njim. Nije imao poštedu na pripremama, baš kao nijedan od navedenih klinaca. Svi su to dobro podnijeli i spremni su za ono što nosi ova sezona za sobom. Filip može da odgovori na više zahtjeva i više pozicija u timu. Imaće mnogo veću minutažu nego što su mnogi ljudi mogli i da pomisle, vjerovatno i mnogo više nego što je i on sam očekivao".
GOL STEVANOVIĆA PROTIV RADA
Osvrnuvši se na dvomeč protiv turske Malatije u 3. kolu kvalifikacija za Ligu Evrope, Milošević je imao opasku:
"Za razliku od većine navijača, meni je draža utakmica u Turskoj, nego ona u Beogradu koju smo dobili 3:1. Iz prostog razloga jer kada imate mnogo stvari protiv sebe i kada ne igrate svoj najbolji fudbal a dođete do rezultata to rade velike i ozbiljne ekipe".
Upitan šta je cilj Partizana ove sezone - ttula, ulazak u grupnu fazu Lige Evrope ili "nešto treće", Milošević je odgovorio:
"I prvo i drugo i to 'nešto treće'. Ponoviću se, Partizan je klub koji je, otkad postoji, uvijek išao na sve trofeje. To se samo po sebi postavlja kao imperativ na početku svake sezone. Mi ćemo učiniti sve što je do nas i daćemo sve od sebe. To je ono što smo dužni da uradimo, a šta će biti...".
Komentarišući vječitog rivala, Milošević je ocijenio da kao ni Partizan, ni Crvena zvezda još nije dostigla maksimum.
"Slično je kao i kod nas, ima još dolazaka, još nije formiran tim, a isto imaju često utakmice... Nije lako sve uklopiti a da to sve izgleda spektakularno. Rekao bih i da su i oni i mi sasvim solidno krenuli".
Kao najveće iznenađenje dosadašnjeg toga prvenstva, izdvojio je, naravno ekipu TSC, neočekivanog lidera Superlige.
"Drago mi je zbog njih, imam tamo prijatelje, trener Sabo i ja samo igrali zajedno. Svakako da je TSC najveće iznenađenje, ali još je rano...".