Otplaćivati kredit nije u mogućnosti blizu 16 odsto građana u BiH, dok blizu 70 posto podignutih kredita građani troše na puko preživljavanje.
Ovako alarmantna situacija bila je i razlog što je Udruženje za zaštitu žiranata BiH prije dvije godine pokrenulo inicijativu da naša zemlja dobije Zakon o ličnom bankrotu, prema kojem bi prezaduženi građani imali mogućnost da kroz stečaj, u određenom vremenskom roku, vrate dugove prema bankama. Ovim zakonom bi i priča o žirantima konačno bila završena, jer bi kredit dobivali samo validni dužnici koji raspolažu vlastitom imovinom kojom će i garantovati za taj kredit.
Kako je za Klix.ba rekao predsjednik Udruženja za zaštitu žiranata BiH Joco Cvjetković, zakon o ličnom bankrotu je već u formi prednacrta, prenosi ATV.
“Zakon je u formi prednacrta, ali postoje oprečni stavovi kako zakonodavne, tako i izvršne bh. vlasti i svi su u principu protiv donošenja zakona osim samih građana. Smatramo da njegova provedba ne bi bila sporna, ali bi zato trebalo mijenjati set drugih zakona. Za sada imamo samo načelnu saglasnost i podršku od opozicije, ali pitanje je šta bi bilo od te podrške kada bi opozicija prešla u poziciju”, pojašnjava Cvjetković i dodaje da Udruženje trenutno radi na stvaranju uslova za donošenje jednog ovakvog zakona i da vodi intezivne razgovore sa svim partnerima.
On takođe napominje i da sam bankarski sektor nije za donošenje ovog zakona, jer je problem sa lošim kreditima isključivo proizvod banaka odnosno kreditora, zato što su one odobravale sve kredite prema svojima kriterijima. Jedini cilj prisutnosti banaka u BiH je, ističe Cvjetković, odobravanje komercijalnih kredita.
Prema saznanjima ovog Udruženja, blizu 25 posto dužnika je u nekoj vrsti problema sa otplatom kredita i svi su za donošenje ovoga zakona.
“U posljednjih godinu dana nam se javlja veliki broj dužnika odnosno nosilaca kredita koji ne mogu vraćati kredite ili to rade otežano. Mnogi u nama vide posljednji spas zato što su već pokušali razgovarati sa svojim bankama, ali su naišli na veoma hladan prijem i bez ikakve mogućnosti dogovora. Sasvim je druga priča bankara u javnosti po ovakvim zahtjevima klijenata, gdje oni nude razne mogućnosti dogovora, ali u stvarnosti je slika sasvim drugačija. Da su se banke pridržavale načela savjesnosti i poštenja u svom radu ne bi bilo nijednog prevarenog žiranta”, ističe Cvjetković.
Iz kontakta sa građanima koji nisu u mogućnosti servisirati dugove jasno je da bi mnogi pristali da im se uzme imovina kako bi se oslobodili duga, kaže Cvjetković, iako donošenje ovog zakona ne bi pomoglo žirantima koji trenutno otplaćuju tuđe kredite, zato što to rade po već pravosnažnim presudama, a novi zakon ne bi imao retroaktivnost. U bankarskom sektoru tvrde da je više puta razgovarano o donošenju zakona o ličnom bankrotu.
“Donošenjem zakona o ličnom bankrotu otvorila bi se mogućnost da građani dobiju staratelja nad svojim finansijama i pokretnom i nepokretnom imovinom i bitno je istaknuti da građani svojevoljno stupaju u jedan takav odnos”, pojašnjava Mijo Mišić iz Udruženja banaka BiH.
Ovaj zakon, koji je u evropskim zemljama uveden tokom 80-ih, podrazumijeva da dužnici dobivaju određeni iznos novca, koliko im treba za život, dok njihovim imovinom i primanjima raspolaže “staratelj”. Sve drugo što zarade ide na otplatu dužničkih obaveza. Servisiranje dugova traje od tri do pet godina. Kada prođe taj rok, ukoliko dužnik ne vrati dug isti se otpisuje.
To nije sve. Kada izmiri stare obaveze i ponovo postane solventan, banke su prema tom mogućem klijentu veoma nepoverljive, a šansu da ponovo dobije kredit gotovo i nema.
