Izbjeglice koje ovih dana u velikom broju pristižu sa Bliskog istoka i sjeverne Afrike, prvenstveno u Srbiju i Makedoniju preko Grčke, kako bi se domogle neke od zemalja zapadne Evrope, malo koga ostavljaju ravnodušnim.
Među njima je veliki broj Sirijaca, što potvrđuju i informacije nadležnih organa zemalja kroz koje talas izbjeglica prolazi. Oni bježe od rata koji u toj zemlji traje od 2011. godine, tražeći prije svega sigurnije okruženje za sebe i svoju djecu.
Hakmi Mohamed Šarif u BiH iz Sirije je došao davne 1984. godine, da studira medicinu. Danas živi u BiH i prati sve što se dešava sa njegovim narodom u Siriji, kao i onima koji bježe iz te zemlje. Kaže kako često posjećuje izbjeglice iz Sirije, prvenstveno u Turskoj, a ovih dana ih je posjetio i u Beogradu, koji je jedna od stanica na njihovom teškom putu "ka boljem životu".
"Imam rođake u Siriji koji su posljednjih mjeseci ozbiljno razmišljali da napuste Siriju, i to sa razlogom. Možemo da shvatimo taj razlog, jer su napadi režimskih snaga u posljednje vrijeme postali sve agresivniji. Bombarduju svakog civila, svaki objekat", kazao je Šarif u razgovoru za Anadoliju.
Sirijski narod, ispričao je Šarif, već pet godina traži međunarodnu pomoć da se rat u njihovoj zemlji zaustavi.
"Trpili su pet godina i sada im je jedini spas da izađu iz Sirije. Siguran sam, da je svijet pokušao nešto učiniti i zabranio napade avijacije režimskih snaga, ne bi bilo toliko sirijskih izbjeglica u svijetu", ističe Šarif.
Šatori po parkovima Beograda
Ovih dana Šarif je posjetio svoje sunarodnjake u Beogradu. Kaže da kao pojedinac čini koliko može i pokušava pomoći svom narodu. Prilikom posjete Beogradu odnio im je određenu pomoć. No, kaže, ono što je vidio nije nešto što je viđao ranije.
"Izbjeglice su na svakom koraku, u svakom parku. Srbija je učinila koliko može. Neobično je i za Srbiju, ali i Balkan, da postoje šatori po parkovima. Svaki čovjek ima svoju priču. Svi su nekoga izgubili. Teško je sve to slušati", ispričao je Šarif.
Kaže i da je iz razgovora sa izbjeglicama shvatio da je njihov jedini cilj doći do Mađarske, a nakon toga, do zapadnih zemalja.
"Ima mnogo žena bez muževa, koje su same sa djecom. One samo žele spasiti ono što je ostalo od njihovih porodica", ističe Šarif.
Kaže i da su mu izbjeglice ispričale kako im je najteži i najopasniji dio puta bio od Turske do Grčke.
"Ali, trenutno je najružnija makedonska granica, ali još ružnija će za nekoliko dana biti mađarska granica", smatra Šarif.
Dodaje kako je među izbjeglicama mnogo njegovih bližih i daljih rođaka sa kojima komunicira telefonom. Šarif kaže da su mu javili da je sve u redu, da su dobro.
"Ukoliko svijet ne zaustavi avijaciju režimskih snaga u Siriji, biće mnogo više izbjeglica. Ljudi više nemaju kuda", poručuje Šarif.
Izbjeglicama treba sredstava za higijenu i vodu za piće
Govoreći o izbjeglicama koje su stigle do Makedonije i Srbije, Šarif objašnjava kako se uvjerio da njima najviše trebaju sredstva za higijenu i voda za piće.
"Nisam čuo da iko namjerava da ostane u Makedoniji ili Srbiji. Njima samo treba kratak odmor i žele da izađu iz tih zemalja što prije. Ja sam se priključio nekim akcijama. Mogu samo da budem dio humanitarnih akcija, ali da organizujem jednu takvu nisam u mogućnosti. Išli smo u Srbiju i našli smo za neke od izbjeglica smještaj, da se samo okupaju", pojasnio je Šarif.
Ističe da Udruženje Sirijaca u BiH koje on vodi ili kao pojedinac ne može pomoći hiljadama izbjeglica.
Osim toga, Hakmi Mohamed Šarif tvrdi kako ne postoji nikakva mogućnost da se val sirijskih izbjeglica usmjeri ka BiH,dodavši kako im je jedini cilj Zapad.
"Oni već znaju da je BiH siromašna zemlja i da im ne može ponuditi ništa. Očekujemo još oko dva miliona izbjeglica. Ne znam kako će Evropa to izdržati. Najvjerovatnije će izbjeglica biti sve više i više", poručio je Šarif.
Nedavno je posjetio i izbjeglički kamp u turskom Kilisu. Kaže kako su mu ljudi tamo rekli da imaju šta da jedu i piju, ali da nemaju rješenja za njihovu situaciju.
U posljednjih nekoliko dana na desetine hiljada ljudi prešlo je granicu iz Grčke nastojeći preko Makedonije i Srbije doći do neke od zemalja EU, bježeći od ratova i neimaštine u svojim zemljama.
