Knjiga "Blagoje Jovović - srpski heroj u vučjoj jazbini", je priča o istini ispričanoj pod Ostrogom decembra 1998. godine.
Marija Jovović, ćerka Blagoja Jovovića, koji je 10. aprila 1957. godine, u Buenos Ajresu, izvršio atentat na Antu Pavelića, dobila je državljanstvo Srbije. Marija Jovović otrgla je od zaborava sjećanje na svog oca, za koga se dugo nije znalo u Srbiji i na svim prostorima gde živi srpski narod. Pofesorka umetnosti i književnica koja je rođena i živi u Argentini bila je gošća "Jutra" na tv Prva u kojem je govorila o knjizi koju je posvetila svom ocu.
"Bilo je dovno kada sam mi je uručeno državljanstvo. Puno sam putovala, a sada mogu da putujem sa srpskim pasošem", kaže Marija koja, iako je odrstala na drugom kontinentu, godinama osjeća jaku vezu sa Srbijom i pripadnost srpskom narodu. "Ja živim u Argentini, ali moj otac je odavde. Bio je veliki Srbin, veliki heroj. Cijela porodica se sjeća Blagoja, i zaista mi je drago da budem u Srbiji", priča Marija Jovović.
Knjiga "Blagoje Jovović - srpski heroj u vučjoj jazbini", je priča o istini ispričanoj pod Ostrogom decembra 1998. godine. Baš te godine desila se prekretnica u životu Blagoja Jovovića, koji je riješio da podijeli i sa svojom porodicom istinu i čitavu priču, a kasnije i sa srprskim narodom.
Izvor: Prva TV/Printscreen"Mi smo bili u manastiru Ostrog 15. decembra te 1998. godine. Moj otac je došao tu nakon 55 godina. Svi zajedno smo bili i on je oko sat vremena razgovarao sa mitropolitom Amfilohijem. Tada nismo znali o čemu razgovaraju. Nakon toga imali smo ručak i on je po prvi put ispričao cijelu priču - šta se dešavalo te 1957. godine", kaže njegova ćerka.
Ona navodi da je bilo samo pet ljudi koji su znali za ovaj atentat. Jedna gospođa po imenu Mileva koja je u 94 godini dala ispovijest o svemu, bila je jedan od organizatora atentata na Ante Pavelića. Mileva je jednom prilikom rekla da je sve što su uradili, uradili su zbog patriotizma, boljelo ih je da gledaju Antea kako se šeta Buenos Ajresom sa svojom "ustaškom gardom".
"Kada sam saznala pod Ostrogom čitavu istoriju, za mene je on bio isti, moj otac. Mnogo je pričao o tome šta su Ustaše radile. Dao nam je mnogo materijala koji smo mi gledali, dao nam je informacije da znamo šta se dogodilo. Ali znam da je bio zaista veliki patriota", kaže Marija i dodaje: "Nije lako čuvati istinu toliko godina, a da ne možeš nikome da kažeš šta si radio".
Marija kaže da se njen otac viđao sa ostalim organizatorima atentata. "Viđali su se u crkvi ponekad, ali niko od njih nije govorio o tome što se desilo. Moj otac je prvi progovorio", kaže ona.
O Anti Paveliću znalo se mnogo, ali o Blagoju Jovoviću sve do 1998. jako malo
"U svojoj knjizi ja sam htela da u prvom dijelu najpre otkrijem ko je bio Blagoje Jovović, zato što niko nije imao podatke o njemu. Onda sam čule informacije o njemu koje nisu bile tačne, kao na primjer ko je on bio, da li je bio terorista ili nije. Pomislila sam, u redu, ljudi nemaju te informacije, ali moram da kažem, ne samo šta je on pričao u Ostrogu, već da napišem sve što znam o svom ocu. Kako je živio, ko mu je porodica, gdje je radio. On je bio veliki intelektualac, bio je veliki zavjetnik, starao se o porodici, učio nas najboljim vrijednostima", navodi Marija.
"U knizi sam pisala i o periodu kada je moj otac stigao u Argentinu, kada je tamo bilo puno ustaša. On je stigao u Argentinu 1947. godine i kao svaki dobri imigrant išao je korak po korak. Radio je puno poslova. Živio je najprije u gradu na moru, u blizini Buenos Ajresa, tu je imao mali restoran, poslije je imao svoj hotel. Kad je saznao gdje je živeo Ante Pavelić, bez problema je prodao dio svog hotela, da sazna šta radi Ante Pavelić", kaže ona.
Govoreći o motivu da napiše knjigu, Marija kaže da je željela da se zna istina o Blagoju. "Ne volim da se priča nestina o njemu. Neko kaže bio je terorista, neko agent UDBE, drugi kažu bio je plaćeni ubica. Ja kažem da nemam problem sa ljudima koji su to rekli, nego sa tom ideologijom što se priča neistina. Moj otac je puno radio sa svojim narodom. Nije imao lične interese što je ćutao toliko vremena".
(MONDO)