Na svečanoj ceremoniji u Stokholmu danas će zvanično biti dodijeljena ovogodišnja Nobelova nagrada za književnost slavnom austrijskom piscu Peteru Handkeu. Pročitajte neke od njegovih najljepših citata...
"Ako narod izgubi svoje pripovjedače, gubi i svoje djetinjstvo..."
"Kad je dijete bilo dijete, nije znalo da je dijete, sve je imalo dušu, i sve su duše bile jedna..."
"Usamljenost je izvor odvratne ledene patnje, patnje nestvarnosti. U takvim trenucima potrebni su nam ljudi koji nas podsjećaju da nismo otišli baš tako daleko."
"U određenom smislu, psihički bolesni i nemoćni uvijek su bili moji anđeli čuvari, a kada dugo ne bih vidio nikoga od njih, prizor idiota donio bi mi iznenadni procvat zdravlja i snage."
"Bila je skoro zima. Upravo sam vidio prijatelja kako umire i opet sam počeo da uživam u vlastitom postojanju. Taj prijatelj, koji je sam sebe smatrao 'stručnjakom za bol', svejedno je pokušao do posljednjeg trenutka da odagna smrt. Bio sam zahvalan za sve i zaključio: uživajte, iskoristite svoje dane dobrog zdravlja."
"Horor je nešto sasvim prirodno: praznina uma. Misao se oblikuje, a onda iznenada primjećuje da nema više šta da misli. Nakon toga se sruši na zemlju poput lika u stripu koji iznenada shvati da je hodao vazduhom."
"Igraj tu igru. Još više ugrozi svoj rad. Ne budi glavna ličnost. Traži suprotstavljanje. Ali budi bez namjera. Izbjegavaj zadnje misli. Ne prećutkuj ništa. Budi mek i jak. Budi lukav, upuštaj se u sve, preziri pobjedu. Ne posmatraj, ne ispituj, pribrano budi spreman za znake. Budi osjetljiv. Pokaži svoje oči, mahni drugima da pođu u dubinu, brini se o prostoru i posmatraj svakog u njegovoj sopstvenoj slici. Odlučuj samo s oduševljenjem. Prije svega imaj vremena i idi zaobilaznim putevima. Dopusti da te nešto odvuče na drugu stranu. Budi tako reći na godišnjem odmoru. Ne prečuj nijedno drvo i nijednu vodu. Svraćaj tamo gdje ti je po volji, i uživaj u suncu. Zaboravi svoje pripadnike, osnažuj nepoznate, saginji se za sporednim stvarima, sklanjaj se u ljudske praznine, neka te bude baš briga za dramu sudbina, preziri nesreću, ismij nesporazum. Kreći se u svojim sopstvenim bojama sve dok ne budeš u pravu i dok šuštanje lišća ne postane slatko. Hodaj kroz sela..."