O rokenrolu, odgovornosti učenja mladih generacija muzici i tome šta će "doći glave" sajtu YouTube priča nam Radomir Mihajlović Točak iz grupe Smak.
Legendarni Smak, jedan od najznačajnijih i najuticajnijih jugoslovenskih i srpskih rok bendova svih vremena, poslije više od 15 godina pauze nastupiće u matičnom Kragujevcu 27. juna, kao hedlajner trećeg Arsenal festa.
Nakon 15 godina, nastupate u rodnom gradu u originalnom sastavu. Postoji li trema pred izlazak "pred svoje"?
"Pred koncert u Beogradu, za čuđenje je bilo to što nismo osjećali posebnu nervozu, uobičajenu pojavu kada su tako važni nastupi u pitanju. Obično se učesnici programa negdje osame, koncentrišu se, meditiraju... Mi smo sjedili u jednoj prostoriji i pričali viceve. Treba biti što više opušten. Tako će biti i ovog puta, naše sviranje vezano je prije svega za Kragujevac, koji smatramo u neku ruku žarištem rok muzike na ovom prostoru. Zato i nastupamo na festivalu Arsenal".
Kragujevački bend poznat po klasicima "Ulazak u harem", "Biska 2", "Daire", "Crna dama", "Zajdi, zajdi" i drugim, na Arsenalu sviraće u postavi - gitarista Točak, pjevač Boris Aranđelović, basista Zoran Milanović i bubnjar Slobodan Stojanović-Kepa. Uz prvobitnu postavu Smaka, nastupiće i pjevač Dejan Najdanović-Najda, gitarista Mikica Milosavljević, bubnjar Dejan Stojanović, klavijaturista Dejan Zdravevski i basista Miloš Petrović.
Ekipa u bendu se menjala tokom godina, kako je to prihvatiti nekog novog u jedan "organizam" koji već stvara i funkcioniše?
"Nije baš lako, pogotovo ako se bend ospe, i u njemu ostanemo samo Kepa i ja. Takva je bila situacija sredinom devedesetih. Našli smo prvo Mikicu pa Najdu, Dejana, Vladu, Saleta, Šomija, i sada, kao da su novi članovi, Borisa i Zorana koji ustvari predstavljaju jezgro starog Smaka".
Da li ste na početku karijere imali neki san i da li se on ostvario?
"Imao sam samo jedan, možda će zvučati glupavo, ali želio sam da upoznam čistu muziku. Moj san se djelimično ostvaruje, ne znam da li ću uspjeti da ga ostvarim do kraja. To što smatram muzikom jedino je moguće izvesti direktno pred ljudima, pred publikom. Zrelost igra veliku ulogu u mom snu, zato i govorim o tome".
Koja je bila prva ploča, a koje je neko posljednje izdanje koje ste kupili?
"Album Džimija Hendriksa 'Are you experienced'. Odavno nisam ništa kupovao, imao sam drugare koji su bili jaki diskofili i oni su mi davali sve na raspolaganje".
Ko su bili Vaši uzori?
"Odrastao sam u drukčijem vremenu i okruženju, od Hrista pa na ovamo bilo je više uzora. Posto sam muzičar pomenuću neke ljude za koje smatram da su na mene jako uticali. To su Bah, Diport, Betoven, Mendelson, Šopen, Šuman, Vagner, List, Čajkovski, Brams, Debisi, Ravel, odnosno muzički velikani takozvane ozbiljne muzike".
"Neko bi pomislio da ja slušam gitariste, ali ustvari, samo to ne radim. Čovjek koji nikada nije svirao može na klaviru da uradi nešto čudno i posebno, bar u domenu nebuloze. Na gitari čak ni to nije moguće. Uostalom, potrebno je mnogo vremena da se nauči muzika ili ovlada instrumentom".
Točak nabraja i Bili Holidej, Lestera Janga, Kolmana Hokinsa, Vordela Greja, Čarlija Parkera, Pada Pauela, Džona Koltrejna, Džerija Maligana...Tu je i Džimi Hendriks, "sa neodoljivim šarmom u sviranju 'stratokastera' i pjevanju", i "Bitlsi" kao najveći bend svih vremena, "ali samo u periodu od '62. do '66".
"U moje najskorije uzore sigurno spadaju Jethro Tull, Yes, ZZ Top, Nirvana, R.A.T.M., Tool, Deftones, System Of Down, Ill Nino, imam respekt prema onome sto su radili Sepultura, Slayer, Metallica i još mnogi bendovi koji su u međuvremenu nastavili da razvijaju ideje sa gitarama, pojačalima na stejdžu".
Po Vašem mišljenju, ko je najbolji gitarista svih vremena?
"Nema najboljeg, ali iz oblasti roka i bluza izdvajam svakako Hendriksa. Nisam čuo da se nešto bitnije dogodilo, a da je moglo da parira Džimiju po autentičnosti".
A vokal koji najradije slušate i smatrate bezvremenim?
"Svima puštam sa YouTube-a pjesmu koju uvijek rado slušam od početka do kraja, 'We are the world', sa svim divnim pjevačima koji polako odlaze u istoriju. Ako neko može da pjeva bolje od Stivija Vondera, Majkla Džeksona, Reja Čarlsa, svaka mu čast! Oni su stvarno bezvremeni. Naravno, ljudi su uvijek skloni nekom svom pjevaču, pjevačici, uvijek postoje intimni razlozi".
Radite li na nekim novim pjesmama, da li fanovi mogu da očekuju nov materijal?
"Radimo na novim aranžmanima za tri naše poznate pjesme, 'Mračni mol', 'Nebo je samo drum bez dna' i 'Ja volim tvoje grudi'. To dobro zvuči, baš nam se svira, i uskoro ćemo sve to objaviti na sajtu YouTube. Sa novim pjesmama - polako. Treba raditi prave stvari, a ne samo da se nazivaju novim".
Radili ste muziku za film "Vizantijsko plavo", da li je teško stvarati po već snimljenom filmu, u odnosu na stvaranje prema emocijama, ili je slično?
"Imao sam privilegiju da zakačim klasičan način pravljenja muzike za film. Ne samo što je tehnički bilo teško nego, pomenuli ste, već i emotivno, duhovno. Trebalo je sve sažeti i razumjeti. Nisam puno griješio iako mi je to bio prvenac. Bio sam na pravom putu samim tim što su autori i producenti odabrali baš mene i moj stil muziciranja".
Da li biste voljeli ponovo da radite filmsku muziku?
"Da me je neko od filmskih autora tada (devedesetih) angažovao, vjerovatno bih prihvatao ponude, ali sada više nemam takvih ambicija".
Postoji li neki film, domaći ili strani, čija Vas muzika oduševljava?
"Čudno je, ali rijetko kad slušam muziku dok gledam film. Kao dječak, bio sam fasciniran muzikom u Diznijevim crtanim filmovima. Tek kasnije sam saznao da su neki od tih filmova pravljeni na već postojeću komponovanu muziku".
Da li je velika odgovornost učiti i druge umjetnosti? Koji savjet obavezno dajete učenicima?
"Naravno da jeste. Nije riječ samo o umjetničkom viđenju nego o kompletnom viđenju života. Prihvatio sam muziku kao pogled na život i to nudim svakom svom učeniku. Ako čovjek nije muzički obdaren, onda mora da se prikloni zakonima matematike. Možda postoje i drugi vidovi i načini ali ih ja nedovoljno poznajem".
Da li mislite da je svjetska popularna muzika "presušila" sa idejama?
"One su svakako puno više ideje produkcionog tipa nego što su kao nekad bile, čisto muzičke ideje. Rijetkost je čuti pjesmu, pjesmicu čiji se refren odmah pamti, a malo kasnije i sve ostalo. Rekao bih da je sve postalo znatno složenije, rascepkanije i time jako teško za praćenje. Razloge za to vidim u povećanom prisustvu tehnologije, a sa druge strane umanjenom muzičkom edukacijom. Zahtjevi za muzikom danas su drukčiji nego ranije. Razlozi sigurno leže u agoniji izdavaštva i elektronskih medija, mislim prije svega na TV. Pohlepa za novcem je dovela do stvaranja takvih stilova koji nehotice postaju dekadentni, koji imaju virtuelnu publiku, a ne stvarnu koju treba steći na koncertima".
Rekli ste da diskografija više ne postoji, da su je zamijenile društvene mreže na kojima ste i sami aktivni. Šta mislite, da li YouTube i slični servisi imaju dobre i loše strane? Primjera radi, muzika će doprjeti do više ljudi, ali otvara se prostor i nekvalitetnim sadržajima jer svako može da "kači" na YouTube?
"Mnogim profesionalnim muzičarima, glumcima, umjetnicima, YouTuve postaje zamjena, ali i izbor mnogima koji svašta 'suše' po Internetu, koji je postao globalna žica za kačenje. Šta ćete, valjda nam je sada jasno da nismo sami. Ono što će doći glave i tom sajtu je činjenica da nikakvo sredstvo ne može da prenese doživljeno sa koncerta, gdje ste bili lično prisutni. Puno puta sa snimaka (video-audio) naših koncerata nisam uspio da čujem gdje je zabilježeno 'ono' što sam tamo zaista doživio? Dolazi sudnji dan, bar tako izgleda, talenat u muzici treba i mora da se dokazuje na licu mjesta. To je teško za mnoge, ali za one koji zaista nose, ne samo talenat nego i veliki rad iza sebe, prilika je".
Da možete, šta biste zabranili u muzici?
"Ništa ne bih zabranio, naprotiv, dozvolio bih što više muzike, to jest melodije, harmonije i ritma. Neka Bog ili priroda požive dobru muziku", zaključuje Točak.
(MONDO, Bojana Zimonjić Jelisavac - foto: Zvaničan sajt festivala Arsenalfest)