Edi Grant: Zaljubljen sam u Partizan

Prije desetak godina Edi Grant je, prilikom posjete Beogradu, svratio do Topčiderskog brda i prvi put gledao fudbalsku utakmicu Partizana. Bila je to, kaže, "ljubav na prvi pogled".

Poznati rege muzičar, koji je u svojoj bogatoj karijeri stvorio hitove poput "I Don't Wanna Dance", "Gimme Hope Jo'anna", "Romancing the Stone"..., u četvrtak je našao vremena da ponovo posjeti Fudbalski klub Partizan, gdje mu je ostvarena želja da konačno dobije dres.

A s obzirom na to da je svojevremeno igrao fudbal, dobio je i ponudu da "potpiše" za sekciju veterana FK Partizan.

"Bila bi mi čast! Odmah me upišite tamo gdje treba, a mogli biste i da pozovete Roda Stjuarta, on je takođe dobar fudbaler", rekao je Grant uz osmijeh, koji mu se još više razvukao kada je dobio Partizanov dres sa brojem 10 i imenom na leđima.

Direktorka marketinga kluba Snežana Filipović mu je dobacila da bi mogao da igra i za mlađe, jer iako u godinama izgleda mladoliko.

"Bog je bio darežljiv prema meni", rekao je on kroz osmijeh.

Za one mlađe, koji ne znaju Edi Grant, možda je najbolja odrednica da je svojevremeno gostovao u pjesmi Riblje čorbe "Amsterdam", a snimio je i pjesmu posvećenu Beogradu.

"Prije mnogo godina bio sam u jednom beogradskom hotelu sa orijateljem Radomirom Krkićem. On mi je rekao: 'Hej, Edi, hajde da ti pokažem Beograd'. Ja sam ga pogledao i odgovorio mu: 'Čovječe, pa to je fantastičan naslov za pjesmu'. Tako sam je i napisao, ušao sam u studio i sve je teklo samo od sebe", prisjetio se Grant.

O saradnji sa Ribljom čorbom kaže da mu je isti prijatelj predložio da snimi pjesmu sa popularnom grupom. "Rekao mi je da ti momci žele da im nešto odrepujem u pjesmi 'Amsterdam', a ja sam odgovorio da nema problema. Tako je snimljena pjesma. Sa Borom Đorđevićem sam i dalje u kontaktu, a kako me u subotu vode na pecanje na Dunav, nadam se da će i on biti tamo".

Nije, kaže, on, isključeno, da jednog dana i napravi pjesmu o Partizanu.

"Mogu da napišem pjesmu o bilo čemu, sve je stvar inspiracije u određenom trenutku. Ono kad navijači skandiraju 'Partizan šampion' zvuči baš moćno, energično. Evo i 15 godina nakon što sam to prvi put čuo još mi odzvanja u glavi. Tako da... možda i napravim pjesmu".

Kako je uopšte zavolio Partizan?

Edi Grant je rođen u Londonu, a zna se šta fudbal znači u Engleskoj. Svojevremeno je i on bio fudbaler, ali su mu ljekari, zbog problema sa srcem, savjetovali da prestane time da se bavi. Snagom volje uspio je da dovede telo u takvu formu da je sa 34 godine naučio da igra skvoš, a fudbal da igra još više, rekreativno, naravno.

"Bila je to ljubav na prvi pogled. Gledao sam utakmicu Partizana, u evropskom takmičenju, i sve mi se dopalo. Ambijent, navijači, igra Partizana, utakmica veoma uzbudljiva. Znate, gledao sam hiljade utakmica, ali rijetko koja mi je ostala u sjećanju. Jedna od tih je i ta koju je odigrao Partizan. Nisam znao ništa o srpskom fudbalu kada sam prvi put došao, ali kada sam vidio tu utakmicu osjetio sam ljubav, energiju... Kao ono kad momak upozna djevojku i obrnuto, kada se dogodi hemija između njih...", kaže poznati muzičar.

Bora Đorđević je svojevremeno izjavio da će "preobratiti" Edija Granta i privoleti ga da navija za Crvenu zvezdu. Odgovor je: nema šanse!

"Ima mnogo velikih fudbalskih klubova u svijetu. Ako podržavaš jedan tim onda želiš da on pobijedi, da da što više golova. A ja sam navijač Partizana...", zastao je Grant i dobio veliki aplauz prisutnih u sali SD Partizan.

Potom je dao savjet klincima koji su bili u sali, a koji su polaznici Partuzanove fudbalske škole:

"Bilo je mnogo klubova koji su pobjeđivali ali nisu igrali lijepo. Važnije od pobjede je da igraš lijepo. Zato mi se i dopao Partizan. kad se samo sjetim one utakmice sa Rijekom...".

Partizan gleda kad god može. S obzirom na to da sada živi na Barbadosu teško dolazi do informacija, ali zna, odnosno čuo je da crno-bijeli imaju talentovane igrače, među kojima je i Aleksandar... "Uh, kako se ono preziva", rekao je Grant i dobio pomoć: "Mitrović!".

"Jeste, Mitrouvi...uh, koliko se samo borim sa ovim vašim prezimenima. Kad bih zapamtio sva ta prezimena, bojim se da bih zaboravio reči sopstvenih pjesama", našalio se muzičar.

Edi Grant, koji je došao u Beograd da bi posjetio stare prijatelje, dobio je i ponudu da jednog dana napravi veliki koncert na stadionu Partizana. To mu je predložila direktorka marketinga kluba Snežana Filipović.

"Vrlo rado! Samo ako ne budem mnogo mator i ako budem mogao da stojim", raspoloženo je odgovarao muzičar, koji ima 65 godina.

Upitan za mišljenje o tome koja mu je pjesma obilježila karijeru, Grant je zastao i rekao da svakog dana ima neku drugu koju pjevuši, ali da je to, ipak, "Gimme Hope Jo'anna". Nju posebno pjeva posljednjih dana, misleći na Nelsona Mendelu.

Edi Grant je svojevremeno tužio bend Gorillaz, jer mu je uzeo dio pjesme "Time wrap". Ispričao je da je nekada bio blizak prijatelj sa menadžerom tog benda, sarađivali su, a kada ga je upitao zašto se to dogodilo, on mu je rekao: "Imao sam nekih privatnih problema, nisam znao da će Dejmon Olborn uraditi tako nešto bez pitanja".

"Taj menadžer je moj prijatelj, a ja se nikad ne borim protiv svojih prijatelja", rekao je Grant o toj temi.

O uticaju YouTube i digitalizacije na muziku današnjice, Grant kaže da je to neminovnost, ali i da su velike kompanije, "izdale" muzičare.

"Čekao sam 30 godina na kompjutere, digitalizaciju, jer sam mislio da će to zaista pomoći nama muzičarima u pravljenju pjesama, albuma... Ali, dogodilo se ono čega sam se plašio, a to je da će velike izdavačke kuće izdati muzičare. Oni su učinili da se stvori piraterija i sada mi muzičari moramo da smislimo kako ćemo da naplaćujemo naš proizvod. Promjene su, naravno, nužne, i tako je i sa napredovanjem tehnologije u muzici. Vinil (ploče) i diskovi (CD) nikada neće nestati, jer dokle god bude bilo ljudi koji ih budu željeli, toga će i biti. YouTube je novi način izražavanja u muzici i to je nešto neizbježno", rekao je Grant, odgovarajući na pitanje MONDA.

"Isto je i sa rokenrol muzikom. Rokenrol više nije samo 'tri gitare i bubanj', već ima mnogo više 'alata', instrumenata... Ali, nije problem u instrumentima, već u onima koji ih drže i njih koriste. Često kažem: čekić možete da upotrijebite da ubijete čovjeka, a možete njime da napravite kuću. Ja radim ovo drugo".

(P. Vujić, MONDO - foto: MONDO)