Šest sjajnih bendova za šest sjajnih godina

Ono što će svakako obilježiti tri festivalska dana, pored 32 takmičarska sastava, sigurno su revijalne grupe.

Prvo veče rezervisano je za reggae i ska plesne ritmove, kojim će sigurno Dubioza kolektiv i S.A.R.S. zaraziti cijeli Kastel. Oba sastava donose u Banjaluku svježe pjesme i sigurno jedva čekaju da ih podijele sa publikom.

„Dubiozu“ je nemalo puta muzička kritika uporedila sa legendarnim „Rage Against The Machine“ zbog njihovih nedvosmislenih i direktnih tekstova u kojima poput prsta upiru u najveće krivce zbog teške situacije u kojoj svi živimo. Ipak, tek onog momenta kada su „batalili“ engleski jezik i implemetirali nešto od „narodskog“ zvuka, ljudi su shvatili šta Zeničani poručuju. Njihovo posljednje studijsko izdanje nazvano „Apsurdistan“ nastavlja utabanom stazom koju su uspješni prethodnici „iskrčili“ i donosi nam još ironičniju i zajedljiviju „Dubiozu“. Neki će reći da crno-žuta ekipa reciklira stare teme, ali ipak, dobar dio onih kojima je „Kolektiv“ uputio tekstove nisu više tamo gdje su bili. Možda to nema veze sa njihovim muzikom, ali nije zabranjeno to misliti i nadati se da jeste. I to sve uz brze i poskočne ska ritmove.

Miljenici publike gdje god da se pojave, beogradski S.A.R.S. imaju nešto „lakši“ izraz od gore navedene ekipe, ali i njima su u prstima ska linije i u grudima reggae stavovi. Dugačak put prešli su od sada već kultne „Buđav lebac“, pa do „Perspektive“. S obzirom da albume izdaju neparnim godinama, što može biti slučajnost, posjetioci šestog izdanja „Jelen Demofesta“ imaće priliku da čuju album „Kuća časti“ star svega četiri mjeseca. Kada se zna da iza izdanja stoji Đorđe Miljenović, poznatiji pod pseudonimom Wikluh Sky, trebalo bi biti jasno da je riječ o malom remek djelu.

Kao što „Demofest“ časti publiku ovim sjajnim nastupima, tako bendovi časte svojim albumima. Naime, oba sastava su na svojim oficijelnim stranicama ponudili sve svoje albume za besplatan download, pa ako niste imali priliku ranije, možete dopuniti svoju mp3 kolekciju sa muzičkom desetkom - tri S.A.R.S-ova i čak sedam „Dubiozinih“ izdanja.

Druge večeri sviraće legendarni „Partibrejkersi“ o kojima je sve ispričano u tri decenije njihove karijere. Oni su jedan od bendova koje publika voli ili ne voli, što samo govori da prema njihovoj muzici niko ne može ostati ravnodušan. Cane, Anton i ekipa ponovo se vraćaju na tvrđavu Kastel, njihovo omiljeno „mjesto zločina“, kada su svirke na otvorenom u pitanju. I najvažnije, „Brejkerski“ su uvijek podržavali mlade bendove i demo scenu.

Iz najjužnije zemlje ex-YU, dolazi vesela punk ska ekipa okupljena pod imenom „Superhiks“. Oni koji su odrasli uz stripove „Alan Ford“ odmah znaju po kojem (anti)heroju su ovi Makedonci dobili ime. Iskustvo sa pet albuma u preko dvadeset godina postojanja i ko zna koliko koncerata po regiji i Evropi, donose na scenu na tvrđavi, a za one skeptične možda je važno spomenuti da su dijelili binu sa imenima kao što su Manu Chao i „Radio Bemba“, „Faith No More“, „Green Day“, "Hives" „Fun Lovin Criminals“, „Fishbone“, „Tito and Tarantula“, „Henry Rollins“, „Rico Rodriguez“, „H-Block“... Ipak, bez obzira na evropske nastupe i što se redovno druže sa Manu Chaom, kažu da im je haotični Balkan nekako najdraži - i za publiku i za svirke.

Završno veče namijenjeno je za dva velika imena. Kiril Džajkovski je sada već domaće ime u Banjaluci, a nije zgoreg napomenuti da je poznati makedonski kompozitor i producent, jedan od pionira elektronske muzike s balkanskim etno elementima, svoju muzičku karijeru počeo ranih osamdesetih godina. Kiril već dugo vremena kombinuje drum'n'bass, te druge elektronske pravce sa etno muzikom, a poseban članak bi bio potreban da se nabroje sva njegova izdanja, s obzirom da je radio mnogo muzike i za film, pozorište i dokumentarce. Kiri dolazi u Banjaluku da predstavi svoje posljednje izdanje jednostavnog imena „Djaikovski“, na kojem gostuju Ghetto Priest, TK Wonder i MC Wasp.

„Plejboj“ je beogradski rok sastav koji se okupio nakon 14 godina pauze, što ne znači da su instrumenti skupljali prašinu, jer su svi članovi ostali u muzici, na ovaj ili onaj način. Tačnije, raspoloženiji su za svirku nego ikad, a poslije čak 16 godina od posljednjeg albuma spremaju novo izdanje, koje najavljuju dva singla „Nemam vremena“ i „Daj nešto“. Teško da postoji neko ko sluša rokenrol, a da nije čuo pjesme „Znaj“, „Superstar“ (spot za ovu pjesmu je svojevremeno zabranjivan) ili „Grizi metak“. Autori su muzike za film „Do koske“, a za legendarni hit grupe „Sunshine“, pjesmu „Kokain“, oni su napisali muziku. Prvi put kao bend sviraju u Banjaluci, pa se jednako raduju publici, kao i publika njima. Ipak, jedan njihov član je redovan gost u gradu na Vrbasu. Naime, saksofonista Dule Petrović je član i grupe „Eyesburn“, sa kojom je nedavno nastupio u DFK. Iz svega navedenog, „Plejboj“ dokazuje kako se saradnjama gradi ime, scena i ime na sceni – i pored 14 godina pauze.

Za kraj, ono što sve povezuje gore pobrojane, jeste da svi od reda imaju samo riječi hvale za festival, zbog toga što je, prvenstveno, namijenjen demo bendovima. Možda je najzahvalnije tekst završiti jednom od Canetovih „krilatica“, izgovorenom kada su ga upitali šta on misli o mladim bendovima i šta bi im kao iskusan muzičar savjetovao:
„Vidi... Bolje da sviraju, nego da se drogiraju!“

(MONDO)