Elvir Laković Laka uz "kibicovanje" sestre Mirele za MONDO pričao o Balkanu, menadžerima, kapitalizmu, uspjehu, "ličnoj žrtvi" i još mnogim stvarima.
Po okončanju tragičnih sukoba u Bosni i Hercegovini znatiželjne uši naših "konstitutivnih" naroda željele su da čuju šta to ima tamo daleko preko administrativnih linija entiteta…Ali rijetko šta je stizalo, a još rjeđe bilo vrijedno pažnje.
Do crne kasete (za mlađu populaciju - deda kompakt diska, a kurđel MP4 plejera) 1998. godine na kojoj je u moru nebitnih stvari bila i jedna pjesma "Malo sam se razočar’o", koja se ispod tezge i "znaš me-znam te" prodavala po banjalučkim ulicama…
Elvir Laković Laka, autor te pjesme, koja je uvrštena na prvi album "Zec" objavljen 2007. godine je tada već imao zavidnog životnog iskustva. Od rodnog Goražda, preko Sarajeva najzanimljivija je njegova njujorška izbjeglička epizoda 2004. godine kada je pokušao da se probije kao muzičar u Americi.
U razgovoru za MONDO je pričao šta je radio u "Velikoj Jabuci" i zašto mu nije žao što se vratio na Balkan, menadžerima, kapitalizmu, uspjesima u današnjem muzičkom nebu, ličnom "žrtvovanju" u ime čovječanstva i još koječemu…
"Sve i svašta sam radio u borbi za opstanak u Njujorku, najčešće kao fizički radnik u firmi za preseljenja. Ali, nije mi žao što sam se vratio. Kad vidim koliko tamo ljudi rade, koliko ima siromašnih i beskućnika, te koliko je tamo veliko otuđenje čovjeka od drugih i od sebe samog, sretan sam što živim ovdje", rekao je Laka na početku razgovora u banjalučkom DFK-u, gdje je u tandemu sa sestrom Mirelom stigao da obavi časnu dužnost člana žirija na šestom Demofestu.
Da ne bude zabune, Laka smatra da ni u bivšoj Jugoslaviji situacija nije puno bolja u tom smislu.
"I ovdje je kapitalizam krenuo da proždire sve, ljudi su sve zatvoreniji, ali čini mi se da i dalje postoji ‘ono malo duše’ i zato trebamo uživati dok nam i to malo nisu oteli. Ali, definitivno idemo ka tome da živimo k’o na Zapadu. U socijalizmu je bilo mnogo bolje".
Laka je davno izjavio da za budućnost građana u BiH i regionu pod hitno treba uvesti novi školski sistem koji će ukiniti "Istoriju", i umjesto nje uvesti novi predmet pod imenom "Radovanje tuđoj sreći".
"Sad imam novu životnu devizu - evro! Ne znam kako će biti u budućnosti, ali mi se svi ovdje na Balkanu radujemo kad komšiji ‘crkne krava’, a nije ništa bolje ni u evropskim državama. Tako je to s ljudima, ljubomora je urođena mana".
Iako je u karijeri s pjesmom "Pokušaj" nastupao na Evroviziji u Beogradu kao predstavnik Bosne i Hercegovine, osvojio MTV nagradu Best Adria, nekoliko DAVORIN-a, priznao je da rijetko ima posla.
"Slabo nastupamo, nismo imali mnogo sreće sa menadžerima pa nemamo nikoga da lobira za nas. Zato nas nema često po televizijama, a bogami ni na koncertima".
Nije siguran na kojim granama "rastu" najbolji menadžeri u današnji "vakat", ali je svjestan da njegova muzika nema baš "armiju" fanova.
"Morali bi biti mnogo finansijski isplativiji. A nismo ti mi baš ni toliko popularni da nas ljudi zovu na svirke. Ali eto, imamo stranicu na internetu (www.laka.ba), pa ako neko hoće da nas čuje uživo, može lako da nas kontaktira".
U Banjaluci se sjajno osjeća svaki put kad dođe, a prva asocijacija na Beograd mu je Evrosong. Priznao je da u srpskoj prestonici ima brojnu publiku, ali bez lažne skromnosti smatra da zasluge pripadaju veličini grada.
"Beograd je ogroman grad, tamo svak’ ima fanove, pa i Mirela i ja. Ali nema nas tamo kao što rekoh zbog problema sa menadžerisanjem".
U međuvremenu se u razgovor ubacila i Mirela, rekavši da je njoj Beograd sinonim za pokojnog lidera Ekatarine Velike Milana Mladenovića.
"Kao mala sam ‘mažnjavala’ kasete Laki i od prvog puta kad sam čula EKV shvatila sam da su ‘čudnjikavi’ i stalno sam pokušavala da ih shvatim. Odrasla sam i još nisam shvatila, ali su me inficirali svojom muzikom", uz smijeh je podvukla Mirela.
Osim na Demofestu, za koji kažu da je ubjedljivo najbolji festival u regionu (i šire) kad je riječ o promovisanju mladih muzičkih nada, nemaju često priliku da slušaju neke nove bendove…Prema njihovim riječima, muzički ukus im je i dalje u osamdesetim i devedestim godinama, iako se i danas neko novi uspije probiti do njihovih ušiju i srdaca…Doduše, jako teško.
"Ne sumnjam da ima kvalitetnih i talentovanih ljudi ali teško da u ovim najezdama turbo-folka mogu da dođu do izražaja, pa je ovaj banjalučki Demofest možda i jedini koji na profesionalnom nivou pruža priliku mladima da pokažu šta znaju".
Hipotetički gledano, kad bi se Laka našao na nekom tropskom ostrvu zajedno sa tim turbo-folk zvijezdama, bio bi spreman da se "žrtvuje za dobrobit ljudske vrste".
"Ako s nama pođe Rambo Amadeus neka vrstu produžava Mirela, ljepša bi djeca bila. Eto, ako baš moram, za spas čovječanstva produžiću i ja sa turbo-folkušama! Ali samo nek ne nose razglase"!
(N. Š. /MONDO, foto: Zvanični sajt, MONDO)