Ekskluzivno: Lojd Kol pred koncert u Beogradu

Lojd Kol je među ljubiteljima britanske indie muzike simbol intelektualnog, romantičnog popa, sa gotovo kultnim statusom.

Pred nastup u Beogradu u Ustanovi Kulture Palilula on govori o svojim muzičkim počecima, višedecenijskom čekanju na prvi nastup u ovom delu Evrope, omiljenom sportu...

Zašto smo toliko dugo čekali na Vaš prvi koncert? Da li znate koliko ljudi u Srbiji, i šire u regionu, pasionirano prati vaš rad?

Iskreno, ne znam koliko. Znam samo da nikad nisam dobijao previše ponuda da sviram istočno, iza stare "gvozdene zavjese", niti sam prodavao mnogo ploča tamo, a priznajem da mi je uvijek bilo krivo što je tako... Zato sam oduševljen što sada dolazim i nadam se da će nakon mog beogradskog koncerta, uslijediti i novi nastupi po ostalim velikim gradovima u tom dijelu Evrope. Jer kada sam na turneji poprilično sam i turista, ako budemo imali lijepo vrijeme vidjećete me po gradu sa mojom kamerom kako snimam okolo i gustiram lokalna piva.

Šta je najbolje čega se sjećate iz perioda sa Komoušnsima ("Lloyd Cole & The Commotions")?

Na samom početku je bilo jako uzbudljivo. Raditi ono o čemu si sanjao cijelog života (znam da zvuči kao kliše, ali baš je tako bilo), biti na naslovnim stranama časopisa, u TV emisijama... svuda gdje su prije toga bili i heroji mog odrastanja. Ali, jedini problem je bio - Šta želim sada kada sam dobio sve što sam do sada želio?

Sebe ste jednom prilikom opisali kao čovjeka rastrzanog između "knjiškog moljca i lokalnog pankera", ko je bio dominantniji na vašem posljednjem albumu "Standards"?

Prirodno, borili su se opako do samog kraja,  mislim da je zato i bilo toliko zabavno stvarati muziku.

U vašoj muzici i tekstovima, često se se osvrtali na velika umjetnička djela, kako se osjećata danas kada sretnete svoj "lik i djelo" u muzici, knjigama... mlađih autora?

Pa naravno to je fenomenalno, savršeno. Pročitajte odgovor gore - to je ono što se ostvarilo nakon prve ispunjene želje.

Tokom 80-ih djelovalo je skroz "ok" da se stvara romantični pop, a kako u današnje vrijeme, globalnih sukoba i krize, vidite ulogu umjetnika?

Isto kao i tad, bez razlike. Svijet se menja, pa se i mi mijenjamo, zato taj odnos ostaje isti.

London ili Njujork / Evropa ili Amerika?

Pa ja dobijam i jedno i drugo, jer stalno putujem. Ipak da sam - sam, bio bi to težak izbor, ali da, predpostavljam da bih napustio SAD. Međutim, nisam sam, imam porodicu, a moj mlađi sin sada ide u osnovnu školu, pa još neko vrijeme ostajemo tu gdje smo, ali moguće da ćemo kad bude vrijeme za koledž nešto i promijeniti.

Imamo solidan golf teren u Beogradu. Da li nekad ugrabite vrijeme za golf dok ste na turneji?

I ne baš, mada jednom sam svirao na festivalu u Jorkširu, blizu mog omiljenog golf terena u Britaniji, tada smo odigrali 3 runde i ja sam uspio da izgubim sve 3!

Šta možemo da očekujemo od vašeg koncerta u Beogradu?

Samo mene i moje pjesme, neke stare skoro 30 godina, a neke skroz nove.

Da li znate nešto o Srbiji?

Nedovoljno. Očigledno da je tokom godina bilo ratova... Zatim, čitao sam o klubu Crvena Zvezda i naravno Novak Đoković je fenomenalan..., kažem ne znam dovoljno, šteta.

Posljednje pitanje namijenjeno je muškom delu vaše publike, šta mislite o Murinjovom povrtaku u Čelzi, za koji navijate?

Prvo sam bio nepovjerljiv, jer djelovao je nekako istrošeno nakon rada u Madridu, ali ipak sada mi djeluje svježe i duhovito i srećan sam što se vratio.

(MONDO)