Obradović za MONDO: Nole, sviraj to opet!

Bogdan Obradović ima sreću da se ostvario u tenisu kao selektor srpskog Dejvis kup tima, ali i da uživa u još jednoj svojoj ljubavi - gitari i muzici.

U intervjuu za MONDO, selektor srpskih tenisera govorio je o tome kako se "navukao" na muziku i ko je za to zaslužan, kako pokušava da "inficira" Novaka Đokovića, Janka Tipsarevića i Nenada Zimonjića da ozbiljnije počnu da sviraju gitaru i ne isključuje mogućnost da jednog dana napravi pjesmu posvećenu tenisu i srpskim teniserima, neku vrstu himne Dejvis kup reprezentacije.

Muzikom je počeo da se bavi zahvaljujući poznatoj faci iz novobeogradskih blokova - pokojnom Lazi Ristovskom. A sada ponosno kaže da se druži sa muzičarima-profesionalcima. Jedan od njih mu je poklonio i gitaru na kojoj je svirao čuveni Erik Klepton.

U kafani, kaže, voli da naruči onu "O, mladosti" Arsena Dedića.

"Laza Ristovski je bio ulaz do mene. Bio nam je uzor, svirao je u grupi Smak, potom je otišao u Bijelo dugme. Mi, generacija 60-ih smo odrastali uz sjajnu muziku, jugoslovenski rok, tako da smo slušali ploče, skidali muziku na gitarama a onda bismo to što smo utančili svirali po žurkama, zabavama... Bilo je to dinamično i interesantno detinjstvo. Kako je odrastala i razvijala Jugoslavija, Novi Beograd, tako smo se i mi razvijali i odrastali...", prisjetio se Obradović svojih muzičkih početaka.

Selektora Dejvis kup tima smo "našli" u studiju u Zemunu na snimanju emisije "Jelen TOP10". Sa svojim drugarom Pajom, iskusnim muzičarom, pripremio je pjesmu Bijelog dugmeta "Uspavanka za Radmilu M" (možete da ih čujete na kraju teksta).

Taj stari jugoslovenski rok ostao je Obradoviću u srcu.

"Mnogi gradovi bivše Jugoslavije su dali izuzetne muzičare - Beograd, Zagreb, Sarajevo, Skoplje, Split... Ta muzika je bilo ono što nam se, hvala Bogu, tada nudilo. Slušali smo rok i hard rok, i pank kad se pojavio. Drago mi je što sam odrastao u godinama kada je, čini mi se, muzika najviše dala. To je ostalo duboko urezano u mom djetinjstvu, emocijama i to i dalje živi u meni. I živjeće. Svuda nosim gitaru gdje god da putujem i ostala mi je ta ljubav prema muzici", kaže Bogdan Obradović.

Upitan koje su mu pjesme omiljene, odnosno da li može da izdvoji pet favoriuta, Obradović je rekao da je to teško, ali, ipak...

"Sigurno bih izabrao neke iz tog jugoslovenskog roka. Teško mi je da se odlučim za pet pjesama, ali sigurno bi bile iz tog ex-YU. Ima na stotine pjesama koje obožavam. Pjesme Bijelog dugmeta, Riblje čorbe... evo, sjećam se tog čuvenog Čorbinog koncerta 'Svirka za pet dinara', kada su tek počinjali. Slušam i druge, recimo obožavam i Arsena Dedića i uvijek u kafani naručim pjesmu 'O, mladosti'".

Kad ode negdje gdje ga ne poznaju, Obradović se predstavlja kao Zdravko Čolić!

"Cijeli život sam želio da budem Zdravko Čolić. Tako kad odem negdje, a ne poznaju me, ja kažem da sam Zdravko Čolić i svi se smiju. Naravno, samo je jedan Zdravko". Samo, priznaje da mu gitara baš i nije puno pomagala kod devojaka, uglavnom su, dodaje, drugi uspevali, a onda je on svirao za zaljubljene parove.

Za Obradovića se priča da ima ozbiljnu kolekciju gitara. On kaže da to baš nije tako. Ipak, ima jednu dragocjenost.

"Oni koji se ozbiljno bave muzikom, nasmijali bi se na tu moju 'ozbiljnu kolekciju'. To su su gitare koje dobro funkcionišu, kako kažu muzičari koje 'rade', sasvim dovoljno da uživam kod kuće. Ja sam ponosan na to što se družim sa muzičarima. Nedavno mi je Kiki Lesendrić poklonio gitaru na kojoj je svirao Erik Klepton, koja je sjajna. Probao sam je kod kuće nekoliko dana, na mom pojačalu i zaista sjajno zvuči".

Kao klinac birao je između reketa i gitare. Sa reketom je uspio, ali gitara mu i dan-danas pruža najveće zadovoljstvo.

"Kao svu djecu u to vrijeme ex-YU i mene je sve izazivalo. U to vrijeme sve se dešavalo na ulici, tamo smo dobijali informacije, ulica je bila naš Internet. Neko bi pokupio neku gitarsku foru, kao da se istakne... Imali smo, kako ja to kažem, lokalne olimpijske igre, i u sportu i u kulturi".

Novak Đoković, Janko Tipsarević, Nenad Zimonjić, Viktor Trociki, Ilija Bozoljac i ostali vole muziku, kaže njihov selektor, mada ga često zadirkuju.

"Malo su zbijali šale da sam stari propali roker, pa se smiju nekim frizurama koje sam imao. Tu muziku su slušali i njihovi roditelji i uz nju su odrastalu. Polako to prenosimo na njih, mada znaju oni šta valja. I oni su, kao generacija, bili izloženi velikoj muzičkoj nekulturi posljednjih decenija. Ali, prave vrijednosti uvijek opstaju. Kako mi to kažemo: 'Long live rock and roll'".

Obradović je poklonio gitare i Noletu i Janku i Zikiju, ali kaže da su ljenštine...

"Pokušao sam da ih inficiram time. Nole je uhvatio par akorda, i jednom je taj a-mol odradio kao da sviraju Bitlsi, jer on to umije da iznese, veliki je šoumen. Žao mi je što neće da vježba gitaru, jer bi bio interesantan mnogima da ga čuju, On umije to da prenese kao što ume da prenosi šale na terenu. Vrijedno ću raditi na tome da nauči više akorda da odsviramo nešto zajedno. Janko više voli one vrteće cd-ove kako ja to kažem, ta neka čudna muzika...", obećao je Obradović.

Iako u polušali-poluzbilji kaže da su lijeni za gitaru, Obradović ipak ima razumijevanja za njih.

"Ja im kažem da su lijeni, ali naravno da nisu lijeni, momci imaju mnogo obaveza. Njihovi timovi ih guraju da što više rade, treniraju, a onda su umorni. Za muziku vam, takođe, treba enegrgija, treba vam kutak, trenutak.. Kad ste stalno na putu teško je pored svih stvari vući i gitaru, a nisam pristalica travelling gitara, kratke su, ne daju nikakav ton, zvuk... Nositi pravu gitaru sa sobom jeste napor", kaže Obradović.

Da li Dejvis kup tim ima neku posebnu pjesmu za motivaciju u svlačionici, neku svoju internu himnu za "podizanje", "loženje"?

"Ima tu svega i svačega. Ponosimo se našim starim JU rokom. Sve što je napravljeno tada sve se to sluša, ali uvijek neko nešto donese. Sada postoji i YouTube, pa neko nešto pusti na telefonu. Sve što valja u tome uživamo i slušamo".

Obradoviću smo dali temu za razmišljanje - da jednog dana napravi pjesmu koja će biti posvećena tenisu i postati, možda, himna teniskog tima Srbije.

"Svojski ću se potruditi da sa prijateljima profesionalcima osmislimo nešto i da dovučemo momke i zaista napravimo nešto. Mislim da bi to mnogima bilo interesatno. Treba naš sport i tenis obilježiti i jednom muzičkom notom".

Pogledajte VIDEO - Bogdan Obradović i prijatelj Paja za čitaoce MONDA

(Predrag Vujić - MONDO, Foto: MN Press)