Mačke su oduvijek izazivale posebnu pažnju ljudi. Ili su ih obožavali, ili su ih se plašili, pripisujući im mistične moći. Činjenica je da su sa nama već hiljadama godina, a da su apsolutne vladarice interneta – to već svi znaju.
Na nedavno održanoj prvoj izložbi mačaka u Banjaluci upoznali smo Orlanda i Korinu, dvije neodoljive mejn kun mačke i njihovu vlasnicu Biljanu Gagić – Jevđović. Nakon što smo se izdaleka divili njenim ljubimcima, odlučili smo da joj dođemo u posjetu i saznamo više o njima.
U Biljaninom domu čekale su nas ne dvije, nego čak četiri mace. O srećnog li dana!
Biljana se uzgajanjem ove vrste mačaka bavi skoro desetak godina.
“Oduvijek sam luda za životinjama, ali sam odrasla u stanu, sa roditeljima koji nisu baš bili oduševljeni idejom držanja životinja u kući. Pozitivna strana je što sam imala baku na obližnjem selu, pa sam tamo stalno bila u kontaktu sa životinjama. Sa šest ili sedam godina sam znala kako se teli krava, šta se radi s bebama prasićima, a mačke i psi su mi uvijek bili posebno dragi”, otkrila nam je Biljana.
Kaže da je bila fascinirana risovima, a kada je otkrila mejn kun mace, shvatila je da je to životinja koju želi.
“O prvom ljubimcu smo počeli razmišljati prije desetak godina. Kada smo se preselili u veći stan, i kada je starija ćerka malo porasla, stekli smo uslove za ljubimca. Bacila sam se na istraživanje i odlučila se za odgajivačnicu iz Subotice. Tada nam je došao Orlando. Pošto je izgledao zaista sjajno, odlučili smo da ga pokažemo na nekoliko izložbi. Pošto je prošao zaista odlično, riješili smo da mu nabavimo ženku. A onda je, iz iste odgajivačnice, nakon godinu dana u naš dom stigla Tekila. Nekoliko godina kasnije odlučila sam da nabavim ženku iz nove krvne linije. Prošlo je dvije godine, a onda je Korina doputovala iz Montreala do Pariza, a odatle do Beograda, gdje smo je preuzeli”, priča nam Biljana, dok se igra s Orlandom.
Četvrta mačka je iz Tekilinog trećeg i posljednjeg legla. Bilo ih je dvoje, mali mačor i Kornelija.
“Za njih sam se jako vezala, jer sam se brinula o njima dok im se majka oporavljala od sterilizacije. Od njega sam se jedva odvojila kada je došlo vrijeme, ali uzeli su ga ljudi koje poznajem i u koje imam povjerenja, a Kornelija je ostala kao naš novi stalni član porodice”, dodaje naša sagovornica.
Za vrijeme naše posjete sve četiri mačke su bile tu. S Orlandom smo se igrali, Korinu smo mazili, Tekila nam je ponosno pokazivala kako je lijepa i kako zna da pozira, a najmlađa, Kornelija nas je gledala sa pristojne distance. Ona je, kaže Biljana, najstidljivija.
Bezuslovna ljubav koju mačke daju i koju mi otkrijemo u sebi je neprocjenjiva
Sve četiri mačke su ponosne vlasnice brojnih nagrada i priznanja.
“Postoje tri svjetske felinološke asocijacije, za razliku od pasa, gdje postoji samo jedna. Ja sam član TICA asocijacije, čije je sjedište u SAD, ali organizuju izložbe u cijelom svijetu. Ali, učestvovali smo i na FIFa izložbama, jer postoji ogranak u Hrvatskoj, pa nam je blizu.Kornelija i Tekila imaju titulu šampiona, a Korina i Orlando imaju titule dvostrukog velikog šampiona, s tim što je Korina dvije godine zaredom bila na vrhu rang liste najljepših mačaka južne Evrope. Jedne godine je bila i najljepša mačka na svijetu u TICA asocijaciji u svojoj boji”, kaže ponosna vlasnica.
Pitamo je šta je karakteristično samo za ovu vrstu mačaka.
“Za mejn kun mace obično kažu da su ‘psi u tijelu mačke’. Meni to ponekad zvuči malo pogrešno, jer ispada kao da su neka zamjena za pse ljudima koji ih žele, a ne mogu imati. Ali, istina je da su nježni divovi. Mejn kun mačke su izuzetno nježne, svjesne svoje veličine i nemaju potrebu da se dokazuju. Jako su tolerantne, u stanju su da istrpe svakakve stvari, pa im na primjer dječije “gnjavljenje” ne pada teško. Kada im nešto smeta, one se sklone. Nisu agresivne i niko od nas nikad nije ogreban. Osim toga, jako su radoznale, sve ih zanima, a ničeg se ne boje, jer, prosto, nemaju negativna iskustva. U našem ulazu žive dva psa. Sa jednim se baš mnogo vole i druže se. Drugi pas je manji i boji ih se”, kaže nam Biljana kroz osmijeh.
Mejn kun mačke su, dodaje, savršeni ljubimci za ljude koji već imaju neku životinju, jer se lako prilagode i jako su druželjubivi. Osim toga, mogu brzo da se nauče na povodac, pa možete da ih izvedete i prošetate bez straha.
S obzirom da su dosta veće od obične domaće mačke, a i dlaka im je duža, pomislili smo da je i održavanje teže. Biljana kaže da je četkanje bar dva puta sedmično obavezno, jer imaju tri sloja krzna (većina dugodlakih mačaka zahtijeva četkanje bar jednom dnevno). Osim toga, ove mačke ne jedu mnogo, ali je kvalitet hrane izuzetno važan.
“Sve zahtijeva truda, ali kad čovjek nešto voli, to postane zadovoljstvo. Čime god da se bavite – morate da uložite vrijeme, trud, živce, pa i novac. Ako imate mačke koje idu na izložbe, onda morate da se potrudite da budu socijalizovane i spremne”, dodaje Biljana.
Saznali smo i da njeni ljubimci imaju posebnu vezu sa ukućanima. Jedna od njih je posebno brižna prema mlađoj ćerki, druga misli da joj je Biljana “mama”… Pitamo je šta je najvažnije što je naučila od ovih neodoljivih životinja.
“Mi smo skloni da mačkama pripisujemo svakakve osobine, ali bezuslovna ljubav koju one daju i koju mi otkrijemo u sebi za njih je najvažnija stvar. Ja tako pristupam svim životinjama. Ipak, pri izboru ljubimca, važno je ono što želite, ali je još važnije da vam se želje poklapaju sa mogućnostima”, ističe.
Dotakli smo se u priči i pomenute izložbe. Biljana kaže da je izložba pokazala da interesovanje postoji, ali da bi se priča razvila, potrebno je da osnovati udruženje.
“Razgovarala sam s nekoliko ljudi iz regiona o dovođenju izložbe iz Beograda ili Zagreba u Banjaluku, ali nije to ni jednostavno, ni jeftino. Ipak, iskreno se nadam da ćemo u narednih godinu – dvije dana uspjeti da cijelu zamisao dignemo na jedan novi nivo. Mali korak je već napravljen – 25. februara slična revijalna izložba će biti održana i u Zenici. To je dobra polazna tačka”, zaključuje naša sagovornica.