Danijel Kević, DJ i producent iz Prijedora svojim je radom prethodnih mjeseci privukao pažnju brojnih medija i ljubitelja elektronske muzike.
Muzički doprinos umjetnosti ovog souldiggera kako ga mnogi sugrađani nazivaju, vuče korijene iz afro-američkih žanrova poput soula, fanka, diska, džeza, bluza i hip-hopa. Danijelov zvuk kritičari opisuju kao emocionalan, melodičan, organski futurističan zvuk koji ne zaboravlja prošlost.
Ovaj mladi i talentovani muzičar za Mondo.ba priča o novim izdanjima, projektu “Illuminations”, kao i o interesovanjima pored muzike.
- Septembar je za tebe bio jako značajan – dva tvoja izdanja izašla su na uglednim izdavačkim etiketama. Reci nam više o tome?
Početkom septembra moja muzika prvi put se pojavila na vinilu. Ploča “Space” je izašla na uglednoj španskoj etiketi Minuendo Recordings, pod čijim se okriljem nalaze začetnici deep house zvuka, poput Glenna Undergrounda, Tominory Hosoye, Patrisa Scota, Owen Jaya, Dubbymana... Krajem septembra svjetlost dana ugledale i dvije moje numere na Tit Zero Recordingsu, izdavačkoj kući srpskog DJ-a i producenta Dejana Miličevića.
Rad na prvom projektu je trajao poprilično dugo. U njega sam uložio mnogo truda, rada, energije, učenja, istraživanja i preslušavanja muzike i artista koji nisu lako dostupni. Sve to da bih postigao odgovarajući nivo i da bih uopšte mogao da ostvarim pristup. Bio je to izazov, koji sam želio da ostvarim, i uspio sam. Svakako jedan vrlo emotivan i važan moment za mene, jer je ‘Space’ numera o kojoj govorim, u prvih sedam dana prodaje ušla u top 10 ‘deep house’ traka, na sva tri online šopa za kupovinu ploča, na kojim je izašla i otvorila mi neka nova vrata i donijela neka nova poznanstva i kontakte.
Osnova "Illuminations" koncepta nije kvantitet, nije zarada, nije mejnstrim, nije imidž
Kada je riječ o Tit Zero izdanju, tu mi je bilo dosta lakše, jer sam se osjećao kao kod kuće. S obzirom da radim analogni zvuk, koji i Dejan preferira na etiketi, vrlo brzo smo se razumjeli, pogodio sam srž njegove ideje, kako bi to sve trebalo da zvuči. Prošlo izdanje i moja traka na njemu je izašalo na samom kraju prošle godine i zadovoljan sam kritikama i prijemom kod publike. Tit0 006 čine Dejanove dvije i moje dvije trake. Ovaj put ideja je bila da se potrudim da moj zvuk približim još više ‘raw’ ruhu ‘house - techno ‘ momenta.
Vrijeme će pokazati kakve će biti reakcije. Inače nikad nemam neka posebna očekivanja. Trudim se da uradim sve što treba i to je to.
- Reci nam više o projektu “Illuminations” koji si započeo ovog proljeća, kao i o večerima “Feel The Rhythm” koje s vremena na vrijeme uređuješ u banjalučkom baru ŽiŽa? I odakle ta konekcija Prijedor – Banjaluka?
Rođen sam u Banjaluci, tu sam studirao, izlazio na prve žurke i upoznao neke divne ljude. Najveću zaslugu za to nosi moja rođaka koja živi u Banjaluci i koja mi je bezuslovna podrška. Bez nje bi projekte koje zamislim bilo jako teško ostvariti. Tako je nastao projekat “Illuminations” – okupili smo drugare istomišljenike, kreativce, artiste da svi zajedno od bukvalno ničega napravimo nešto. A to nešto bilo je druženje, komunikacija i dobra zabava uz veliku pomoć muzike. Da bi smo to ostvarili, bilo je potrebno stvaranje posebne atmosfere.
Osnova svega nije kvantitet, nije zarada, nije mejnstrim, nije imidž. Cilj je da svako od nas može da se izrazi, stvori dobar kontakt sa publikom koja shvata i prihvata ovu vrstu umjetnosti. Uradili smo do sada tri zabave i trudimo se da održimo taj vajb, i taj kontinuitet. Čini se da smo privukli dosta pažnje, što znači da radimo dobru stvar, a to nas veseli i daje nam vjetar u leđa.
Ne znam kuda će nas sve to odvesti, život je tako nepredvidiv, ali sigurno znam da ćemo da radimo isključivo manje zabave, za ljude koji vole ono što radimo. Živimo tu gdje živimo, i svjedoci smo vremena u kom je ljudima više stalo do imidža i popularnosti nego do same kulture ili umjetnosti.
Ideja o konceptualnim malim zabavama “Illuminations” se rodila jedno veče dok sam puštao muziku upravo u kultnom banjalučkom kafiću “Žiža”. Više puta sam tu radio, svaki put doživljavao neke lude momente i uvijek je bilo super. Jedno veče smo sve uspjeli da snimimo, montiramo, i naknadno objavimo. Tada sam sasvim slučajno i spontano dijelio pult sa nevjerovatnim tehničarem Filipom Alvirom, koji mi je u suštini pomagao zadnjih sat vremena, jer sam puštao šest sati i već sam bio umoran. Super energija, super atmosfera, super vajb je iznjedrio projekat “Illuminations”. Kasnije je Ogi, upravnik tog super mjesta zaključio da nema smisla da se sad isključivo bavim svojim novim projektom, nego da nastavim da se vraćam u ŽiŽu. Sljedeći put sam pozvao Adisa Ladjarskog, jednog od pionira BL scene.
Tu žurku smo nazvali “Feel The Rhythm”, jer je to zaista bilo ono što smo željeli od ljudi. Puštali smo sjajnu muziku, odlično se zabavili i mi i rasplesana ekipa. Naravno da smo sve to opet snimili po uzoru na Boiler Room, želeći da zapamtimo tu atmosferu koju smo napravili i da damo onima koji nisu bili da osjete što i mi. Pogledajte video i osjetite taj ritam... :)
- Čime se baviš osim muzike i šta kako vidiš sebe u budućnosti?
Moja druga ljubav je sport. Od malih nogu sam se aktivno bavio tenisom. Bio sam prvak BiH još kao junior kasnije senior... Takmičio se na turnirima, neke sam osvajao, neke gubio, jako puno proputovao kao klinac. Međutim, ništa od toga me nije dovoljno ispunjavalo. Završio sam DIF, ne radim kao profesor fizičkog vaspitanja, nisam zaposlen, na birou sam :)) Muziku živim i radim non stop… Neprestano istražujem, slušam i razvijam ideje… Ne bavim se ja ovim zbog karijere, statusa, nego što zaista volim to da radim, uživam i živim muziku.
Ne očekujem baš ništa od budućnosti, ali znam da ću provesti život u slušanju i stvaranju, istražujući sintove i ritam mašine... Hajde sad da prestanemo pričati i pogledamo video :)).