Ne znate šta je "Sweeet sixteen" dok vam Bili ne objasni, i niste svjesni da ste "je*eno pobijedili kišu" dok vam on to ne kaže.
Treće veče Ušće festa pružilo je svima koji su se usudili da izađu "na crtu" blatu i komarcima baš ono što su tražili - rokenrol!
Više od 10.000 ljudi na Ušću gromoglasno je ispratilo svaku pjesmu, svaki rif. Iako je Bili bio primejtno arogantniji 2006. u Novom Sadu, u ponedeljak uveče bio je raspoloženiji, ličniji, bolji!
Od Bilija Ajdola, zvijezde treće večeri Ušće festa, čuli smo najbolje pjesme, i to u živoj verziji sa bendom koji zaslužuje sve pohvale.
Za razliku od ostalih, koji sentiše čuvaju za kraj, Ajdol je skoro na početku odsvirao akustičnu verziju "Sweet sixteen", i potpuno raspilavio hiljade ljudi na Ušću.
Malo je reći da je publika bila u potpunoj euforiji. Em je svirka bila sjajna, em je Bili bio još bolji. Njegov toples u 56. godini života ostaje senzualna maštarija za djevojke, a nedostižni san za muškarce u publici!
"Ovo je pjesma o nekome koga je ostavila djevojka, neko drugi joj gradi zamak od slatkiša, a on ispočetka gradi svoje kule... Ovo je pjesma o nadi koja ne umire", rekao je legendarni izblajhani roker.
Čuli smo od Bilija sve po šta smo došli - "Dancing with myself", "Flesh for fantasy", "Scream", "Eyes without a face", "a posebna poslastica bila je "LA woman" u domaćoj verziji - "Belgrade woman".
"Je*eno vas ne čujem", objasnio je Ajdol poslije sat i više svirke. Na bis se vratio sa "Rebel yell", "White wedding" i "Mony Mony".
"Ovo je moj bend, a ja sam Bili je*eni Ajdol"!
"Beograde, hvala ti! Bili ste je*eno savršena publika", "kako ide ova je*ena pesma", "je*eno smo pobedili kišu", kralj rokenrola ređao je psovke, a svima nama u tom duhu samo ostaje da mu kažemo - Bili, bio si je*eno nevjerovatan!
(MONDO: Bojana Zimonjić)