Magareći sir iz Zasavice je najskuplji na svijetu.
Magareći sir iz Srbije jedinstven je u svijetu i jer se proizvodi samo u toj zemlji i jer je - najskuplja vrsta među svim sirevima na planeti. Zašto je ovaj specijalitet specifičan, koja je njegova tajna, kako utiče na zdravlje, ali i na ljepotu i ko može da ga priušti, za Nova.rs govorio je Slobodan Simić, upravnik rezervata prirode Zasavica, gdje se sir i proizvodi.
"Robert Hartman, lični pisac kraljevske porodice iz Londona, prvi je od svjetskih zverki probao naš magareći sir. Oduševio se, a on je probao sve na svijetu, pa je napravio reportažu. Posle smo sir slali tadašnjem princu Čarlsu i Kamili", kazao je Slobodan Simić, upravnik Specijalnog rezervata prirode Zasavica gdje se proizvodi magareći sir.
Kilogram magarećeg sira i preko 1.000 evra
Slobodan Simić kaže i zašto je ovaj sir tako skup - skuplji i od najfinijih iz Francuske i Švajcarske.
"Magareći sir iz Zasavice jeste najskuplji na svijetu i košta 1.000 evra po kilogramu. Tako je jer se magarećeg mlijeka preko godine dobija malo, a potrebno ga je mnogo za kilo sira. Zato njega i mogu da priušte uglavnom oni najbogatiji. Naši kupci su najviše stranci, amsadori. Jedan predsjednički kandidat iz Ukrajine je kupio jednom prilikom sve što smo imali na lageru. A jednom singapurskom tajkunu smo prodali najviše - 12 kg. Njegov čovjek je tada došao avionom i uzeo sve to za neku zabavu koja je koštala pet miliona dolara", rekao je Slobodan Simić.
On je otkrio i odakle baš u Zasavici ovaj jedinstveni sir.
"Od starog Rima i Kleopatre, koja se kupala u magarećem mlijeku zbog ljepote, nije bilo organizovane farme magaraca. Tako je bilo sve do srednjeg vijeka kada su po francuskim sirotištima držali magarce zbog mleka pošto ljudska beba od prvog dana može da pije još samo magareće mleko jer je najsličnije ljudskom. Kasnije se ta proizvodnja malo proširila po Evropi, ali na prostoru jugoistočne Evrope nije bilo nijedne farme nikada".
Prije više od dve decenije, priča stara 2.000 godina o magarcu na kom je Isus ujahao u Jerusalim inspirisala je Slobodana da kupi nekoliko magaraca. Kada su se namnožili, stvorio je farmu, pa riješio i da pravi sir od mleka.
Recept za magareći sir strogo čuvana tajna
"Onda sam video da sir od magarećeg mlijeka niko nije na svetu napravio - zato što je nemoguće. Magareće mlijeko ima svega 0,5 odsto mliječne masti kao ljudsko, a druge vrste, poput kravljeg, imaju od 3,8 do 4,5, a bivolje i do 6 odsto. Dakle, problem je bio što se od masti pravi sir, a ne od vode, a magareće mlijeko je skoro nema. Tad sam angažovao razne ljude koji su probali da ga naprave, ali nije išlo. Onda se desio bingo - jedan naš tehnolog uspio je, uz dosta literature i nešto malo kozjeg mlijeka i raznih aditiva", rekao je Slobodan i istakao kako tajnu recepturu nisu odali nikom, pa ni predsjednici Svjetske konfederacije sireva.
Između ostalog i zato, cijeli svijet je želeo da zna kakav se to sir pravi u maloj balkanskoj zemlji i nigdje više.
"Magareće mlijeko od kog se sir pravi izuzetno je za pluća, pa je u vreme korone bila posebna pomama za njim. Odlično je naročito za malu djecu, za obnovu organizma, za preležane teške bolesti jer vi faktički kao da ponovo pijete majčino mlijeko. Sada već otkad postoji naša farma, ima i više doktorata i naučnih radova koji potvrđuju lekovitost magarećeg mlijeka. Ono i ne smeta gotovo nikome baš jer nema masnoće i blago je za razliku od, recimo, kravljeg koje ume da muči zbog laktoze", rekao je Slobodan i dodao kako su i kreme i sapuni od magarećeg mlijeka odlični za podmađivanje i negu kože, što je očigledno znala i Kleopatra.
Ukus rijetkosti i skupoće
Sir od magarećeg mlijeka i dalje je svjetski fenomen, istakao je.
"Mnogi i dalje pokušavaju da ga naprave, ali ne uspijevaju. To je najrjeđi i najskuplji sir na svijetu. Godišnje proizvedemo desetak kilograma jer je potrebno 25 litara magarećeg mlijeka da se napravi kilo sira, a inače je potrebno četiri ili pet. To je mukotrpan posao, triput dnevno se muze pomalo, a za sir treba mnogo".
I na kraju, šta kažu kupci, kakav je ukus magarećeg sira?
"Nije snažan i prepoznatljiv da se dugo pamti kao kod tartufa, recimo, ali je jednostavno prijatan, pomalo slatkast. Servira se po gram. To je ukus rijetkosti i skupoće", zaključio je Slobodan Simić.
(Nova/MONDO)