• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Vilotić: U januaru, eto me na treningu!

"Sve teče po planu oporavka", poručuje fudbaler Crvene zvezde Milan Vilotić, koji su u rekordnom roku izborio sa tumorom.

 Vilotić: U januaru, eto me na treningu! Izvor: MONDO

Prošlo je tačno četiri mjeseca od kako je 24. avguta ove godine javnosti saopšteno da se fudbaler Crvene zvezde Milan Vilotić bori sa teškom bolešću.

Ljetos, srpska javnost bila je šokirana viješću da mladi Vilotić mora da ide u Bolonju na operaciju, kao i da boluje od raka. U prvi mah, bilo je uopšte pitanje da li će stameni defanzivac, rođen 21. oktobra 1986. godine u Beogradu, moći da nastavi karijeru, od koje se u tom trenutku mnogo očekivalo.

U posljednjim danima 2010. godine, objavljen je novi broj klupskog magazina "Zvezda - Srbija", koji na svojim stranicama donosi Milanovu ispovijest o tome kako je prihvatio činjenicu da je ozbiljno bolestan, a potom i u čemu je pronazalio snagu da se bori sa tumornom stvarnošću.

Na kraju, najvažnije od svega, svi su izgledi da će popularni Vilota već na proljeće zauzeti mjesto u posljednjoj liniji odbrane crveno-bijelih, što bi samo po sebi bio veliki podvig jednog uzornog sportiste i velikog borca.

"Milan Vilotić se uspješno oporavlja poslije teške operacije i skoro sigurno će se priključiti svojim drugovima na zimskim pripremama i u proljećnom dijelu sezone činiće dio odbrambenog bedema ispred našeg gola u pohodu na trofeje", između ostalog napisano je u Zvezdinom magazinu.

"Sve teče po planu oporavka. Još prije mjesec i po dana poslije prve kontrole nakon operacije, doktori su konstatovali da ću uz određenu terapiju, u januaru moči da se priključim saigračima na terenu", rekao je na početku razgovora Vilotić (24).

"Veoma sam disciplinovan i pridržavam se svega što mi ljekari odrede. Tačan datum datum kada ću biti spreman za utakmicu ne bih da prognoziram. Najvažnije mi je da ispoštujem plan oporavka, uostalom, poslije svega što sam proživio, bilo bi suludo da žurim".

Vilotić priznaje da ga je saznanje da ima tumor i da mora da bude operisan, u početku uplašila.

"Mislim da nije bitno u kojem ste životnom dobu, tako nešto kada saznate, sigurno je da se uplašite. Poslije potvrde rezultata, javio se strah, ali tu su se našli porodica, djevojka Tijana i njena porodica, najbliži prijatelji, koji su mi znatno olakšali teške trenutke. U Srbiji se za tumore, konkretno, malo zna, a to neznanje stvara osjećaj straha. Medicina je puno napredovala, i liječenje, do skora, teško izlječive bolesti kao što je tumor, sada je znatno lakše i uspješnije", kaže 187 centimetara visoki defanzivac.

Javnost je, poslije saznanja za Vilotićevu bolest, postavila pitanje: "Kako je moguće da je tako ozbiljna stvar promakla ljekarima, ako svaki sportista ide na redovne i detaljne preglede?"

"Krivca naravno da nema, niti razmišljam u tom pravcu. Promjena na tijelu se pojavila nekoliko mjeseci prije nego što sam odradio detaljne preglede. Smatrao sam da to nije ništa ozbiljno i da tu izraslinu koja se pojavila, zaliječim na kraju jesenjeg dijela šampionata. Međutim, počela je brzo da raste, da mi stvara svakim danom sve veći bol i djelimičnu blokadu ramena i ruke. Odmah poslije utakmice protiv Smedereva klupski ljekar Purić je zakazao preglede i biopsiju koju sam obavio na ortopedskoj klinici 'Banjica' u Beogradu", prisjeća se Vilotić.

Nakon deset dana stigli su rezultati, dijagnoza: tumor hrskavice, hondrosarkom.

Istog trenutka, podrška mladom fudbaleru stizala je sa svih strana, ne samo sa njegovog Severa, već i od navijača najvećeg rivala, Partizana, što je bio rijedak trenutak u novijoj istoriji srpskog fudbala, da su Delije i Grobari zaboravili na rivalstvo.

Čak je i kapiten srpske reprezentacije Dejan Stanković poslije pobede na Farskim Ostrvima uzeo mikrofon i rekao: "Vilota, majstore, izdrži. Čekam te da popijemo pivo".

"Dejana sam prvi put sreo kao član mlade reprezentacije, kada smo igrali prijateljsku utakmicu protiv 'A' tima u Kovilovu. Poslije smo imali organizovano druženje i nisam propustio priliku da ga upoznam. Još tada sam tvrdio da je veliki gospodin. Beskrajno sam mu zahvalan i svim ovim što je uradio za mene, samo je potvrdio moje mišljenje", priča Vilotić o Stankoviću, koji je sve veze koje ima u Italiji potegao da se mladom igraču obezbjedi što ranija operacija kod najboleg ljekara u Bolonji.

"Kad sam saznao da se tumor može ukloniti operacijom, od tog trenutka sam bio ubijeđen sto posto da će sve dobro da prođe. Podsvjesno sam bio siguran da će se sve dobro završiti. Sve vrijeme uz mene su bili dr Purić i moja djevojka Tijana, čija mi je podrška mnogo značila, i bez koje bi sve bilo teže".



Sa distance, Vilotić drugačije sve doživljava.

"Situacija u kojoj se sada nalazim, učinila je da budem mnogo smireniji. Trudim se da iz svega ovoga izvučem pozitivnu stranu i da u nastavku karijere budem još bolji. Trenuci van terena sigurno da nisu za uživanje, ali ima dosta stvari koje sada primjećujem i značiće mi sigurno kada se vratim na teren. Nedavno sam se vratio sa terapija iz Bolonje, a već prvih dana januara odolazim opet u Italiju na završni dio od oko mjesec dana, poslije čega bi trebalo da se pridružim drugarima na terenu i da krenem sa novim dokazivanjem. U međuvremenu, dok sam u Beogradu, pridržavam se plana koji mi propisuju doktori sa Instituta 'Isokinetic' u Bolonji", kaže mladi fudbaler.

"Velika sreća u svemu ovome lošem jeste to što sam član Crvene zvezde. Svi u klubu su maksimalno bili uz mene i velikim požrtvovanjem uspjeli da mi omoguće adekvatno liječenje. To im neću nikada zaboraviti, i svojim odnosom ću pokazati veliku zahvalnost i poštovanje prem svima u klubu. A Delijama poručujem velikim slovima, da sam im beskrajno zahvalan, natjerali su me da plačem pred cijelim stadionom, ispratili su me sa aerodroma na put, konstantno davali podršku, pokazali su da su najveći i najbolji, da saosjećaju sa mnom. Kada vidite takvu podršku, to je veliki motiv i jednostavno morate iz svega da izađete jači", nastavlja Vilota.

"Najljepši osećaj u fudbalu je borba za trofeje. Prošle sezone sam imao priliku da osvojim svoj prvi u karijeri, a sada ih želim još puno. Zvezda mi omogućava tu poziciju, omogućava i velike evropske utakmice, atmosferu, koja može samo na Marakani da se doživi. Zato je najljepše igrati za Zvezdu i dati sve od sebe da se svakim danom uljepšava bogata istorija kluba", podvukao je za kraj Milan Vilotić.

(MONDO)

Komentari 0

Komentar je uspješno poslat.

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

NAJNOVIJE

Kolumna - Nebojša Šatara

Navijači

MONDO Tim kola

FK BORAC

RK BORAC