Zvezda je do posljednjeg sudijskog zvižduka, koji je uslijedio na kraju prerano, prijetila Milanu i jurila prolaz. Neporažena je eliminisana iz Evrope, a utisak je zaista veoma pozitivan.
Dejan Stanković i fudbaleri Crvene zvezde nemaju čega da se stide.
U dvomeču protiv Milana igrači su ostavili dušu na terenu, uspjeli da pariraju ekipi koja "puca" na titulu u Italiji, natjerali ih da se znoje do poslednjeg zvižduka, a trener je ponovo spremio meč na odličan način, iako je ponovo morao da improvizuje usljed povreda i suspenzija.
Nakon više od 180 minuta fudbala utisak je gotovo svih da je samo malo sreće, ili kvaliteta, nedostajalo Zvezdi da eliminiše veliki Milan koji je žargonski rečeno "bio pečen".
Još u prvom meču u Beogradu vidjelo se da to "nije onaj Milan" koji je vodio kolo u Italiji, a čim je Zvezda osjetila da može da se nosi sa njima - skočio je nivo samopouzdanja do te mjere da su napadali i sa igračem manje, pa došli i do gola preko Pavkova u 93. minutu.
Milan očigledno nije naučio lekciju, pa je i na "San Siru" odlučio da se suprotstavi u kombinovanom sastavu, valjda odobravajući napise iz italijanskih medija pred meč…
Predstavljala se Crvena zvezda kao tim iz Serije B, kao da je u to povjerovao i trener Stefano Pioli, pa je tešku artiljeriju ostavio na klupi i to mu se skoro obilo o glavu. Potcjenjivački stav samo je motivisao igrač šampiona Srbije koji su Milanu održali važnu lekciju.
"Oni su pokazali hrabrost i veću želju za prolaz od nas. Stvarno sam oduševljen Zvezdinom igrom, ali žao mi je što su morali da igraju protiv nas i da ispadnu", pričao je Rade Krunić.
IVANIĆ, BORJAN, BEN - TO JE KIČMA!
Ako se može pronaći konstanta Crvene zvezde u ovogodišnjem nastupu u evropskim takmičenjima, onda su to Mirko Ivanić, Milan Borjan i El-Fardu Ben.
Na praktično svakoj utakmici na kojoj su igrali ostavili su odličan utisak, a tako je bilo i protiv Milana. Borjan je zabilježio strašnu odbranu poslije šuta Dalota, Ben je varkom teijla izbacio odbranu "rosonera" i pogodio za 1:1, a Ivanić je sjajnim dodavanjem to omogućio.
Ivanić je u dvomeču Milana djelovao perfektno, vukao je loptu kroz vezni red, čuvao je i izluđivao čuvare, djelovao je kao igrač daleko iznad kvaliteta Superlige.
Njegovo buđenje traje već mjesecima i čini se da svakom novom utakmicom samo još raste, pa je nastup protiv Milana samo "trešnja na tortu" njegovih igara. Preuzeo je sve konce u igri, pokazao da mu prija odgovornost kada ima samopouzdanja, pa čak i ako igra nedovoljno spreman.
Taktička uloga koju mu je Stanković namijenio protiv Milana, gdje je igrao i široko lijevo, i više u međuprostoru, pa opet u sredini terena, namučila je Meitea i Kesija koji iako snažniji od njega - nisu uspijevali da ga zaustave. Tako je i stigao neočekivani pas između linija za Bena, a njegovo pridodavanje napadu umalo je dovelo i do "rušenja" Milana.
S druge strane pohvale za zrele partije zaslužuju i Seku Sanogo i Gelor Kanga, dok su dobar utisak ostavili i rezervisti Milan Pavkov, Aleksandar Katai, pa i novajlija Filipo Falko.
GOBELJIĆ JE TRAGIČAR, ALI GDJE JE LIJEVI BEK?
Ako se pogleda "suvi" učinak Marka Gobeljića protiv Milana - lako je izvući zaključak da je tragičar revanša, pa bi neki otišli toliko daleko i rekli da je kriv što je Zvezda eliminisana.
I zaista nije odigrao dobro. Skrivio je penal pošto ga je lopta pogodila u ruku već na početku utakmice, promašio je šansu meča sa pet metara, dok je u posljednjih dvadesetak minuta ostavio ekipu na cedilu pošto je zaradio crveni karton.
Bio je pomalo ljut i Stanković na njega, pošto je planirao da Zvezda krene "all in", ali je to bilo znatno teže sa desetoricom igrača na terenu.
Ipak, postoji i druga strana medalje koju mnogi odbijaju da čuju.
Marko Gobeljić je u Milanu igrao na poziciji lijevog beka, koja nije njegova prirodna, a sve nakon što je primio injekciju za blokadu bolova. Poslije meča u Beogradu, kada je povrijeđen već u 5. minutu, gotovo da nije trenirao sedam dana i opet je rizikovao da istrči na teren.
Stav "bolje da nije igrao", koga se sigurno drže mnogi navijači, nije naročito utemeljen ako se zna da Zvezda sem njega nema nijednog lijevog beka i to je problem koji traje već dugo.
Milan Rodić je od dolaska u Zvezdu praktično imao samo Žandera kao alternativu, što se nije najsrećnije završilo, a rukovodstvo je i u ovom prelaznom roku odlučilo da ne angažuje pojačanje iako je i laicima jasno da je to "rupa" koja se otvara iznova i iznova.
I sam Rodić bi vjerovatno rekao da mu je potrebna alternativa, a to u ovom trenutku jasno je ne može da bude Gobeljić, naročito ne povrijeđeni Gobeljić na meču protiv Milana.
POTCIJENI ZVEZDU, KAJ SE NATENANE…
Stefana Piolija je prethodne večeri možda jedan korner dijelio od otkaza u Milanu, a sve zato što je zbog gustog rasporeda odlučio da kalkuliše i sačuva najveće zvezde za Romu.
Odlučio je da Zlatana Ibrahimovića i Tea Ernandeza ostavi na klupi vjerujući da je ostatak njegovo tima dovoljno sposoban da "rutinira" Crvenu zvezdu, a iako na kraju nisu poraženi - vrlo je moguće da se poslije dvomeča značajno poremeti atmosfera unutar tima.
Svjesni su dobro u Milanu kako su odigrali protiv Zvezde, da su i te kako sada ranjivi, da ne igraju dobar fudbal, pa bi problemi sa samopouzdanjem mogli da se prenesu dalje. Tako bi Piolija u Italiji moglo više da košta što je probao da fizički poštedi svoje igrače, pošto se sada javlja psihološki problem koji je nekada mnogo teže riješiti.
Klub koji godinama nije osvojio trofej djelovao je potpuno nemotivisano, bez potrebne energije za najviše domete, a to je samo odraz trenera i nikoga više.
ZVEZDA RASTE I TO SE VIDI GOLIM OKOM
"Nije samo borba, ima tu i logistike i lijepe igre i taktike i požrtvovanja i jedan za drugoga. Porasli smo kao grupa nestvarno", kazao je sinoć poslije utakmice Dejan Stanković i vrlo lijepo u dvije rečenice sažeo sve što je potrebno znati o njegoj ekipi.
Energijom kraj terena uspio je da "borbena gotovost" i koncentracija njegovog tima budu na istom nivou protiv Milana i Bačke, a taktičkim detaljima kojima je pojedine utakmice uspio da dobije - ubijedio je svoje igrače da mu vjeruju kao treneru. Nije to bio nimalo lak zadatak, posebno ako se uzme da je do prije godinu dana Stanković bio "samo" poznat kao "legendarni igrač".
Autoritet nije mogao da gradi samo na osnovu karijere u Zvezdi, Laciju i Interu, dokazao je da postaje opsjednut taktikom i da se ne boji da eksperimentiše, posebno kada je satjeran uz zid.
Njegova ekipa je to osjetila, vjerovala mu je da može da podigne nivo igre na još jedan nivo, iako je prije dolaska Vladana Milojevića tim bio potpuno taktički neobučen. Stanković je naslijedio igrače koji razumeju fudbal, a uz prave instrukcije i sami su postali bolji.
Tako većina igrača Zvezde igra preko maksimuma i možda je pretjerano od njih očekivati da idu do same završnice Lige Evrope, ali trener je tu da provjeri ima li mjesta za još "apgrejda".
Zvezda je sada na 50. mjestu UEFA rang-liste, trener Stanković djeluje kao da je spreman još mnogo toga da nauči i ostvari se u ovom poslu, a vidjećemo da li je trenutni tim spreman da napravi novi iskorak ili je za to potrebno ipak malo više novca.
(MONDO)