Tejgo, Adija i Kamara krenuli na časove, dok u slučaju Džozefa Kizita nema potrebe za tim, pošto je u Srbiji već sedam godina i dobro vlada jezikom.
Kada bi fudbaleri iz Gane i Sijera Leonea ovladali makar osnovama srpskog jezika, korist bi imali njihovi saigrači, trener i novinari, istakao je Albert Nađ, član UO Partizana zadužen za sportska pitanja.
Zato će učenje jezika biti njihova obaveza u narednom periodu, bez obzira na to što su Prins Tejgo i Dominik Adija pozajmljeni na šest mjeseci i što u ovom trenutku nije izvjesno da će se u Beogradu zadržati i naredne sezone.
"Olakšali bi komunikaciju, rasteretili Aleksandra Stanojevića na treninzima i utakmicama. Ne bi se gubilo vrijeme dok trener istu zamisao kaže na više jezika", rekao je Nađ, prenosi "Sportski žurnal".
Nekadašnji reprezentativac potkrijepio je tu ideju ličnim primjerom, kada je krajem 90-ih otišao iz Partizana u Španiju.
"U Betisu sam imao uz sebe četvoricu fudbalera iz bivše Jugoslavije. Trener Lorenco Sera Ferer nije dozvoljavao čak ni da ručamo zajedno, ni da budemo zajedno u karantinu, nego nas je razvrstavao u sobe sa španskim igračima. Novinari mi nikad nisu postavljali pitanja na engleskom, samo na njihovom jeziku".
"Zar nije normalno da tako bude i kod nas", upitao je Nađ.
(MONDO, foto: MN Press)