LŠ: Barselona i tačka!

Finale na "Vembliju", u međuvremenu potpuno renoviranom, ali i dalje svetom mjestu za oba kluba, riješilo je sve dileme.

Ako je bilo pitanje koji je fudbalski klub najbolji na svijetu (neka se ne ljute na ostalim kontinentima), odgovor je stigao 28. maja 2011. godine. To je Barselona!

U finalu 56. izdanja Kupa, odnosno Lige šampiona, jedan tim potvrdio je apsolutnu nadmoć: Barselona - Mančester junajted 3:1 (1:1). Strijelci Pedro Rodrigez u 27, Lionel Mesi u 54. i David Vilja u 69. za Barselonu, odnosno Vejn Runi u 34. minutu za Mančester junajted.

Na mjestu na kojem je 1992. godine osvojila prvu titulu prvaka Evrope, Barselona je 2011. godine stigla do četvrte titule i tako svrstala sebe u rang sa Bajernom iz Minhena i Ajaksom iz Amsterdama. Ispred će ostati, do daljeg, samo Liverpul sa pet, Milan sa sedam i Real iz Madrida sa devet titula prvaka kontinenta.

Na mjestu na kojem je 1968. godine osvojio prvu titulu prvaka Evrope, Mančester junajted je 2011. godine doživio drugi poraz u finalu najkvalitetnijeg klupskog takmičenja na planeti od istog rivala i tako ostao sa tri titule prvaka kontinenta, koliko će, do daljeg, imati i Inter iz Milana.

Bila je ovo šesta repriza finala Kupa, odnosno Lige šampiona, a Barselona je postala treći klub koji nije dozvolio revanš. Poslije 2:0 u Rimu 2009. godine, jednako ubjedljivo i dopadljivo za oko (osim ako ste navijač Junajteda), Barselona Pepa Gvardiole nadigrala je i porazila Mančester junajted sera Aleksa Fergusona - 3:1!

Ako ste gledali finale (nije valjda da niste?), golove ste vidjeli. Ako niste gledali finale (nije valjda da niste?), golove ćete svakako vidjeti. Nećemo ih opisivati. Kao ni ono što se odigralo pred 87.700 navijača u jednom od najvećih gradova u Evropi, koji nema evropskog prvaka.

Opisaćemo ono u šta je London mogao da se uvjeri ove subote uveče, a to je činjenica da je prošlog ljeta raskinuta posljednja alijansa koja je mogla da stane na putu Gvardiolinoj gol-mašini. Alijansa Murinjo/Inter. Izgleda da je samo taj spoj mogao da proizvede dovoljno nervoze i destrukcije da se zaustave ovi rastom mali, ali znanjem veliki igrači iz Katalonije.

Samo je takav Inter, prošle sezone, uspio da spriječi Barsleonu da ovog 28. maja postane prvi tim ere Ajaksa, a potom i Bajerna početkom 70-ih godina, sa tri uzastopne titule prvaka Evrope. Da li bi ova Barsa pobijedila Bajern u prošlogodišnjem finalu?

Oprostite, ali - da!

Da li je London vidio najbolji klupski sastav svih vremena? E, oprostite, ali to je možda pretenciozno reći, iako jedan moj kolega kaže - da.

Ovu utakmicu igrala su dva najdominantnija tima Evrope u posljednjih, pet, šest godina. Olako izrečeno?

Pa, statistika kaže da je Junajted igrao treće finale Lige šampiona u posljednje četiri sezone, a Barselona treće finale u posljednjih šest.

U sudaru najboljeg napada Lige šampiona (konačan bilans 30 golova na 13 utakmica) i najbolje odbrane (konačan bilans 7 golova na 13 mečeva), pokazalo se da ni ta odbrana sa četiri primljena gola do Vemblija, sa Nemanjom Vidićem i Rijom Ferdinandom ispred Edvina van der Sara (zbogom i srećno, majstore), nije mogla da zaustavi pred MVP Barselonom.

MVP?

Mesi (53) - Vilja (23) - Pedro (22). Svaki od igrača iz ovog trija upisao se u strijelce na utakmici svih utakmica i tako krunisao sezonu u kojoj je MVP podario Gvardioli 98 od ukupno 152 gola ekipe od prve utakmice leta 2010. godine. Napad je zdrobio odbranu, iz koje jednostavno nije mogao da se razvije adekvatan otpor.

Junajted je prvi put ove sezone igrao potpuno podređenu ulogu, nije Ferguson poslao na teren ekipu nabrijanu da se brani, već da se nadigrava, ali avaj?! Kako? Kako kada je lopta kod Serhija Busketsa, koji ne zna da je izgubi? Kako kada Ćavi Ernandez i Andres Inijesta ni iz čega znaju da stvore gol šansu za jednog od trojice udarnih igrača?

Jedan bljesak u 34. minutu, doduše iz sumnjive pozicije i ofsajda Rajana Gigsa, donio je Junajtedu izjednačenje. Vejn Runi je tada pokazao da je majstor, ali se ubrzo ispostavilo da iza sebe - naročito u veznom redu i još jedan znak uzvika ! - nema ekipu za ravnopravan duel sa protivnikom. Ostavljen na vjetrometini, kapiten Junajteda i jedini Srbin u ovom spektaklu Vidić u društvu Ferdinanda nije izgledao kao najbolji defanzivac na svijetu.

Jednostavno, taj brod bio je izbušen sa toliko različitih strana da je bilo samo pitanje ko će ga posljednji napustiti pre potapanja, a učinio je to menadžer Ferguson, koji je sredinom drugog poluvremena sjeo i mirno posmatrao utakmicu, žvaćući žvaku.

Kada je majstor fudbala Lionel Mesi u 54. minutu krunisao totalnu ofanzivu Barselone u drugom poluvremenu i tako u desetom pokušaju postigao prvi gol na Ostrvu, ispostavilo se da je finale bilo riješeno. Ni onih 11 na terenu, koji liježu i bude se uz "Glory, glory Man United" nisu vjerovali da mogu do preokreta kao protiv Bajerna u domu Barselone, na Kamp Nou, 1999. godine.

Ma, kakvi?!

Ovog puta nisu bili ni blizu... David Vilja dovršio je posao i prekinuo niz, koji je slutio na to da će se ove večeri radovati "crveni đavoli". Od 2005. godine važila je "bina": Engleska-Španija-Italija-Engleska-Španija-Italija, ali je ova moćna Barsa pokvarila taj niz i spriječila da Junajted opet postane šampion Evrope poslije Liverpula-Barselone-Milana-Junajteda-Barselone-Intera...

Ipak, Barselona! Treći put od 2006. godine. To se zove dinastija...

LONDON. Stadion: Novi Vembli. Gledalaca: 87.700. Strelci: Pedro u 27, Mesi u 54. i Vilja u 69. za Barselonu, Runi u 34. minutu za Mančester junajted.

MANČESTER JUNAJTED (4-4-1-1): Van der Sar - Fabio (od 69. Nani), Ferdinand, Vidić, Evra, Karik (od 76. Skols), Park, Valensija, Gigs - Runi - Ernandez.

BARCELONA (4-3-3): Valdes - Alveš (od 88. Pujol), Pike, Maskerano, Abidal - Buskuets, Ćavi, Inijesta - Pedro (od 92. Afelaj), Mesi - Vilja (od 86. Keita).

(N. Janković - MONDO, foto: AP)