Prosinečki i Vilotić – gdje je puklo?

U medjuvremenu uspio je da natjera trenera Roberta Prosinečkog da mu uskrati status prvotimca. Kako!?

Umjesto da već rutinski iznese raport sa priprema i zaokruži skoro mjesec dana paklenog rada, trener fudbalera Crvene zvezde u subotu uveče morao je da saopšti nimalo prijatnu vijest predstavnicima medija.

Niti prijatnu za njega, niti za onoga o kome se radilo, niti za navijače, koji su čekali lijepe vesti iz Bad Tacmansdorfa.

"Milan Vilotić nije više kapiten Crvene zvezde. I ne samo to, dok sam ja trener, on neće više igrati u prvom timu".

Vijest šokantna sama po sebi dodatno je začudila novinare, jer se radilo o Vilotiću, igraču sa pedigreom finog i vaspitanog momka, kojem je na početku priprema dodijeljena kapitenska traka i čija karijera do sada nije imala gotovo ni najmanju mrlju.

Štaviše, srpska javnost sa izuzetnom pažnjom i saosjećanjem pratila je njegovu nedavnu borbu sa teškom bolešću, a vijest da je Vilotić ponovo zdrav i da je za četiri mjeseca pobijedio karcinom, sa oduševljenjem je bila prihvaćena ne samo kod navijača Crvene zvezde, već i kod fanova njenih najvećih rivala.

Kao iz bajke djelovala je priča da će, poslije svega što je proživio, mladi Beogradjanin postati kapiten svog tima.

I postao je.

Pripreme su počele, utakmice se redjale, a Vilotić je sa trakom na ruci komandovao odbranom i uporedo se upoznavao sa obavezama koje uloga kapitena nosi sa sobom. Sa strane, a novinari nisu od početka bili prisutni na pripremama crveno-bijelih, djelovalo je da je sve u redu.

Ali, nije bilo…

Prosinečki je, dok je s knedlom u grlu saopštavao svoju odluku, istakao da problem nije od juče i da stvari izmedju kapitena i njega ne funkcionišu već neko vrijeme.

"Neka sam u pitanju ja kao osoba, kao trener, neka je u pitanju moj karakter, ponos... Preko svega toga mogu da pređem radi rezultata i za dobrobit Crvene zvezde, ali kada je u pitanju moj autoritet, današnjeg dana je Vilotić prešao granicu", rekao je Prosinečki.

Konretno tog dana, koliko smo uspjeli da saznamo, problem je bio taj što je Vilotić prije utakmice pred ekipom, a dok trener nije bio u svlačinici, pored table na kojoj se crta taktika, objašnjavao saigračima šta i kako treba da rade. Kada je od Prosinečkog dobio upozorenje da to nije njegov posao i da to više nikada ne radi, on je navodno, prema riječima jednog od upućenih u dogadjaje u svlačionici, istu stvar ponovio i na poluvremenu utakmice sa Ašdodom (2:0), poslije čega je inače mirnom Prosinečkom "pukao film".

Vilotić je, malo prije nego što će biti promovisan u kapitena, zakasnio na polazak autobusa na pripreme na Zlatibor i tada mu se, pomalo ironično, Prosinečki obratio sa: "Je l' sad možemo da krenemo, kapetane?"

MONDO saznaje da je "minusa" bilo i u medjuvremenu. Znajući da čitaoce iznad svega zanimaju detalji i konkretni razlozi zbog kojih je Prosinečki sklonio kapitena iz tima, pokušali smo da saznamo sve sitnice, direktno od Prosinečkog, ali je on zatražio da ne ulazi u detalje. Očigledno je da trener nije želio dodatno da diskredituje igrača, poslije odluke da ga isključi iz rada prvog tima.

Iz razgovora sa ostalima, i fudbalerima, i članovima stručnog štaba, pa i uprave, stiče se zaključak da Vilotić nije baš na najbolji način razumio ulogu kapitena, mada niko ne kaže da je u njegovim gafovima bilo zle namjere.

Vilotić u nedelju ujutru nije želio ništa da kaže, samo je nagovijestio da će se oglasiti saopštenjem.

Do tada…

Može se razmišljati samo o tome da li je trenerova reakcija prejaka? Možda, pokazaće vrijeme.

Da li je moglo drugačije? Sigurno, ali svaki trener ima svoj DNK i svaki trener rješava problem s kojim se susreće na svoj način. Aleksandar Stanojević bi možda uradio drugačije, Zoran Milinković bi reagovao u svom stilu, Dejan Djurdjević bi izabrao neki treći metod.



Ali, trenerova je posljednja i tako mora da bude.

Ser Aleks Ferguson je svojevremeno šutnuo kopačku u pravcu najveće zvijezde kluba, a možda i šire, Dejvida Bekama i rasjekao mu arkadu, a nedugo zatim ga je glatko prodao i nastavio da osvaja trofeje.

Stoga, vrijeme će pokazati da li ova Crvena zvezda može dalje bez Vilotića u srcu odbrane, a da je frka, frka je. Jer, odstranjeni defanzivac trenutno je jedini standardni stoper u timu Crvene zvezde, koji je pritom sto odsto zdrav i spreman.

Ostali su ili na liječenju od malarije (Li Adi) ili na omladinskom reprezentacijom (Uroš Ćosić) ili u post-rehabilitacionom procesu (Danijel Mihajlović) ili su u fazi privikavanja na ulogu stopera, koju su više ili manje puta igrali u karijeri (Duško Tošić, Srdjan Mijailović, Savio Do Vale…).

Iz ovog ugla, odluka Prosinečkog da se 12 dana prije prve utakmice u sezoni, koja će u velikoj mjeri odrediti utisak o cijeloj takmičarskoj godini, odrekne Vilotića može se posmatrati kao veoma hrabra. I opet se vraćamo na to da će vrijeme pokazati da li je Prosinečki bio u pravu.

Ukoliko Crvena zvezda eliminiše prvog rivala u Evropi, malo ko će se sjećati Vilotića, koji će u tom trenutku trenirati ili sa "B" timom ili u Sopotu ili možda već biti prodat nekom drugom klubu. Ukoliko Crvena zvezda bude eliminisana, onda će pritisak sa kojim će Prosinečki morati da se nosi biti znatno, znatno veći, jer će svakako biti onih koji će reći: "Da je igrao Vilotić, bilo bi drugačije".

I to Prosinečki vrlo dobro zna.

I to ga nije pokolebalo.

Ubijedjen je da je uradio tešku, mučnu stvar, ali za dobro cijele ekipe.

Jer, Prosinečki kontroliše tim od 25 igrača, koji su pod ugovorom i ukoliko ne uspijeva da izgradi autoritet nad kapitenom, prvom medju jednakima, kako će onda da kontroliše ostale?

Za kraj, nije isključena mogućnost da se Vilotić izvini Prosinečkom i da Prosinečki prihvati to izvinjenje i vrati igrača u stroj, na čemu će sigurno raditi ljudi iz uprave narednih dana. Ekipa će po povratku u Beograd imati dva dana slobodno, kada će se glave ohladiti i možda razmišljati na drugi način…

(Izvještač MONDA iz Austrije Nikola Janković)