Giorgi Merebašvili obožava Novi Sad i palačinke, volio bi da sa Vojvodinom osvoji "duplu krunu", a on i njegova supruga bi voljeli da imaju "srpsku šaru".
Nekada se za onaj "crveni" pasoš bivše nam SFR Jugoslavije govorilo da je imao "čudesne moći", da je otvarao sva vrata...
Primjeri nekih inostranih fudbalera koji pikaju loptu u Srbiji govore da je sada na cijeni i srpski pasoš, bez obzira na to što su nam za neke zemlje još potrebne vize. Brazilci Kleo (Patizan) i Evandro (Crvena zvezda) već su postali "naši", dobili su srpske pasoše i državljanstva. U red za srpski pasoš rado bi stao još jedan fudbaler, iz istočne Evrope - Gruzijac Giorgi Merebašvili.
Fudbaler Vojvodine je u intervjuu za klupski sajt rekao da mu je velika želja da dobije pasoš Srbije.
"Srpski pasoš? Uzeo bih ga bez razmišljanja, a moram da vam priznam da je to zajednička želja mene i moje supruge. Oboje se ovdje osjećamo domaćim. Stekli smo puno iskrenih prijatelja i provodimo divne dane u Novom Sadu. Konačno, moja Sofi je i pored malog protivljenja svoje rodbine, insistirala da se porodi ovdje, pa je tako i kćerka Natalija postala Novosađanka", rekao je gruzijski fudbaler.
Momak iz Tbilisija došao je u Vojvodinu decembra 2010. godine. Bio je na prekretnici: ili kijevski Dinamo ili Vojvodina. Otkrio je da mu je predsjednik njegovog tadašnjeg kluba, Dinama iz Tbilisija, rekao: "Ideš u Vojvodinu! I tačka".
U Srbiji mu se najviše dopada to što ovdašnji ljudi vole sport, pogotovo fudbal i što, uprkos krizi, ne pričaju toliko o politici, koliko o fudbalu. U srpskom fudbalu mu se ne dopada nedostatak lokalpatriotizma.
"Ne sviđa mi se činjenica da u srpskim gradovima navijači u mnogo manjoj mjeri podržavaju svoje lokalne klubove nasuprot beogradskom dvojcu. To je za mene nezamislivo i nikad mi neće biti jasni razlozi toga. U svakom gradu u Gruziji navijači su uz svoj lokalni klub bez obzira u kojem stepenu takmičenja se nalazi", rekao je "Mereba" ili "Gio", kako ga zovu navijači Vojvodine.
Upitan kakva je razlika između fudbala u Gruziji i fudbala u Srbiji, odgovorio je da se u Srbiji shvata utakmica "shvata kao rat do istrebljenja!".
"U Gruziji se igra mnogo opuštenije sa manje trčanja, a više tehnike. Ovdje se svaka utakmica shvata kao rat do istrebljenja, posebno kada igraju protiv nas. U srpskom prvenstvu preovlađuju snaga i atletske sposobnosti igrača", primetio je Merebašvili.
Čelnicima srpskih klubova preporučuje da pogledaju malo i gruzijsko fudbalsko tržište, jer ima mnogo mladih talentovanih fudbalera. On je posebno izdvojio svog imenjaka - Kavtaradzea, za koga kaže: "To je gruzijski Slobodan Medojević".
Merebašvili, koji ima ugovor sa Vojvodinom do ljeta 2012. godine, negirao je da u januaru odlazi u moskovski Dinamo.
"Niko me nije kontaktirao iz ruskog kluba", dodaje on.
Kada bi mogao da bira zemlju u kojoj će nastaviti karijeru, to bi sigurno bila Španija. Ipak, kaže da ne bi imao ništa protiv da ostane u Vojvodini do kraja karijere. Ali...
"Kao što znate, surovi život profesionalnog fudbalera najčešće zahtjeva selidbe u druge klubove i zemlje. Ko zna kakva mene sudbina očekuje", rekao je Merebašvili.
Kad je počinjao da igra fudbal, uzor mu je bio Brazilac Rivaldo, a sada skida kapu Lionelu Mesiju.
"Volim igrače u čijim igrama su prisutni tehnika, fudbalski 'vic' i želja za nadigravanjem. Jedan je Lionel Mesi", rekao je gruzijski fudbaler, koji je za vrijeme dosadašnjeg boravka u Srbiji sasvim solidno naučio jezik zemlje u kojoj zarađuje.
Po vokaciji je "paker", namješta golove. Tu njegovu fudbalsku vrlinu ponovo je "probudio" trener Dejan Vukičević.
"Srpski treneri su mnogo uticali na moj stil igre. Dejan Vukićević stalno traži od mene da više proigravam saigrače. Mislim da je napredak vidljiv. Od kada je u klubu Dejan Vukićević, mnogo pažnje posvećujemo segmentu prekida igre. Vidjelo se to po golovima koje smo postigli u Užicu i Pećincima. Često po završetku treninga uvježbavamo situacije kod prekida igre. Stevanović, Mitošević, Ilić i ja smo zaduženi za kornere i slobodnjake", kaže Merebašvili.
Jedan navijač Vojvodine pitao ga je: "Koga više ne voli - Partizan ili Crvenu zvezdu?".
"Ja sam profesionalac i ne bi bilo lijepo da nekoga od rivala ne volim ili mrzim. Protiv svakoga igram najbolje što znam, a slažem se da su utakmice sa beogradskim klubovima poseban motiv za svakog igrača, pa tako i za mene".
Volio bi da sa Vojvodinom, u istoj sezoni, osvoji "duplu krunu", a obožava kad sa tribine gdje su najvatreniji navijači Vojvodine čuje pjesmu: "I kada pomisliš da nikad nećeš biti sama...".
Merebašvili kaže da je "zaljubljen" u Novi Sad. I u palačinke, za kojima je, kaže, lud.
"Ja obožavam Novi Sad. To je grad koji ću dok sam živ nositi u srcu. Moj dom ipak je u Tbilisiju. Ponekad osjećam veliku nostalgiju za Gruzijom, što je normalno. Siguran sam u jedno - u Novi Sad vraćaću se uvijek, na godišnji odmor, u posjetu prijateljima, na utakmicu moje Voše…".
Upitan da li su ljepše Novosađanke ili Gruzinke, Merebašvili je odgovorio:
"Nigde u svijetu nisam na jednom mjestu vidio toliko lepih žena kao u Srbiji. Novi Sad prednjači po tome. Moram malo da se našalim na tu temu - vi ste, izgleda, vaše ružne žene negdje dobro sakrili jer nisam vidio ni jednu. Gruzinke su slične ovdašnjim djevojkama jer, u suštini, pripadamo istoj grupi naroda".
(MONDO)