Prije tačno 50 godina u Beogradu je nastala "Panenka", penal kakav decenijama izvode samo najveći majstori.
Na današnji dan prije 50 godina beogradska "Marakana" vidjela je jedan od najznačajnijih šuteva iz penala u istoriji. Izveo ga je reprezentativac Čehoslovačke Antonjin Panenka, u finalu Evropskog prvenstva, odlučenog jedanaestercima. "Bocnuo" je loptu preko golmana Sepa Majera, jednog od najboljih u istoriji, napravivši magiju kojoj se decenijama dive ljubitelji fudbala širom svijeta. I koja je do dana današnjeg ostala dokaz najveće klase i najveće hrabrosti. Ko izvede "Panenku", penal nazvan po svom tvorcu, položio je test iz majstorstva u fudbalu.
U Beogradu prije pola vijeka nastala "Panenka": Na Marakani ispisana istorija svjetskog fudbala
Legendarni Čeh rođen je u decembru 1948. godine u Pragu i sa 77 godina doživio je da vidi kako je njegovo djelo nadmašilo i tu titulu prvaka Evrope, osvojeno u finalu odigranom u Zagrebu, na Maksimiru, i u Beogradu, na "Marakani". Sada je predsjednik kluba Bohemijans, u kojem je igrao od kraja šezdesetih do početka osamdesetih i u kojem je do savršenstva navježbao šut kojim je njegovo ime postalo besmrtno.
Vježbao je Panenka taj udarac sa golmanom i saigračem iz Bohemijansa Zdenjekom Hruškom. Ostajali bi poslije svakog treninga uz imperativ da Panenka pogodi pet penala u nizu, inače mora da plati piće čuvaru mreže. Tako pribijen uz zid, nije imao kud osim da savršeno uvježba nogu za udarac koji mu je bio najveća nagrada karijeri, ali i njeno najveće prokletstvo.
"Drag mi je taj šut, ali mu i robujem"
"Veoma sam ponosan na taj penal, ali s druge strane osjećam i određenu ljubomoru. Tokom cijele karijere trudio sam se da igram fudbal koji će biti privlačan gledaocima i mislim da je moja fudbalska karijera previše svedena na taj jedan penal", rekao je on u jednoj od ispovijesti o svom trenutku karijere.
- "Da li se osjećate pomalo kao zarobljenik tog penala?", pitao ga je novinar španskog magazina "Panenka".
- "Da, upravo tako", složio se Panenka.
Kada je finale svedeno na penale, Panenka je znao da mora da izvede samo na jedan način - onaj koji su godinama poslije toga "kopirali" Zinedin Zidan u finalu Svjetskog prvenstva 2006. godine, Frančesko Toti na EURO-u 2000. protiv Holanđanina Edvina van der Sara, Andrea Pirlo na Evropskom prvenstvu 2012. protiv Engleske i golmana Džoa Harta... I mnogo se drugih asova dokazivalo "Panenkom". Na primjer, Serhio Ramos u polufinalu Evropskog prvenstva protiv Portugala 2012, Aleksis Sančez u finalu Kopa Amerike protiv Argentine, u istorijskom trijumfu Čilea...
"Kada sam prilazio lopti u Beogradu, nikada mi nije pala na pamet druga mogućnost. Već dva mjeseca ranije znao sam šta će se dogoditi. Ne znam zašto, ali bilo je tako", govorio je Panenka.
"Mislio sam da će protivnik biti Holandija, ali bio sam uvjeren da ćemo doći do penala, da ću ja izvoditi odlučujući udarac i da ću ga svojim načinom realizovati. Bio sam hiljadu odsto siguran."
Zvijezda Čehoslovačke insistirala je da peti penal bude baš njen.
"Tražio sam da šutiram peti penal. Bila je to utakmica u kojoj se mnogo toga dogodilo slučajno. Da Zapadna Njemačka nije izjednačila neposredno prije kraja, ne bismo ni došli do penala. Zatim su svi pogađali svoje udarce osim Henesa, koji je promašio prije mene. Sve što se događalo dodatno je jačalo moja prethodna uvjerenja."
Sep Majer mu je zamjerio i smatrao je takav udarac izrazom nepoštovanja.
"Istina je da sam u nekim intervjuima primijetio da mu nije nimalo drago kada ga podsjećaju na penal iz Beograda. Ono što ga je vjerovatno više pogodilo jeste to što je štampa pisala da sam ga tim potezom ismijao, iako mi to nikada nije bila namjera. To je jednostavno bio najlakši način koji sam smislio da postignem gol", objasnio je Čeh, koji je svoje ime dao "Panenki", i svi već pola vijeka znaju šta ono znači.