Saša Ilić je pričao detaljno o životu u Engleskoj, bombardovanju 1999. godine, Robertu Prosinečkom, svom životnom putu...
Saša Ilić je prva asocijacija na bivšeg igrača i sadašnjeg trenera Partizana. Ali, ima još jedan Saša Ilić, golman rođen u Australiji koji ima nevjerovatnu životnu priču. Pozajmljivao je pare od beogradskih zelenaša, igrao u Premijer ligi, bio je inspiracija i za čuveni film "Kad porastem biću kengur". Ujedno, njegov nadimak i jeste Kengur. U jednom intervjuu od prije nekoliko godina je otkrio da sada živi u Crnoj Gori i da je vlasnik malog hotela u Perastu.
"Živio sam u Londonu poslije karijere, skoro da sam preko noći odluči da ga napustim i da odem u Crnu Goru. Tu sam 2000. godine kupio staru kuću u Perastu, procijenio sam da je ovo posao za mene. Uvijek sam bio komunikativan, volio da pričam sa ljudima, da ih ugostim, osjetim njihovo zadovoljstvo. Zato mislim da je hotelijerstvo bilo pravi izbor", rekao je Ilić u intervjuu za portal "24sedam" tada.
Bavio se u jednom momentu i bankarstvom, ali nije pomišljao da se vrati u fudbal.
"Nisam ni razmišljao o povratku u fudbal, želio sam da živim 'ispod radara', to me činilo srećnim. Po završetku karijere sam morao da izaberem nešto čime ću se baviti. Poslije mnogo razmišljanja sam odlučio da budem spona između engleskog tržišta i proizvođača u Srbiji koji su nudili kvalitetan namještaj za hotele, vile i apartmane. Bankari su procijenili da su im potrebne moje poslovne veze i to je sve dobro funkcionisalo do 2000. godine i ekonomske krize, onda je sve stalo i nestalo preko noći, pa i moja firma. Kriza je bila samo početak teškog životnog razdoblja, jer mi je 2009. godine iznenada preminuo otac, prolazio sam kroz razvod, pa mi je iz Perasta stigla vijest da mi je kuća izgorjela. Sve to me sustiglo i ostavilo trag na meni, tako da sam se tražio naredne tri godine i tek 2012. godine sam se 'opasuljio', da se tako izrazim."
Film snimljen po njemu - sve o Kenguru
"Prosinečkog slušate, cigarete ne možete da mu uzmete za zlo": Pravi "Kengur" otkrio kako je branio Srbiju u Londonu
Zanimljivo je i da je film "Kad porastem biću kengur" jednim dijelom inspirisan i njegovom životnom pričom.
"Čak sam dobio i poziv od čovjeka koji je stvarao film da dođem na premijeru u Sava centar, ali sam tada još bio igrač. Da sam došao, možda bih ga jednom i odgledao cijelog, a ne dio po dio. Postoje sličnosti, golmana zovu Kengur, odlazi da brani u Englesku. Onaj dio gdje sa loptom ulazi u gol je pozajmljen iz biografije Petra Borote. Imao sam priliku da se družim sa Kirkom Džounsom koji je kao klinac u Čelsiju čistio Boroti kopačke, pričao mi je da je izuzetan čovjek i zanimljiv fudbaler i da je uprkos nekim čudnim golovima ostao omiljen među navijačima".
Susret sa Savom i Đanijem, uz jednu molbu
Ilić je rođen u Melburnu, ali je fudbalsku karijeru počeo u Jugoslaviji i branio je za RFK Grafičar i Radnički sa Novog Beograda, prije nego što je otišao u Englesku i tamo branio za sedmoligaša, pa bio na pozajmici u Aston Vili gdje su igrali Savo Milošević i Đani Ćurčić.
"Prve sezone su me proglasili za najboljeg golmana u sedmoj ligi, pa sam išao na Aston Vilu na probu. Bio je smiješan taj susret sa Savom i Đanijem. Prvo je bilo 'Kengure, otkud ti ovdje?'. Samo sam im rekao da ćute i da gledaju da ne zatežu previše kod šuteva na treningu. Odradio sam cijele pripreme sa njima, pa sam na kraju završio u Čarltonu. Toliko sam bio dobro utreniran da su moji novi poslodavci bili iznenađeni kako nepoznat golman iz sedme lige tako dobro brani."
Upravo je u Čarltonu postao heroj, pošto je u finalu plej-ofa na "Vembliju" u penal seriji protiv Sanderlenda odbranio penal Majklu Greju i uveo ekipu u Premijer ligu.
"I meni je čudno koliko je Englezima važna ta utakmica. Proglasili su je za jednu od pet najboljih koja je odigrana na Vembliju, zato valjda i danas dobijam pozive od novinara da komentarišem mečeve za promociju premijerligaša."
O bombardovanju i naredbama
"Prosinečkog slušate, cigarete ne možete da mu uzmete za zlo": Pravi "Kengur" otkrio kako je branio Srbiju u Londonu
Pamte se intervjui Saše Ilića britanskim medijima dok je trajalo bombardovanje 1999. godine.
"Pojavila se inicijativa u jednom momentu da se mi Srbi povučemo iz svojih timova i da ne igramo dok padaju bombe. Da smo to prihvatili, produbili bismo problem i vjerovatno izgubili ugovore i šansu da kažemo nešto u odbranu svoje zemlje. Odlučio sam da učinim sve što mogu da budem najbolji na terenu, da bar tako skrenem pažnju medija na Srbiju. Sjećam se da smo izgubili od Čelsija sa 1:0 i da sam proglašen za igrača utakmice. Dao sam izjavu u kameru i dobio priliku da podržim Srbiju i svoje zemljake", priča Ilić i nastavlja u istom dahu:
"Osjetio sam da je to najbolji način da pomognem kako bi se čula naša priča o Kosovu. Nisam pripuštao ni priliku da zajedno sa ostalima odem pred 'Dauning strit 10' i da protestujem protiv agresije, bilo je tamo i intervjua. Na jedan skup sam doveo i legendarnog Džona Barnsa sa kojim sam dijelio svlačionicu u Čarltonu. On je pacifista, praktikuje budizam, ne voli nasilje. Zato je bez pogovora krenuo sa mnom na protest ispred sjedišta britanskog premijera kada su bombardovali Srbiju."
Kako mu je bilo sa Prosinečkim?
"Prosinečkog slušate, cigarete ne možete da mu uzmete za zlo": Pravi "Kengur" otkrio kako je branio Srbiju u Londonu
Saša Ilić je igrao još na pozajmici u Vest Hemu i Portsmutu, pa je potpisao za Portsmut, igrao je još i za Barnsli, Blekpul, Abedin i Lids.
"Robi Prosinečki mi je prva asocijacija na Portsmut. Bio je moj cimer. Veliki čovjek i igrač, jednim potezom je mogao da baci u trans cijeli stadion. Jeste bio strastveni pušač, ali je umio da me ispoštuje. Izviri do pola kroz prozor i duva dim iza zgrade hotela. Šalim se malo naravno. Takvog čovjeka samo slušate i nikada ne može da vam dosadi, niti možete za zlo da mu uzmete slabost prema cigaretama."
Jednog čovjeka je posebno istakao iz Vest Hema.
"Moram još jednog hrvatskog fudbalera da istaknem. Igora Štimca. Ponovio bih sve što sam rekao i za Robija. Iako sam svjestan toga da ga naša javnost doživljava na drugačiji način zbog nekih izjava. Mene je prihvatio raširenih ruku u Vest Hemu", dodao je Ilić aludirajući na sukob sa Sinišom Mihajlovićem i na to da je Štimac htio da pobije Mihinu porodicu i da mu je srušio kuću u Borovu.
Saša Ilić je odigrao dva meča i za reprezentaciju Jugoslavije, jedan kod Milana Živadinovića, drugi put kod Milovana Đorića i to je nešto što će zauvijek pamtiti kao ostvarenje dječačkog sna.
BONUS VIDEO:
(MONDO)