Robi: Ona Juga bi vjerovatno bila prvak svijeta

Robert Prosinečki nije tip koji trči ujutru na trafiku da vidi šta su novine tog dana napisale o njemu. Ali, voli da pročita sve. I novine, i portale.

I naravno - MONDO, za koji sprema uvodnu kolumnu pred start EURO 2012.

Kad smo kod pisanja, da li ti je bitno šta se piše o tebi?

"Uvijek je bitno šta se piše o Crvenoj zvezdi, pa i lično o meni. Moraš to da pogledaš i da znaš. Ali, nisam od onih koji čim nešto naprave trče da vide i pročitaju o tome. Čitam i novine i portale, ali više o tome vodi računa gospođa. Ona ima više vremena od mene, pa prati sve", kaže u razgovoru za MONDO naš novi kolumnista i trener fudbalera Crvene zvezde.

"Ali, naravno da čitam... Uđem i na MONDO i na ostale portale, zanimaju me neke stvari, ne samo kada je sport u pitanju".

A, komentare?

"Ne, ne... Njih čitam", odmahuje rukom Prosinečki.

"To ostavljam djeci, često znaju da uđu u komentare i čitaju ih. Ja nemam vremena za takve stvari. Nisam neko ko ne može da preživi dan bez toga".

Da li si se za ovih godinu i po dana u Beogradu podsjetio ćirilice?

"Eh, pa ćirilicu sam znao i kad sam bio igrač, tako da mi to nije bio problem. Čitam", namiguje Robi, jedna od javnih ličnosti u Srbiji koja je najčešće na naslovnicama.

"TEŠKO MI JE DA KAŽEM DA LI SAM LJUBIMAC MEDIJA ILI NE"



Da li si očekivao da ćeš u ovoj mjeri biti u fokusu javnosti kada si spakovao stvari i krenuo iz Zagreba u Beograd?

"Svaki trener Crvene zvezde je u fokusu javnosti. Mada, možda ne baš ovoliko kao ja u ovih godinu i po dana. Nisam znao da je baš toliko interesovanje i da ću toliko biti u medijima. Biti trener Crvene zvezde ima svoju težinu".

Ima onih koji za tebe kažu da su "mezimac medija" i da su neki drugi treneri bilo znatno lošije tretirani kada nisu bilježili dobre rezultate?

"Ne znam, teško mi je da ja to kažem...", slegao je ramenima Prosinečki i dodao:

"Ja samo hoću da radim ono zbog čega sam tu, mislim da radim korektno. Ne možeš ništa na brzinu da napraviš, mora da prođe adaptacije svih, ne samo trenera, već i igrača. Potrebno je vrijeme da se stvori sistem. Nije lako biti u Crvenoj zvezdi, naročito igračima koji dođu iz drugih klubova. Mislim da sam za nevjerovatno kratko vrijeme uspio da ih prilagodim na sve što ih čeka u Zvezdi, napravili su veliki pomak i sada ljudi vjeruju u ovu generaciju".

Robi je najduže, gotovo u dahu, pričao baš o djelu u kom smo se dotakli Crvene zvezde i njegovih igrača.

"Valjda ljudi prepoznaju da smo počeli da radimo nešto novo, da pravimo neku Zvezdu koja ima budućnost. Tako vidimo u klubu, tako vidim i ja. Mislim da sam ovdje primljen iznad svih očekivanja. Uz sve ovo što radim, mnogi ljudi su me podržali, i u klubu, a i navijači", skrenuo je spontano Prosinečki priču prema Crvenoj zvezdi.

"Ova generacija igrača ima karakter, ima kvalitet i ljudi su počeli da vjeruju da ti momci mogu nešto da naprave. Lično, srećan sam što mi ekipa igra dobro, da može bolje, na tome ćemo raditi i znači mi što osjećam podršku. Sada su pred nama dva cilja, ono što svi očekujemo - titulu, ali i kvalifikacije za Ligu Evrope".

Da li je Liga Evrope dostižna?

"Nosioci smo u prvom krugu, vjerujem da ćemo proći i drugi, a onda u trećem krugu, jebi ga, nema slabih. Moraćemo da budem baš pravi za to što nas čeka. Ali, znamo svi da Zvezdinim navijačima i svima nama u klubu nedostaje titula. Ovih pet godina, nažalost, dominiraju oni... Partizan. Ta dominacija smeta svima koji vole Zvezdu, a pogotovo nama koji radimo dole. Moramo da budemo ti koji će osvojiti prvenstvo. Neće biti lako, napravili smo pomak sa Kupom, a sada moramo još veći".

"HRVATSKA IMA NAVIKU..."



Kako komentarišeš to da titule nema, a Zvezdin stadion je sve puniji?

"Igrači hoće, oni se bore i to su pokazali više puta. To me veseli... Ljudi se valjda vežu za takve stvari, pretpostavljam da prethodnih godina nisu vjerovali u ekipu kao sada. To mi je najveće zadovoljstvo, jer i ja vjerujem u njih. Polako se ostvaruje vizija koju imam, a to sam prepoznao kroz tri pobjede nad Partizanom i osvajanjem Kupa, što je bilo jako bitno. Vjerujem da ćemo od samog početka naredne sezone biti mnogo bolji. Prilagođavanje su imali, a sada nam treba mir za pripreme".

O prelaznom roku...

"Kad se kupuje, neka se kupuje najbolje".

U narednim kvalifikacijama, za Svjetsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu, Hrvatska i Srbija nalaze se u istoj grupi, koja pritom nije nimalo laka. Ko je u prednosti?

"Htjeli da priznaju ovdje ljudi ili ne, Hrvatska ima malu prednost. A, to je navika odlazaka na velika takmičenja. Oni dođu do toga, da li kroz kvalifikacije ili baraž, ali dođu. Ima tu malo navike, to je možda i mit te reprezentacije", kaže Prosinečki, koji je prije Crvene zvezde bio pomoćni trener aktuelnog selektora "vatrenih" Slavena Bilića.

Prosinečki ne priča bez osnova. Od osamostaljenja, Hrvati su otišli na sedam od devet velikih takmičenja i jednom bili treći na svijetu (Francuska 1998. godine), dok su SR Jugoslavija, Srbija i Crna Gora i samostalna Srbija otišle na svega četiri od osam velikih takmičenja, a najbolji rezultat bio je četvrtfinale.

Ipak, jedini put kada nisu otišli na EURO, Hrvati su ispali upravo od Jugoslavije, u kvalifikacijama za Holandiju i Belgiju 2000. godine.

"REKAO SAM SEBI..."



Povrh svega, Prosinečki upozorava da u borbama za Brazil neće biti samo pitanje: Srbija ili Hrvatska.

"Ali, neće o plasmanu Srbije u Brazil odlučivati samo Hrvatska, već i Belgija koja ima ozbiljnu reprezentaciju i mislim da su je spremali upravo za ovo svjetsko prvenstvo koje dolazi. Škoti? Ko može da kaže da će tamo pobijediti? Ni Brazil ne može da pobijedi u Glazgovu tek tako. Biće svima jako teško, teška grupa".

Ti si trener Crvene zvezde, selektor Srbije je Siniša Mihajlović, selektor Hrvatske Slaven Bilić, a poslije EURO preuzeće je Igor Štimac, Branko Brnović je selektor Crne Gore, a Safet Sušić selektor Bosne i Hercegovine. Predrag Mijatović bio je sportski direktor Reala iz Madrida, Dejan Savićević je predsjednik FS Crne Gore, a isto će u Hrvatskoj postati Davor Šuker. I Dragan Stojković bio je predsjednik našeg Saveza i Crvene zvezde, sada je trener Nagoje.

Kako doživljavaš to što je veliki broj fudbalera iz tvoje generacije na "zvučnim" mjestima?

"To je redoslijed stvari, normalna stvar, iako priznajem da na kraju igračke karijere nisam ni razmišljao o tome. Čak sam za sebe i sve njih mislio da se nikad nećemo baviti trenerskim poslom. Ali, kada sad razmislim, to je redoslijed stvari...", priznaje Prosinečki.

Kada si ti prelomio da želiš da budeš trener?

"Nisam siguran kada sam tačno prelomio, samo se dogodilo. Počeo sam prije četiri godine da radim sa Slavenom (Bilićem prim. aut) i onda sam shvatio da bih možda mogao da napravim nešto u tom smislu. Rekao sam sebi: 'Imaš dosta toga da kažeš, da pokažeš, stekao si puno iskustva, promijenio mnogo trenera, da si uzeo samo malo od svakoga, morao bi nešto da napraviš'. Tu shvatiš da bi mogao da probaš", otkriva Robi i naglašava:

"Kad uđeš u to, onda ti je odmah ušlo u krv, a kada ti uđe u krv, onda je zeznuto, jer samo razmišljaš o fudbalu. Moram još jednom da ponovim, da mi je neko prije rekao da ću biti trener Zvezde, da će jedan voditi Srbiju, a drugi Hrvatsku, treći voditi Savez, četvrti raditi tamo, peti... Ja bih mu rekao da je to nemoguće, ali eto... Događaju se stvari i drago mi je jer tako treba da bude. Mladi moraju da dobiju šansu, jer je to dobro za budućnost fudbala i u Hrvatskoj i u Srbiji, svuda..."

"GLUPO JE DA ZABORAVIM SAFETA..."



Koliko pažnje posvećuješ motivacionim govorima? Koliko oni mogu u posljednji čas da promijene ishod meča, bilo da se izreknu prije ili na poluvremenu? Na internetu su pravi hit snimci iz svlačionica na kojima se vide govori Žozea Murinja...

"Treba imati jasnu sliku šta želiš da postigneš. Bez daljnjeg, ništa ne smije da se prepušta slučaju. Od taktike, do pripreme utakmice, atmosfere u ekipi i na kraju motivacije. Na tome se radi, to se vježba i uči. Pomenuli ste Žozea, nije slučajno što ima velike rezultate. Svi mi, treneri, radimo na tome. U tome se međusobno razlikujemo, ali bez toga ne može. Nekad to da rezultate, nekada ne", svjestan je Prosinečki da trener može donekle da "podigne" ekipu, ali da to ne mora da znači i uspjeh.

Pričaš li nasamo sa igračima?

"Igrači imaju odličan odnos sa mnom, jer znaju da uvijek govorim ono što mislim. Vrata moje kancelarije otvorena su za njih 24 sata, šta god da ih muči, mogu uvijek da dođu. Treba imati korektan odnos. Šta to znači? Normalno, poštovanje prema trenera s njihove strane, a s moje korektan i pravedan odnos. Nisam kao neki stariji treneri (po pitanju strogoće, prim. aut), sada je drugačije i vjerujem da normalnim razgovorom može da se dođe do rezultata".

Gore smo nabrojali neke legendarne fudbalere, računajući i tebe. Hipotetički, da nije bilo rata i da je Jugoslavija nastavila da postoji, kako bi izgledao tvoj idealni tim za Svjetsko prvenstvo 1994. godine u SAD? Možeš li da nam nabrojih jedanaestoricu?

"Uf, uf... Morao bih dobro da razmišljam. U globalu bih rekao da je to bila možda najbolja generacija koja je igrala, svi smo bili u najboljim godinama, vrhunac karijere, svi u velikim klubovima, mnogo važnih utakmica iza nas. Teško mi je da svedem to na 11 iz tog perioda, znam samo da je bilo vrhunskih igrača. Bilo bi mi žao da nekog izostavim, a da je trebalo da bude tu", zatražio je "zamjenu pitanja" Prosinečki.

"Od generacije s kojom sam igrao u Crvenoj zvezdi, pa ona iz Čilea, pa Italija... Neko bi se uvrijedio ili bih nekoga zaboravio, a ne bih volio. Bilo bi mi glupo da jednog Safeta Sušića u nekom trenutku zaboravim, to bi bilo pogrešno. Bili smo tada stvarno dobri, radilo se odlično, selekcije su bile sjajne", prisjeća se "Veliki Žuti" i ide korak dalje:

"Vjerovatno bismo bili i prvaci. Možda i ne bismo, ali da je opstala bivša Jugoslavija... Pfffff... Ma, kakva Danska!? Ona je bila prvak Evrope, a u to vrijeme Jugoslavija je imala ogroman broj kvalitetnih igrača", napominje Prosinečki da bi "vladavina" uslijedila već na EP u Švedskoj, a ne tek na SP u Americi dvije godine kasnije.

Robert Prosinečki, legendarni fudbaler, aktuelni trener Crvene zvezde i kolumnista MONDA.

(N. Janković, MONDO, foto: Petar Stojanović/MONDO, arhiva MN Press)