"Mnogi igrači ostvare san kada zaigraju za 'vječite', ali ja sam svoj san ostvario kada sam postao kapiten Rada", kaže napadač Nemanja Kojić.
Nemanja Kojić kapiten je Rada sa svega 22 godine.
Traku je zaslužio ne samo dobrim igrama, profesionalnim odnosnom prema obavezama i sportskim životom, već i stažom u klubu. Mladić iz Loznice živi i trenira fudbal na Banjici već deceniju i pravi je predvodnik jednog od najmlađih, ako ne i najmlađeg tima lige.
Trener Marko Nikolić u više navrata ove sezone slao je na teren jedanaestoricu koja je u prosjeku bila mlađa od 21 godine (!?), a Rad je bilježio samo pozitivne rezultate. Dečaci sa Banjice poslije sedam odigranih kola imaju pet pobjeda i dva remija, uz Crvenu zvezdu jedini su neporažen tim u ligi i pritom igraju fudbal lijep "za oko".
Nije li sve ovo nabrojano dovoljan povod da u goste pozovemo baš Kojića, strelca pet golova ove sezone, od kojih su najviše bure izazvala ona dva postignuta protiv Zvezde na "Marakani" (2:2), posle čega su crveno-bijeli čak i smijenili trenera.
Dobro došao u MONDO.
"Hvala, bolje vas našao", sa osmijehom nam se obratio gost, koji je iskoristio slobodan dan u natrpanom kalendaru da odgovori na naša pitanja.
Prije svega, kako si zadovoljan početkom sezone? Dobro igrate i Rad i ti.
"Gledano individualno, prezadovoljan sam, iako iskreno ništa još spektakularno nisam uradio. Na meni je da nastavim da radim kao i do sada", skromno je počeo 22-godišnji napadač i dodao:
"Timski, očekivali smo dobar rezultat, ali ne i da će biti ovako. Očekivali smo pobjede, jer smo prošli kroz odlične pripreme, igrali protiv jakih evropskih ekipa i tu se vidio napredak. Vidjelo se da ovaj tim, iako je mlad, može da daleko da dogura".
Bez da smo mu postavili naredno pitanje, kao da je znao...
"Velike zasluge za to ima i povratak starog šefa struke, Marka Nikolića. On ima nevjerovatnu energiju koja momcima uliva samopouzdanje. I on je mlad trener, voli da radi sa mađima, ali imamo i nekoliko iskusnih igrača poput Marka Ljubinkovića i Branislava Ivanovića, koji nam mnogo znače".
Trener Nikolić, računajući i meč u Kupu Srbije protiv Timoka, na svih osam utakmica ove sezone izvodio te je u drugom poluvremenu, u periodu između 75. i 90. minuta? Zašto?
"Da, zanimljivo je to", sa osmijehom je rekao i dodao:
"Ali ne postoji nikakva 'mudrost'. Imamo mnogo 'klinaca' koji još nemaju ni 18 godina i svakako da im mnogo znači da uđu u trenucima kada vodimo i kada ide na našu stranu. Na mom mjestu imamo Uroša Đurđevića, koji je veoma talentovan i pred njim je velika karijera", objasnio je Kojić.
Kako se sa 22 godine snalaziš u ulozi kapitena? Trebalo bi mlađima da preneseš iskustvo, a daleko od toga da si i sam iskusan...
"To je realnost ovog sadašnjeg Rada - mladi smo. Kad sam ulazio u prvi tim, igrači su uglavnom bili dosta stariji, a sada je na meni da sa 22 godine i kapitenskom trakom budem primjer mlađima. Zanimljivo, možda ponekad i smiješno, ali šta je - tu je... Snalazimo se".
Zvezdi dva gola desnom, Spartaku dva gola lijevom. Iako ti je desna "jača", trećinu golova u seniorskoj konkurenciji postigao si lijevom nogom. Malo je napadača koji ne biraju kojom "pucaju", a onda često čekajući da se namjeste na "pravu" nogu - izgube dragoceno vrijeme, balans, poziciju...
"To je sve stvar rada. U našem klubu se radi jako dobro, posebno sa mlađim igračima. Normalna je stvar da se ostaje poslije treninga kako bi se vježbale finese. Kada god nam ritam utakmica to dozvoli, radimo dva puta dnevno, nekad individualno, nekad sa ekipom. Svi naši golovi, ne samo moji, već cijele ekipe, plod su napornog rada".
Za lijevu nogu smo te ishvalili, ali u karijeri si dao samo jedan gol glavom? Što ne provježbaš to malo?
"Haha... Moraću!", sa osmijehom priznaje Kojić.
"To mi je jedna od mana, slabo igram glavom. Iz dana u dan radim na tome, popraviću se", obećava mladi reprezentativac Srbije, čije igre naravno prate i navijači Crvene zvezde i Partizana.
Ali, iako ne isključuje mogućnost da jednog dana zaigra u Ljutice Bogdana ili Humskoj, Kojić daje jedan zanimljiv odgovor. On je jedan od rijetkih fudbalera koji na promociji na jednom od dva najveća stadiona ne bi izgovorio floskulu: "Ostvario sam dječački san".
"Ja sam ostvario svoj dječački san kada sam na ruku nakačio kapitensku traku prvotimca Rada. Zašto? Zato što sam u Radu deset godina i proživio sam i dobre i loše stvari u tom klubu, odrastao na Banjici. Bilo je i lijepih i teških trenutaka. Kad sam bio 'petlić' san mi je bio da budem kapiten Rada", izgovorio je Kojić i gotovo nas zatekao.
Rad je jedan od klubova koji nema brojnu, ali ima izuzetno vjernu i organizovanu navijačku grupu "United force".
"Pravo je zadovoljstvo igrati za njih. Na svakom gostovanju se pojave i bodre nas, svuda nas prate i ništa im nije teško. Ovom prilikom bi ih pozdravio".
Voliš da igraš protiv Spartaka? Dao si im već tri 'komada'...
"Tako se potrefilo, ali volim da igram protiv Spartaka. Protiv ekipa kojima dajem golove, naravno da volim da igram", namiguje Kojić, koji je do sada u dresu rada tresao mreže Spartaka, Crvene zvezde, Vojvodine, Smedereva, Radničkog iz Kragujevca, Hajduka, Jagodine, BSK Borče, ali ne i Partizana.
Kad misliš?
"Ne opterećujem se time, ali se u sebi nadam da će već u sljedećoj utakmici i Partizan biti upisan na listu...", najavljuje Kojić jedan od derbija jeseni, kada na Banjicu poslije reprezentativne pauze bude došao šampion zemlje, 20. oktobra.
"Partizan ima veliki fond igrača, igraju Ligu Evrope, sve to pokazuje njihov kvalitet. Sigurno će nam biti teško, a lično bih volio da igramo na Banjici. Nisam još siguran, možda premjeste utakmicu na Vračar, na stadion Obilića. I to je faktor koji mnogo znači jer je Banjica ipak Banjica, za sve nas u klubu posebno mjesto. To je naša kuća", kaže Kojić i dodaje:
"Ali i ako se ne dogodi da ne zatresem mrežu crno-bijelih, neće biti ništa strašno. Važno je da ga neko da, nebitno ko. Kada kolektiv dobro igra, onda uvijek neko 'iskoči' u prvi plan", kaže Kojić i u pravu je kada je u pitanju tim Rada.
Do sada, Predrag Luka i on dali su četiri gola u ligi, Goran Čaušić dva pogotka uz dve asistencije, Branislav Milošević, Milan Pršo i Slavko Perović po jedan, s tim da je Perović čak četiri puta namjestio golove saigračima.
"Nećemo se predati gdje god da budemo igrali", dodaje vezano za utakmicu sa Partizanom.
Urbane su legende da su neki fudbaleri, napadači prije svih, jurili na naš wap portal odmah u svlačionici kako bi vidjeli da li su pomenuti i pohvaljeni. Da li čitaš vijesti o sebi?
"Slagaće svako ko kaže da se bavi fudbalom, a da ga ne zanima tuđe mišljenje. Lijep je osjećaj kad dam gol i kad na vašem sajtu pročitam neku pohvalu ili bar kako je to izgledalo. Pričam iskreno...", kaže Kojić.
Čitaš još u svlačionici?
"A, ne, ne... Tek kad dođem kući. Jer, u svlačionici je uvijek slavlje kad pobijedimo", kaže sa osmijehom.
Da li te pogađaju komentari ispod vijesti i na forumima?
"Komentare iskreno ne čitam. Više me zanima novinarski dio ".
Pozicija Rada na kraju sezone?
"Nisam tip koji prognozira. Šta bude - biće, a mi ćemo u svakoj utakmici ići da pobijedimo i to nije fraza. Ova ekipa ne umije da razmišlja drugačije".
Već za deset dana, 12. oktobra, tvoja generacija "orlića", inače sjajan tim sa odličnim trenerom, igra prvu od dve najvažnije utakmice od prvog okupljanja 2010. godine. Protiv Engleza igramo baraž za plasman na Evropsko prvenstvo, prvo tamo, pa onda za četiri dana ovde kod nas.
Da li si nestrpljiv?
"Nestrpljiv sam sigurno. Dve godine smo radili naporno, bilo bi grehota da sve to bacimo u ove dve utakmice koje su pred nama. Mislim da imamo šansu, ako zabilježimo pozitivan rezultat u Engleskoj u prvom duelu, mislim da ćemo moći da iskoristimo revanš na svom terenu, odnosno u Kruševcu i da se na kraju radujemo".
Je l' postoji strah?
"Ne postoji strah, zato što je iz ove mlade reprezentacije već osam igrača zaigralo za 'A' tim Srbije, a svi se mi bavimo fudbalom da bismo jednog dana postali 'orlovi'. Smatram da će jedina njihova prednost biti prva utakmica u Engleskoj. Sve ostalo je 'tu negdje'. Pa i igrači iz našeg tima igraju mahom u Crvenoj zvezdi i Partizanu, gdje je svake subote imperativ pobjede. Slično je i sa momcima koji su već u inostranstvu..."
Za mjesto u napadu "orlova" boriš se sa Ognjenom Mudrinskim i Đorđem Despotovićem.
"Šta reći o Ognjenu? Nije ga malo htjelo u Jagodini, prešao je u Zvezdu kod Saleta Jankovića koji ga je preporodio. Ognjen zaista igra dobro. On i ja smo malo različiti tipovi igrača, on je klasična 'devetka' što je neophodno srpskom fudbalu, jer ne pamtim da smo imali klasičnu 'devetku' još od Sava Miloševića", upoređuje Kojić i dodaje:
"A, Đorđe Despotović je iz mojih krajeva. O njemu imam samo riječi hvale. Trebalo je kod nas da dođe kada je bila ona 'frka' u Zvezdi. Drago mi je da je počeo da daje golove i da se skrasio u Spartaku".
Pred tobom će, prije ili kasnije, najverovatnije biti izbor: Zvezda ili Partizan sa jedne, odnosno inostranstvo sa druge strane. Sve i da tako ne bude, da li je bolje otići prvo u "vječite" ili požuriti preko?
"Za sada ne razmišljam o tome. Svim igračima iz uslovno rečeno manjih klubova je možda cilj da zaigraju za Zvezdu ili Partizan, ali tu je i inostranstvo koje je takođe primamljivo. Vjerujem da će klub biti taj koji će prepoznati šta je najbolje za mene i moj dalji napredak. Ja se trudim da ne gledam previše unaprijed, već da mislim samo o narednom iskušenju".
Čijem bi se pozivu više obradovao? Zvezdinom ili Partizanovom?
"Ne bih birao ništa... Jednog dana bude jedno, drugi dan drugo", nije se "dao" Kojić.
Da li tvoji najbliži znaju za koga navijaš?
"Znaju. Navijam za Rad, jer sam tu deset godina i cijeli svoj život sam posvetio tom fudbalskom klubu i ne mogu da osjećam nijedan drugi klub kao što osećam Rad", ponovio je tvrdnju sa početka intervjua Kojić u svojoj prvoj posjeti MONDU.
(N. Janković - MONDO, foto: MN Press, fcrad.co.rs)