143. derbi: "Ne pitaj ih zašto ćute"

"Zašto ćutite, zašto ćutite", čest je poklič ljubitelja rivala sa Topčiderskog brda. Njime ponižavaju protivnika dok njihov tim vodi, plaše suparničke igrače i dobro se zabavljaju.

Ipak, od subote uveče sigurno ćemo je rjeđe čuti. Bar ne u toku utakmice.

Ono što su navijači Zvezde naučili tokom godina dominacije Partizana u pretežno svim sportovima, od 143. derbija znaju i pristalice crno-bijelih: Ne izazivaj lošu sreću dok vodiš.

Pjevali su podijeljeni Grobari spornu pjesmu nekoliko puta tokom prvog poluvremena jednog od najuzbudljivijih okršaja crveno i crno-bijelih u istoriji. Uživali su u vođstvu svog tima, muci rivala i tišini na suprotnoj strani stadiona.

A uoči prvog zvižduka sudije Milorada Mažića bilo je podjednako bučno sa obje strane. I samo tad.

Meč je počeo minutom ćutanja posvećenim stradalima u akciji "Oluja", kao i paroloma Delija posvećenim široj javnosti ("Oluja - zločin koji traje") i svojim igračima - "Znaš ti kako se postaje šampion? Izađeš na teren kad je najteže... i pobediš".

Neshvatljivo velika količina pirotehnike unesene na "Marakanu" iskorišćena je za vatren i zadimljen početak. Cijeli stadion gledao je vatromet na sjeveru, dok Aleksandar Mitrović nije doveo goste u vođstvo i dao znak jugu da popali svoje "dimnjake".

Uskoro se nad terenom širio oblak i sa crno-bijele strane.

Lazar Marković iznervirao je svoje navijače velikim promašajem i izležavanjem dok su crveno-bijeli jurišali ka golu Nikole Petrovića. I izjednačili. Sjever je opet "ključao" i pjevao... Do sljedećeg pogotka Partizana.

Autogol Milan Jovanovića utišao je zvezdaše do poluvremena. Grobari su likovali zloslutnom pjesmom i ispratili rivale na pauzu ironičnim "Tole lopove...".

"Zar titule naše toliko vas bole kad vam je u svakoj pjesmi Tole?" , poslata je poruka sa južne tribine, dok su "Zabranjeni" na jugoistoku istakli zastave na motkama. Na jednoj je bio ispisan i savjet Vladimiru Vermezoviću: "Napadni 4-3-3!"

Ni оn ni njihovi igrači nisu ih poslušali.

Ubrzo su primili gol, potpuno stali, iznervirali se (pojedini) i gledali kako momci u crveno-bijelim dresovima borbenošću nadoknađuju velike propuste iz prvog poluvremena.

"Trener nas je motivisao i podsjetio nas da nemamo šta da izgubimo", rekli su Jankovićevi izabrnici poslije izlaska iz svlačionice. Dijelili su sa prisutnima u miks zoni recept pobjede, koju su u drugom dijelu zasluženo ostvarili.

I "Zabranjeni" su u nastavku istakli parolu posvećenu oslobađanju Ante Gotovine i Mladena Markača, poručivši: "Lovor ne niče sa bunjišta i lala, on je za heroje, a ne za ubice".

Potom su lopte počele da padaju iza leđa Nikole Petrovića, čime je i dat znak većini stadiona da pjeva podrugljive pjesme u kojima se pominju Indija i Pakistan.

Zvezdaši su motivisali domaće da "daju gas" i sruše grogiranog rivala, što se i dogodilo. Nenad Milijaš pogodio je glavom i ko zna koji put potvrdio tezu izrečenu na početku teksta.

Ljutnja crno-bijelih na terenu bila je lako vidljiva. Nemanja Tomić burno je reagovao na kritiku trenera Vermezovića, pa se brzo smirio, prije nego što je Lazar Marković gurnuo Marka Vešovića bez lopte.

Najtalentovaniji igrač u Srbiji shvatio je da je pogriješio, pa je pravdao raširenim rukama nekontrolisan potez ljutim saigračima Jojiću, Lazevskom i prezimenjaku Saši.

Zvezdaši su, s druge strane, tad bili u mogućnosti da lukuju i aplaudiraju Darku Lazoviću, za razliku od prethodnih utakmica, kada su ga "častili" zvižducima. Opravdanim.

Crno-bijeli su do kraja jurišali, domaći sve više odugovlačili, uz veliku pomoć klinaca pored terena.

Nerijetko se događalo da gosti i po pola minuta čekaju da lopta poslije prekida u njihovu korist stigne sa bilo kog dijela stadiona. Gestikulacija jednog od "dodavača" na kraju utakmice potvrdila je već ustaljenu praksu na svim terenima:

Nesvjestan da se nalazi neposredno pred oko 35 hiljada ljudi, omladinac Crvene zvezde gestikulirao je rukom navijačima na zapadu poslije jednog jakog ispucavanja: "Neka, neka, neka lopta ostane na tribini".

Opomenuli su ga povišen ton Milorada Mažića i njegovog kolege - Milenka Vukadinovića.

"Ajde, ajde daj je", energično se okrenuo isti dječak u trenerci Zvezde ka istom navijaču, priredivši komičnu scenu (onima koji navijaju za njegov klub. Partizanovci su već bili jako bijesni).

Sve veća tenzija na terenu vjerovatno bi inicirala i još neki žešći duel da nije bilo prisebnih igrača. Među njima se istakao Milan Smiljanić.

Vezista Partizana nervozno je ispucao loptu u pravcu Aleksandra Jankovića i opravdano čuo zvižduke zvezdaša. Prvotimac šampiona brzo se sabrao, podigao ruku u znak izvinjenja, prišao treneru rivala i poljubio ga.

Kraj utakmice donio je i uobičajenu sliku pobjednika kako slave, poraženih kako tuguju. Zvezda je pobijedila i u posljednjem derbiju ove godine, a njen trener Janković otišao je prije konferencije za novinare u svlačionicu Partizana.

Htio je da pruži ruku kolegi Vermezoviću, ali je brzo izašao pred novinare.

"Drže sastanak poslije utakmice, pa nisam htio da ih ometam", rekao je i zaokružio priču o 143. "vječitom derbiju".

(M. Š. - MONDO, foto: MN Press)