Sale: Tragično je kad ti Zvezda zatvori vrata

U ponedjeljak, 17. decembra 2012. godine, nešto prije "Smaka svijeta", u redakciju MONDA došao je čovjek koji je već preživio svoj smak svijeta i nastavio dalje jači i odlučniji, sa još više motiva.

Kada je odlazio, pitao nas je: "Znate li koji je danas datum?"

Rekli smo da znamo, na šta je trener fudbalera Crvene zvezde Aleksandar Janković otkrio nešto što nas je ostavilo bez teksta: "Tačno prije pet godina, 17. decembra 2007. prvi put sam bio kod vas u gostima".

Srećom, naša pretraga i arhiva dobro rade, pa postoje i pisani dokazi.

Šta se od tada promijenilo? Malo toga. Srbija i dalje nije u EU, borimo se da sačuvamo (ili vratimo) Kosovo, Madona je i dalje pop ikona, žene ne prestaju da lude za Džonijem Depom, Vladimir Putin vlada Rusijom, Aleksandar Janković ponovo je preuzeo Crvenu zvezdu u zlo doba, klub u međuvremenu nije postao šampion države, samo je upao u još veće dugove, koji su doveli do toga da u Ljutice Bogdana bude uvedena neka vrsta prinudne Uprave, kako bi se spriječio crveno-bijeli smak svijeta.

Neko bi rekao - sve je isto.

Samo... Janković je pet godina stariji, mudriji i staloženiji. Osim kada to ne želi da bude. Kontrolu temperamenta ispustio je jesenas jednom i to svjesno, sa tačnom namjerom i ciljem. Umalo mu se to, u kombinaciji sa pet poraza u finišu jesenjeg dijela prvenstva nije vratilo kao bumerang i odrubilo glavu.

Podnio je ostavku, doduše ne neopozivu, i tako poslao poruku kako smatra da je, prije svega, u njemu bio problem. Ali, tako nisu mislili i ljudi koji su negdje u to vrijeme ušli u klub i zatekli dug od 48 miliona evra i razbijenu četu na pomoćnom terenu podno sjeverne tribine. Jankovićeva ostavka nije usvojena i on je u ponedjeljak, tačno pet godina kasnije, došao u našu redakciju sa titulom trenera Crvene zvezde.

Slažete li se da je malo nedostajalo da sada pričamo o onome što je bilo, a ne što će biti?

"Uvijek to tako izgleda. Da smo dali jedan gol Englezima sad bismo pričali drugu priču vezanu za Savez i mladu reprezentaciju. Čovjek koji je u fudbalu mora da zna da često zavisi od jedne lopte, jedne sekunde, jednog milimetra... Ko nije spreman s time da se nosi nije za ovaj posao", hladnokrvno je pričao Janković o periodu koji je iza njega i koji je okončan, na iznenađenje mnogih, jednoglasnom podrškom treneru od strane kriznog štaba u Ljutice Bogdana 1a.

"Podrška koju sam dobio nije bila samo deklarativna, bila je i praktična, jer su ljudi sagledali sve okolnosti pod kojima sam preuzeo ekipu i da je taj momenat bio više nego specifičan".

O ostavci koju je ponudio...

"U analizi svega pošao sam od sebe i smatrao sam da je potez logičan. Kao čovjek koji je odgovoran prema poslu i prema sebi moram da povučem određene poteze. Kada ekipa odigra onakvu utakmicu kao protiv Vojvodine, moja obaveza je da se prepoznam u toj priči. Ta utakmica nam je mnogo toga pokazala i ja ću se u budućnosti mnogo osloniti na nju", naglasio je Janković da sada, kada je ostao u klubu, neke stvari neće biti iste u njegovom odnosu prije svega prema igračima.

"Navikao sam da pitaju zašto ja"

Nekome ko je novembarske i decembarske dane na "Marakani" posmatrao sa strane ništa nije moglo da bude jasno. Trener je grmio što pojedini članovi Radne grupe ponižavaju igrače, tražio razumijevanje, ljudi koji su ušli u klub već su najavljivali "sječu", javnost je licitirala sa svakakvim trenerskim imenima, a kada se sve završilo ispostavilo se da niko o Jankovićevoj smjeni nije ni pomišljao i da je on sve vrijeme imao podršku. Samo je Nebojša Čović u jednom trenutku bio dovoljno iskren da kaže da je Janković svjesno stavljen pod pritisak...

"Kada uđete u klub sa 48 miliona problema i otvorite fioke iz kojih samo iskaču papiri, mjenice, blokade, normalno je da se rasplinete na više strana. Vremenom su ljudi koji vode klub uvidjeli pod kojim okolnostima smo radili, a kasnije sam i ja uvidio da ni oni uopšte nisu razmišljali o tome da traže novo rješenje, sve do najave mog odlaska. Tada se pojavio prostor gdje su mediji uskočili i to je normalno, a ima i oportunista, kandidata i dežurnih kandidata koji su vidjeli svoju šansu. Ispostavilo se da je bilo nerealno baratanje skupim trenerima i ljudima koji Zvezdu gledaju kao posao".

Upravo su mnogi vaš ostanak shvatili kao trenutnu nemogućnost Crvene zvezde da dovede "boljeg".

"Mene to ne uzbuđuje, jer i prvi put kad sam preuzeo Zvezdu bilo je pitanje: 'A, zašto on?' Tada je bila jedna poluanegdotična situacija. U trenutku kada nije bilo trenera, nikoga, samo vječitih kandidata, ja sam te 2007. godine zakucao na vrata 'gore' i rekao: 'Dajte meni. Ako nemate pametnije rješenje, ja kao čovjek koji je zaposlen u klubu imam moralnu obavezu da kažem dajte meni'. Da je tada postojao bilo ko, od kandidata koji se i danas pojavljuju, zaista želeo da bude trener Crvene zvezde to bi bio on, a ne ja. Da nisam došao sam ne bi me se ni tada sjetili. Preuzeo sam ekipu i završio prvenstvo bez poraza", rekao je Janković.

"Ljetos sam u pola noći rekao: 'Hajde opet u Zvezdu, potreban si' i to u situaciji u kojoj ne mogu da držim stvari pod kontrolom, jer niti sam birao ekipu, niti sam je spremao. Samo sam uskočio u voz koji je jurio 200 na sat. I kad sam preuzeo mladu reprezentaciju bilo je: 'Zašto on?', a onda smo dvije godine kasnije došli do toga da je mlada reprezentacija napravila sedmoricu igrača za 'A' reprezentaciju i to je meni strahovito velika satisfakcija. Sada se niko ne pita zašto sam bio tu".

Nisu svi razumjeli vaš istup u javnosti pred meč sa Vojvodinom. Kasnije ste objasnili da je on bio upućen igračima. Dali ste im podršku kakvu je rijetko koji trener na svijetu dao timu, ali nije bilo povratne informacije?

"Nije bilo povratne informacije, odnosno bilo je, ali nije bila onakva kakvu sam očekivao. Moj istup je bio potpuno iskren prema timu, jer u moru problema niko nije pričao o onome što se događa igračima. Bavio sam se njima tri i po mjeseca i spoznao koliko oni imaju suštinskih i egzistencionalnih problema, a tu sam ja prvi koji ih svakog dana opterećujem maksimalno", rekao je i nadovezao se:

"Mi smo taj frizirani motor tjerali iz trke u trku, ali je bilo pitanje trenutka kada će pući, jer mu ne sipamo gorivo. S te strane smatram da sam uradio sve da rasteretim tim i da se oni u što boljim uslovima pripreme za posljednju utakmicu u polusezoni, koja kreira raspoloženje za naredna tri mjeseca. Na to se nadovezao i rezultat Partizana ranije tog popodneva. Zašto to nismo iskoristili je pitanje koje sam analizirao dugo i došao do zaključaka koji će mi koristiti".

Da li su vas igrači te subote izdali?

"Ne mogu to da posmatram lično i kažem da me je neko izdao, pa sam se naljutio, pa smo se sreli za dva mjeseca i ja ti kažem: 'Sad ćeš ti da vidiš...' Nije to fudbal za mene. Ako izađe igrač i na punoj 'Marakani' nosi Zvezdin dres i doživi ono što su igrači doživjeli protiv Vojvodine, on je prije svega izdao samog sebe. Dozvolio je sebi da se osjeti jako loše igrajući za Crvenu zvezdu, a ja taj osjećaj ne želim nikome", mirno je pričao i potom naglasio:

"Svaki igrač kada ode ostavi neki trag. Ako dozvoliš sebi da odeš u 21, 22. ili 23. godini iz Crvene zvezde i tvoj trag bude to - ti si vrata kluba sebi zatvorio zauvijek. Možda to ne vidiš ili ne želiš da priznaš, ali je to strahovito bitna stavka jer u tom trenutku ispred tebe postoji još 60 godina života, a iza tebe skoro 70 godina Zvezdine istorije. Možda ćeš u nekom trenutku poželjeti da se vratiš, ali neki igrači nisu svjesni tog osjećaja, kad odeš iz Zvezde, a vrata se zatvore. Nema više nazad".

"Nikada nisam bio drugar sa igračima"

Da li je vaš odnos jesenas prema igračima bio previše drugarski?

"Nije bio drugarski uopšte. Kada sam preuzeo ekipu zatekao sam momke koji su navikli na jednu vrstu odnosa, stila života, priprema, treninga i to je trajalo godinu i po dana. Onda sam ja došao i donio nešto svoje. Niti je ono prije mene bilo loše, niti je ovo moje bolje, jednostavno je drugačije. Za kreiranje međuljudskih odnosa unutar ekipe potrebno je vrijeme i prije svega zajednički rad na pripremama. Zbog toga željno očekujem 9. januar", kaže Janković i navodi dva primjera:

"Mlada reprezentacija je živjela i trenirala na određeni način, Crvena zvezda 2008. takođe, oba tima su odigrala kompletna takmičenja bez poraza. To ne može da se napravi sa 'mekanim' odnosom. Moraju da budu definisani odnosi, moraju da postoje nepopularne odluke, a mora da prođe i bolan period. Ne gajim drugarske odnose, to na Balkanu ne funkcioniše. Nikad nisam gajio prijateljstva sa igračima, viđanja, kafe, ručkove i večere, smatram da moraju da se postave linije koje se ne prelaze. Tako sam razmišljao i kad sam bio mlađi, pa i po definiciji funkcije bliži igračima".

Treneri mrze ovo pitanje. Da li biste sada izveli drugačije postave u nekim bitnim utakmicama ove sezone?

"Ne znam da li se dogodilo jednom ili dva puta da sam imao pun izbor igrača na raspolaganju. Šta to znači? Pa, znači da u tempu utakmica: subota, srijeda, subota za treću u nizu nisam mogao ni da pomislim da stavim Milana Jovanovića. Bitan mi je, imam ga živog i zdravog, ali ga ne stavljam zato što ne može. On je bio u 'crvenom' i nije mogao, jer nije prošao pripreme i kaskao je sve vrijeme", izdvojio je Janković jednog igrača koji se izdvajao u dva smisla: iskustvom i nespremnošču.

"Uglavnom smo gubili utakmice u kojima nije igrao. Ova tri mjeseca bavili smo se prinudnim rješenjima. Dok smo imali energije u avgustu i septembru pobjeđivali smo, poslije smo počeli da padamo energetski i to se odrazilo na igre i rezultate".

Ako ste znali da je Nikola Maksimović još prošlog proljeća prodat menadžeru Piniju Zahaviju da li ste bili u situaciji da ga ne koristite na utakmicama?

"Nisam imao informaciju da je prodat, to sam saznao kasnije, a ja sam se bazirao na ono što vidim i što čujem iz razgovora sa igračem ", rekao je Janković i obrazložio da je poslije povrede Aleksandra Pantića i povreda i suspenzija Jovanovića, mogao da računa samo na Maksimovića i Uroša Spajića, a da kroz nestabilnu ekipu nije imao prilike da rehabilituje anatemisanog Jovana Krnetu, koji je najviše ispaštao zbog svojih i tuđih cehova.

Šta će biti s Maksimovićem ako ove zime ne bude pronašao klub?

"Ne razumijem se u te fondove, otkupljivanja, procente, prava... Ne znam kako to funkcioniše, a posebno me čudi da bilo ko može da barata igračem, a da to nije klub. To mi je nelogično. Kad sam pitao njega, on dečko kaže da ne zna ništa o tome i da ne razumije te pravne stvari, kao što ih ne razumijem ni ja. Kada budem znao da li je on Zvezdin ili pripada nekom drugom odgovoriću u dvije sekunde".

"Igrači nemaju ni za kafu preko dana..."

Čim ste došli razišli ste se sa kondicionim trenerom Radivojem Radakovićem i cijelu jesen odradili bez novog. Mnogi su vam to zamerili...

"Imali smo kondicionog trenera i to je Bata Radulović, koji je bio sa mnom tu i 2008. godine. Ekipa se priprema na pripremama. Vi novinari znate kako to ide, prvo baza, suve pripreme, nigdje lopte, 'nikad teže', 'spartanski dril', kompjuteri, čuda, mjerenja, a onda kao što kažete 'glazura', 'fini radovi', taktičko uigravanje... U polusezoni u kojoj igrate subota-srijeda, a mi smo od mog dolaska imali samo dvije pune radne nedjelje za trening, nemoguće je pripremati ekipu. Kondicioni trener ne bi ništa promijenio. Ekipa Crvene zvezde iz 2008. godine prošla je pripreme kakve ćemo proći sada, uz neku blagu modifikaciju koje vrijeme donosi".

Da li je tačno da su vam pojedini igrači po 48 sati poslije utakmice bili u "crvenoj zoni" kada je nivo laktata u pitanju i da niste mogli po dva, tri dana da ih koristite na trenizima?

"To je tačno".

Da li su i (ne)sportske navike igrača van treninga i utakmica doprinijele tome? Ili je u pitanju bila samo loša baza?

"Sve utiče. Kad ti se nivo laktata zadrži u 'crvenom' punih 48 sati poslije utakmice, zna se šta je. Otvaranje tih tema može da bude univerzalni trenerski alibi. Da sam htio da pričam o tome, pričao bih čim sam se s tim problemom susreo. Krajem oktobra i početkom novembra bilo mi je sve jasno, a onda mi je protiv Partizana igrač pao u grčevima već u 60. minutu. Hipotetički, od 20 izmjena čak 17 bilo mi je iznuđeno. Zato smo čekali zimu i ja ću znati tačno koliko ko može. Neće moći niko da me iznenadi kad mu laktati odu u nebo, u 15, preko noći".

Da li igrači Crvene zvezde žive zdravim stilom života?

"Što se tiče njihovog stila života malo mi je nelagodno da o tome govorim, jer oni nemaju novac ni da izađu na kafu preko dana. Retki su oni koji mogu sebi da dozvole izlazak na neki splav. Čak 90 odsto ekipe se sada nalazi u Beogradu, u sred odmora, jer nemaju gdje da odu. Ako ispričam tu priču do kraja, ispašće da je to upereno protiv nekoga. A, postoji i drugi dio priče. Kad je reprezentacija Srbije igrala dobro, niko nije pričao o splavovima. Kada smo gubili od Azerbejdžana, onda je centralna tema bila gdje idu igrači. Rezultat određuje sve".

"Svi smo bili loši, pa i ja"

Da li i dalje mislite da imate tim za velika djela? Odnosno titulu...

"Vezujem se za one koji su tu i računam kao da su jedini, jer ne znam koga ćemo moći da dovedemo. Spremam se da radim sa ovima koje imam i da iz njih izvučem ono što nisam uspio u prvom dijelu sezone. Velike utakmice su pokazale da oni mogu, meni je to dovoljan pokazatelj. Činjenica da je poslije dobrih utakmica išao pad, je pitanje mentaliteta, malo i navika, zato moramo da radimo više nego što smo radili".

Navijači su nestrpljivi da čuju koje ste igrače "precrtali".

"Nestrpljivi su navijači i to je normalno, ali izvući tri imena u ovom trenutku je nekorektno jer niko nije bio dobar, pa ni ja. Lično sam nezadovoljan svojim radom jer nikada u životu nisam izgubio ovoliko utakmica i čovjek mora da bude samokritičan i da pođe od sebe. Volio bih da kod igrača probudim taj nerv za preispitivanje, jer te to tjera da napreduješ, a ne tapšanje po ramenu ili prebacivanje odgovornosti na drugoga", ostao je "zakopčan" Beograđanin.

"Pa i igrač koji je u 'plus fazi', Ognjen Mudrinski, može bolje. Mudrinski će biti bolji kada ekipa dostigne određen nivo igre. Imao sam istu situaciju sa Nenadom Jestrovićem. Kad sam preuzeo ekipu u novembru 2007. godine on je imao nula golova, a na kraju 16, 13 u prvenstvu i tri u Kupu. Nije slučajno što sam insistirao na tome da dođe Mudrinski, jer znam kakav tip igrača je Zvezdi potreban, ali da bi se taj potencijal iskoristio, sve iza njega mora da se složi kako treba".

Da li, poslije svega, osjećate da imate iskrenu podršku Dragana Džajića i Zorana Stojadinovića?

"Trenera ne treba previše da opterećuje to da li ima podršku ili ne, jer zavisi isključivo od rezultata. Možeš da ispadneš iz oka predsjedniku kluba, ako počneš da gubiš on će da te otjera. To je tako. Kad mi se kaže stav kluba o mom statusu držim se da je to to i ne idem u duboku analizu, jer mislim da ona može samo da me optereti", rekao je Janković na kraju razgovora.

U sredu će po navici otputovati u Francusku na stručno usavršavanje i odande biti u kontaktu sa Stojadinoviće i Džajićem oko dovođenja pojačanja i prodaje igrača, a onda će 9. januara po ciči zime zasukati rukave i krenuti u nimalo lak posao - da opravda povjerenje koje mu je ukazala Crvena zvezda i povrati povjerenje kod navijača, koji su usljed svega što se dogodilo sada podijeljeni po pitanju Jankovićevog (ne)ostanka na klupi.

Priliku da sam spremi ekipu je dobio, sada je na njemu i igračima da prirede novo "Zvezdino proljeće" i nadoknade "minus 6", kako se i šestu sezonu titula ne bi slavila u komšiluku. A, na Džajiću, Čoviću i ostalima je da u međuvremenu uplate i poneku platu...

(Nikola Janković - MONDO, foto: Petar Stojanović/MONDO, MN Press, video: Aleksandra Petrovski/MONDO)