Maksimović za MONDO: Ja sam prošao najgore

Sjećate li se Nikole Maksimovića? Možda ovo zvuči "grubo", ali tako je...

Ne tako davno bio je neizostavan dio najbolje odbrambene linije Superlige, jedan od igrača sa reputacijom buduće zvijezde srpskog fudbala, jedan od najmlađih reprezentativaca pozivanih u prvim radnim danima selektora Siniše Mihajlovića.

I onda se za kratko vrijeme sve promijenilo. Nagore po njega.

Maksimović je sada fudbaler koji u 22. godini (samo) trenira u Crvenoj zvezdi, klubu za koji nije siguran da li je vezan ugovorom i gdje čeka ili šansu da zaigra ili da dođe jun mjesec i vrijeme za rastanak.

Nikola Maksimović je trenutno jedan od fudbalera sa najkomplikovanijim statusom u našem fudbalu, a da je za to nimalo ili eto malo kriv. I o tome ne želi da priča, razumljivo, jer ni tada kada je njegov ugovor ponuđen kao zalog za novčanu pozajmicu od strane bivše uprave crveno-bijelih (da bi se dobila UEFA licenca), nije ga niko pitao da li on to hoće i ima li nešto protiv toga.

Bilo kako bilo, tada je započeta serija događaja, koji su preko kiksa protiv Bordoa i "prodaje" protiv Vojvodine, dovele do (i za samog fudbalera prim. aut) šokantnog saznanja da je uveliko član Apolona, a onda i novi fudbaler Mančester Sitija ili Fulama.

I na kraju - ništa! Bar za sada.

Prašina se slegla, a Maksimović je ostao tamo gdje je i bio prije nego što je cijeli ovaj holivudski scenario počeo da se ispisuje na stranicama besparice u kojoj se nalazila i nalazi Crvena zvezda - kako stvari stoje - i dalje njegov klub (jer je tu gdje jeste).

On je u četvrtak poslije jednog od brojnih treninga na kojem je pokušao da se, razapet između onoga koliko vrijedi na terenu i po slovu ugovora, nametne novom treneru Rikardu Sa Pintu, prihvatio da priča za MONDO. Prvo malo o aktuelnoj situaciji, ali potom nas je razgovor odveo unazad, u januar, decembar, novembar, avgust, jul prošle godine.

Poslije serije događaja koji nisu išli na ruku defanzivca iz Bajine Bašte, dogodio se i dolazak novog trenera Sa Pinta koji je poručio da je upoznat sa svim stvarima koje su se dogodile u klubu, a koje su vezane za igrača, ali da svakako kod njega svi kreću od nule.

Da li osjećaš da je zaista tako i da li se taj "presjek" odrazio na tvoj status u timu?

"Pričao sam sa šefom kada je došao u klub, upoznat je sa mojom situacijom i rekao mi je da ću svejedno dobiti šansu. Da li je to bilo ono protiv Hajduka iz Kule ili će to biti možda u nekoj od narednih utakmica, ne znam... (Ušao sa klupe u finišu meča, prim. aut). Meni ostaje da maksimalno radim na treningu i da se trudim da zaslužim mjesto u postavi, a da li će se to dogoditi zavisi od trenera", počeo je Maksimović priču za naš portal.

Posmatrao sam trening u četvrtak i veliki dio vremena proveo si u defanzivnoj liniji koja liči da bi mogla da počne protiv BSK Borče u nedjelju?

"Nedostaje priličan broj igrača i u četvrtak je dosta rotirao, tražio kombinaciju koja mu odgovara. Ostala su još dva treninga do utakmice i do tada nećemo znati sastav koji će izaći. Ništa još nije odlučeno", ostao je uzdržan Maksimović, dok se poslije povreda Nikole Mikića i Aleksandra Pantića, ali i prekršaja koji je napravio Milan Jovanović, njemu otvara prostor da poslije dugo vremena zaigra od starta.

Od utakmice sa Vojvodinom, poslije koje si označen za glavnog krivca za 0:3, samo treniraš. Radio si prvo odvojeno od tima, nisi putovao u Antaliju, pa si po povratku ekipe u Beograd priključen glavnoj grupi, ali sve do finiša utakmice sa Hajdukom nisi igrao. Ima li motiva u tebi i dalje?

"Naravno da ima. Mlad sam, preda mnom je karijera, nisam na zalasku pa da nemam motiva da radim i napredujem. Radim i čekam ljeto da vidim šta će se dogoditi, da li ću naći novi klub ili ću možda ostati ovdje. Nije lako kad ne igraš, ali radim na treningu, radim i privatno na stvarima koje mi nedostaju da bih što bolje dočekao ljeto", priča Maksimović i kao da najavljuje da će mu, s obzirom na sve, najbolja forma biti potrebna na eventualnim probama tokom ljetnjeg prelaznog roka.

MONDO je zimus, posljednjeg dana prelaznog roka u Engleskoj, prvi objavio da se nalaziš na pregledima u Londonu i da si blizu potpisivanja ugovora za Fulam ili Mančester Siti. Mogao si još tada da napustiš Zvezdu i Srbiju, ali nisi. Zašto?

"Jeste bilo je tačno, imali ste dobru informaciju. I to ne samo za Fulam, već i za Mančester Siti. Praktično sam od decembra čekao da se taj posao završi, sve do posljednjeg dana prelaznog roka i ispostavilo se da je radna dozvola bila nerješiv problem", rekao je i objasnio:

"Znao sam da nemam dovoljan broj utakmica u reprezentaciji (za radnu dozvolu potrebno je 75 odsto mečeva za nacionalni tim u periodu od dvije godine, prim. aut), ali se otvorila mogućnost poslije najave da će četvorici mladih fudbalera biti dodijeljena radna dozvola bez ispunjenja propisanih uslova i trebalo je ja da budem jedan od njih. Na kraju, dobio je samo jedan dječko od 16 ili 17 godina, nisam siguran, a nas trojica nismo", prisjetio se Maksimović dana koji je trajao čitavu vječnost.

"Rečeno mi je da je država željela da napravi izuzetka u mom slučaju i tog dječka kog sam pomenuo, međutim onda su se pojavili zahtjevi od još dvojice igrača starijih od 20 godina i mislim da je to razlog što sam na kraju odbijen i ja. Na to sam već zaboravio i znam da će, ako budem radio kako treba, doći nova prilika za mene", zadržao je popularni Maksa pozitivan stav.

On nas je malo zaintrigirao pričom da je samo jednom dječku dodijeljena dozvola, pa smo malo "zagrebali" po januarskim transferima u Premijer ligi i, ako se nismo prevarili, radi se o sada 18-godišnjem napadaču Mančester Sitija, Godsveju Donjohu, koji je doveden iz jedne fudbalske akademije u Gani i odmah proslijeđen Đurgardenu na kaljenje.

U pokušaju da od Maksimovića saznamo detalje priče u kojoj je prvo njegovim ugovorom "plaćena" licenca, a poslije čega je on završio fiktivno u Apolonu, kao nekoj "ofšor" kompaniji iz koje će realizovati naredni transfer, došli smo do zida koji je mladi fudbaler postavio uz ljubazno izvinjenje.

"Razumite me da ne bih pričao o tome, jer sam u neugodnoj situaciji. Bilo je šta je bilo i nema nazad, a vjerujte da je sve to najviše štete nanijelo meni. Gotovo preko noći ja sam, sa 21 godinom, postao najveći Zvezdin problem. I nebitno je što mi se zviždi, ne čujem to, nego mi je krivo što se mimo moje volje sve promijenilo za kratko vrijeme", počeo je Maksimović i nadovezao se:

"Poslije prvih šest mjeseci bio sam ovdje jedan od omiljenih igrača u klubu, svi su bili zadovoljni sa mnom, igrao sam reprezentaciji i možda sam tada napravio grešku, jer nisam prije svega bio pravedan prema sebi".

Nisi bio pravedan prema sebi?

"Da, zato što sam igrao povrijeđen i što sam primao injekcije i pod njima igrao važne utakmice, pa sam odbijao da stanem sa strane i kažem: 'Ljudi, idem na terapije kako bih se oporavio'. I ne samo to, u jednom trenutku su me bukvalno primorali da igram! I ja sam igrao... Jeste to bilo lošije nego prije toga, a ne zato što ja nisam želio, nego zato što nisam mogao da dam 100 odsto svojih mogućnosti, a u tom trenutku bio sam potreban u svom najboljem izdanju", pomalo rezignirano djelovao je Maksimović prisjećajući se prvog dijela sezone, priprema na Rogli i Zlatiboru, Bordoa, pa i Vojvodine.

"Poslije svega sve je svaljeno na moja leđa..."

Naročito poslije Vojvodine. Između redova provučeno ti je da "nije dobro kada igrač sebi zatvori vrata Crvene zvezde"?

"Neću da se vraćam na Vojvodinu, ali 'ajde... Ne mogu da prihvatim da me neko optužuje da sam imao namjeru nekoga da pustim! Niko nije vidio to što sam ja vidio na terenu, da je igrač dolazio iz sredine u trenutku kada je Abubakar vukao loptu i Spajić bio pored njega. Abubakar je u jednom trenutku podigao glavu i tražio pas ka sredini, zbog čega sam ostao tu da bih to presjekao. Da sam ja izašao na Abubakara, on bi gurnuo loptu nazad i Bajković bi opet ostao '1 na 1', ništa se tu ne bi promijenilo", prepričava Maksimović događaj koji je u Ljutice Bogdana označen kao najuticajniji za ružnu jesen, iako je u tom trenutku u klubu "pucalo po šavovima", od svlačionice do upražnjene predsjedničke kancelarije.

"Nebitno. Nisam želio tada da dajem izjave, jer su me zamolili da ne govorim ništa u vezi toga što je izjavio Spajić (rekao vruće glave da 'ga je Maksimović prodao'). Hoću sada da kažem da nikada ne bih prodao, ni namjestio utakmicu, a kamoli Crvenu zvezdu", naglasio je igrač koji je, ako je iskren u svemu što govori, a djeluje da jeste, završio kao kolateralna šteta kompletnog stanja u klubu.

Poslije svega, priča o razlazu u junu nameće se kao neminovna za kraj ovog razgovora?

"Iskreno, ne razmišljam još o junu. Bez obzira što ne igram, vjerujte mi da mi je najvažnije da probamo da osvojimo titulu, ja bih to najviše želio. Kada se sve to završi, razmišljaću šta dalje i o tome pričati sa ljudima iz moje agencije. Vidjećemo koja je najbolja opcija za mene, a meni je najvažnije da igram fudbal", rekao je i dodao:

"Cilj mi je da se vratim da igram za reprezentaciju, zbog svih ovih propusta nisam bio na spisku za reprezentaciju posljednjih par puta, a trebalo je. Pričao sam sa selektorom, trebalo je da budem sa momcima, ali nisam bio na pripremama, nisam dugo igrao nijednu utakmicu i bilo je nerealno da me pozove, ali vjerujem da Siniša i dalje ima povjerenja u mene, dao mi je šansu i mislim da sam je iskoristio u te četiri utakmice".

Maksimović tvrdi da selektor Mihajlović ne sumnja u njegove kvalitete, uprkos situaciji u kojoj se nalazi.

"On ima povjerenja u mene i vjeruje u moj kvalitet, ali nije mogao da me pozove poslije svega što se događalo, a to je malo i mojom krivicom, a malo i propustima kluba. Čekam ljeto, pa ćemo vidjeti šta će se dogoditi", kaže Maksimović u vjerovatno jednom od posljednjih intervjua u svojstvu fudbalera Crvene zvezde.

(Nikola Janković - MONDO, foto: MN Press)