Mostarski Velež jedan je od popularnijih klubova u bivšoj Jugoslaviji i sadašnjoj BiH, a od davnina nosi nadimak "rođeni". Evo i zašto...
Ljubo Petković stari navijač Veleža, poslije oslobođenja Mostara 1945. godine se uvrstio među najvatrenije i najgrlatije navijače Veleža. On je bukvalno živio za Velež. Odlazio je na treninge, ni gostovanja nije propuštao. Primao je batine zbog Veleža a i sam ih davao, navodi se u tekstu objavljenom na sajtu FK Velež.
Davne 1950. u trenucima kada niko od igrača Veleža nije odlazio iz kluba umiješala se politika. Tadašnje fudbalsko rukovodstvo Bosne i Hercegovine smatralo je da bi naša republika trebalo da ima jedan vrhunski reprezentativni klub. U tome ih je podržavao politički vrh Republike. Zbog toga je nekoliko igrača Veleža premješteno u Sarajevo.
Ljubo Petković se ljutio, ali svoje nezadovoljstvo nije smio da ispolji, jer bi to značilo da je protiv direktive, odnosno, naredbe, protiv Države, a to u tim vremenima nije bilo preporučljivo.
Međutim Mostarci se nisu mogli nikako snaći u Sarajevu. Vještačka je to odluka bila, sve vještačko u životu kad tad propadne.
Vraćali su se igrači jedan po jedan iz Sarajeva.
Opet je Velež ojačao i ubrzo postao među boljim klubovima u Bosni i Hercegovini. Igrala se prvenstvena utakmica za prvaka BiH. Ljubo Petković se nalazio među navijačima.
Bodrio je svoje ljubimce i odjednom uzviknuo:
Naprijed rođeni!
Rođeni, rođeni !!! Prihvatili su i ostali navijači.
Od tada, iz utakmice u utakmicu sve se više čulo ono “Rođeni, Rođeni…”.
Sam Ljubo Petković davao je objašnjenje:
“Ne znam ni sam kako je došlo da sam izgovorio tu riječ. Iznenada, spontano izgovorio sam ono što sam osjećao”.
Prošle su godine, ali ostalo je drugo ime Veleža, koje izgovaraju navijači Veleža -
Rođeni…. Rođeni…!