Turnir u malom fudbalu u dvorani Borik jedna je od najuspješnijih sportskih priča i tradicija po kojoj je Banjaluka prepoznatljiva. Prisjetimo se kako je sve počelo...
Proteklog vikenda utakmicama prvog kola počeo je turnir «Borik Nektar 2016» i u narednih mjesec dana dvorana Borik biće dom ljubitelja malog fudbala, kao i decenijama unazad.
Ove godine turnir zaokružuje velikih 40 godina postojanja u kojima su majstori malog fudbala mamili uzdahe, aplauze, pa i suze u banjalučkoj dvorani Borik.
Sve je počelo prije četiri decenije. Mali fudbal se i prije toga igrao u Banjaluci, turniri su održavani prvo na Banjalučkom polju, a potom i na «malom Borčevom stadionu» i to u organizaciji Rukometnog kluba Borac, da bi se u zimu 1975/76 preselio u novoizgrađenu dvoranu Borik.
Inicijatori svega bili su Momo Joksimović, Boško Stanišljević i Dušan Crnogorac, radnici dvorane, a odmah su dobili i podršku tadašnjeg direktora Milana Prleta Tošića.
«Željeli smo da razbijemo zimsku monotoniju. U to vrijeme aktivni fudbaleri su bili na odmoru, a navijači su čekali proljećni start da mogu gledati utakmice. Kako bi Banjaluka i u zimske dane fudbalski živjela odlučili smo da organizujemo turnir», prisjeća se Momo Joksimović, koji je bio i autor pravila koja su donesena pred početak turnira.
Određeno je da se u Boriku igra pet plus jedan i to se do danas nije mijenjalo, a krajem te 1975. godine na turnir su se prijavile 92 ekipe.
Prvo je igran eliminacioni dio, a u finale je išlo šest ekipa koje su se borile za titulu pobjednika po liga sistemu.
Tu su se našli Papioni, Lotos, Bronks, Mizučari, Ada i Naprijed, koji je na kraju i postao prvi pobjednik Turnira u Boriku.
Naprijed je nastupio u sastavu Jasmin Mašić, Milan Vlajić, Jasmin Latifić, Bogdan Petković, Mustafa Jahić, Šećir Zulić, Luka Gagula, Pašo Bećirbašić i Ermin Bajramović, a zanimljivo je da pobjednička ekipa i ne nastupi na turniru.
Odluku da se prijave donijeli su u posljednji trenutak.
«Ko zna šta bi bilo da nije bilo Jasmina Latifića, On je nekako bio najagilniji, najuporniji da treba da se prijavimo na turnir. Skupili smo jednu solidnu ekipu i dogovorili se da nas vodi Vlado Žujić, koji je sa nama ranije igrao veliki fudbal. Tad su treneri Naprijeda bili Dobrivoje Sabljić i Mujo Selman, ali oni nisu bili zainteresovani za turnir», prisjeća se Milan Vlajić, jedan od članova pobjedničke ekipe Naprijeda.
O svojoj tadašnjoj ekipi Vlajić kaže.
«Ključni naši igrači bili su Bogdan Petković i Pašo Bećirbašić. Bili su znalci na velikom, ali i na malom terenu. 'Mali Petko' je svojim driblinzima, rolanjima bio neuhvatlji, dok je Pašo Bećirbašić kao od šale tresao protivničke mreže. Mada se mora istaći učinak i ostalih, posebno golmana Bajramovića i Mašića, koji su bili na visini zadatka.
Već taj prvi turnir u Boriku bio je prepun uzbuđenja, u polufinalu su Muzičari vodili rovovsku borbu protiv Lauša, a poslije regularnog dijela bez golova slavili su 7:6 poslije penala.
Još uzbudljivije je bilo u duelu Naprijeda i Studenta, koji je golom Halilića pomalo neočekivano došao u vođstvo.
«Oni su nas na početku susreta iznenadili i poveli sa 1:0, Mi smo stalno napadali, stvarali šanse, ali jednostavno lopta nije htjela u mrežu. U finišu utakmice u igru je ušao Mustafa Jahić. Semafor je tada pokazivao da se igra još jedna minuta. Jahić je prihvatio loptu na našoj polovini, a onda, ko to zna šta mu se motalo po glavi, opalio ju 'špice' i ona je na iznenađenje svih završila u 'devedesetki', a da golman nije ni trepnuo».
Naprijed je izjednačio na 1:1 tačno 56 sekundi prije kraja meča. Uslijedili su penali...
«Naš golman Eko Bajramović je odbranio treći penal, a onda je bila dilema ko će od nas izvesti penal. Nekadašnji igrač, ali i vatreni navijač Naprijeda Mehmed Hadživadak Đando je sa tribina vikao da treba da izvedem ja penal, a trener Žujić ga je poslušao. Preuzeo sam na sebe veliku ulogu, oštro sam šutirao, pogodio mrežu i plasirali smo se u finale. Kasnije je sve bilo lakše, iz utakmice u utakmicu igrali smo sve bolje», prisjeća se Vlajić.
Naprijed je u finalnom ligaškom dijelu pobjeđivao redom protivnike.
U prvoj utakmici finala Papioni su poraženi 4:0, a sva četiri gola dao je Bećirbašić. Potom su na red došli Muzičari, a Bećirbašić je ponovo neumoljiv – pet golova u pobjedi 5:1. Serija je nastavljena i protiv Bronksa 3:0, a tri gola na sve tri asistencije Petkovića postigao je Bećirbašić.
Pretposljednje kolo donijelo je i pobjednika. Igrali su Naprijed i Lotos, a bio je to sudar gradskih rivala Naprijeda i BSK-a. Naprijed je poveo preko Petkovića, ali je Grahovac izjednačio. Međutim, ponovo je na scenu stupio Bećirbašić i doveo Naprijed u vođstvo 2:1, a potom i postigao gol za 3:1. Aleksić je do kraja samo ublažio poraz.
U posljednjem kolu koje nije imalo rezultatski značaj Naprijed i ADA odigrali su 0:0 ali je Naprijed krunisan kao pobjednik prvog turnira u malom fudbalu u Boriku.
«Igrali smo sjajno, prosto smo sve počistili sa terema. Blistali su Pašo Bećirbašić i Bogdan Petković. U duelu sa Muzičarima, Pašo je postigao pet golova, a na preostalim, izuzev meča s aAdom, redovno se upisivao u strelce. Po onome što smo pokazali, mislim da smo zasluženo postali prvi pobjednici turnira u Boriku», kaže Vlajić.
On opisuje kako je izgledalo slavlje poslije osvajanja turnira.
«Za taj uspjeh dobili smo po sat, medalje i buket cvijeća. Zvonko Lipovac, koji je na INI u Budžaku držao gostionu 'Lipov hlad' pozvao nas je na večeru, tu smo do kasnih sati proslavili ovaj uspjeh, koji je evo postao istorijski», zaključio je Vlajić.