Perović za MONDO: Mijenjam frizuru poslije JNA!

Priča u kojoj vam sagovornik kaže da je sa 11 godina napustio roditelje i rodni grad, doputovao u prestonicu u potrazi za karijerom, a potom vam prizna da se bavi naboljim poslom na svijetu, da voli da ode u šoping i da se toga ne stidi, da neće da laže kako ide u pozorište, može da bude samo - iskrena i srećna.

Još da nije bilo tog poraza od Partizana, jesen 2009. godine bila bi holivudski nestvarna za Slavka Perovića.

Mnogo toga imao je Slavko da ispriča za MONDO sa svojih 20 godina. A, njegov intervju mogao bi da posluži i kao besplatno izdanje najskuplje životne škole.

Perović je rođen u Kragujevcu 9. juna 1989. godine, a već 2000. bio je stanovnik Beograda i dijelio strahove sa mnogim klincima, koji su izabrali ne baš tipičan život za dječaka. U vrijeme kada su njegovi vršnjaci u Kragujevcu prvi put dobili knjigu iz istorije, umjesto prirode i društva, Slavko je pisao svoju, ličnu istoriju.

Kaže da ga je to samo očvrsnulo i onda djeluje kontradiktorno pretpostavka da je dan poslije poraza u "vječitom derbiju" obrijao glavu zbog - depresije.

Da li je to tačno ili ono što je rekao tvoj i trener Crvene zvezde, Vladimir Petrović Pižon, da ti ćelavo samo bolje stoji?

"Veća istina je to što je trener rekao..."

Dakle nije depresija?

"U pojedinim medijima pojavila se informacija da sam u depresiji, da sam obrijao glavu zbog Partizana. Meni jeste mnogo teško pao poraz, ali nemam kompleks od Partizana, kao ni ostali igrači. To što sam se ošišao je moja stvar i nema veze sa fudbalom".
"U blatu sam lakše uočljiv"

I Pižona je zanimalo zašto si to uradio?

"Pričao sam sa trenerom odmah dan poslije utakmice, pitao me je što sam to uradio... Rekao sam da je to moja stvar, da se cio život šišam na kratko, da sam ovog puta malo više skratio i da to nema nikakve veze... Dodao sam i da sam spreman da treniram dalje, da nemam nikakvih problema i da nema potrebe za teorijama o depresiji i Partizanu".

Ove jeseni tereni Superlige Srbije posebno su blatnjavi?

"Jedno je sigurno, sada sam lakše uočljiv".

Da li planiraš neku novu egzibiciju sa frizurom i šta bi mogao da bude povod za to?

"Recimo taj revanš u derbiju, bio bi dovoljan razlog za to..."

Već razmišljaš o tome?

"Jedno je sigurno - i ja i ostali igrači Zvezde, ne možemo da dočekamo revanš na stadionu JNA. Svjesni smo da nisu bolji od nas, da smo sada izgubili, jer smo se možda malo uplašili, većini je bio prvi derbi, a nije lako igrati pred punim tribinama. Zato smo sigurni da ćemo im se revanširati na pravi način, da li kroz pobjedu na njihovom stadionu, da li kroz osvajanje duple krune, to ćemo vidjeti..."

Kako si ti prihvatio napise o Pižonovoj smjeni?

"To su za mene i za ostale igrače nebuloze, koje plasiraju ljudi koji imaju viška slobodnog vremena. Imamo najboljeg trenera u Srbiji i šire, čovjeka koji je napravio čudo. Svakome od nas je pomogao, svako igra za nijansu bolji fudbal nego ranije".

"Ja sam napredovao kod njega nevjerovatno".

"ZAR JE LOŠE 40, OD MOGUĆIH 45 BODOVA?"

Rezultate niko ne može da vam oduzme, pa vam zamjeraju da ste "defanzivni, neatraktivni"?

"Sastavni dio fudbala je da se neke utakmice u sezoni igraju dobro, a neke loše. Ne možemo ni sve da dobijamo... Imamo skor u prvenstvu kakav se niko ne sjeća da je Zvezda imala! U 14 utakmica - 12 pobjeda, remi i poraz. I onda neko smijenjuje trenera? To je atak ne samo na trenera, nego na sve nas. Znam da svi igrači, pa i ja, stojimo iza njega".

Djeluje kao da je najveći problem što ste jedini poraz do sada doživjeli baš od Partizana?

"Mi smo prije početka prvenstva svi izjavljivali da vjerujemo u trofeje, u duplu krunu, ali iskreno bilo je skeptičnih, jer neki nisu vjerovali da će biti ovako dobro. Ni najveći optimisti nisu računali da ćemo na ovaj način da odigramo prvi dio sezone. Ako pobijedimo Spartak iz Subotice, imaćemo 40 bodova od maksimalnih 45, a opet imamo samo bod više od Partizana. To znači da su i oni odigrali odličnu polusezonu..."

Da li je izraz "jesenja titula" samo šminka?

"Mnogo bi nam značilo da završimo posao na pravi način i da budemo prvi na tabeli, jer bismo lakše trenirali tokom cijelih priprema. Onda bi oni nama gledali u leđa, a ne mi njima".

Da li je mjerilo uspjeha Crvene zvezde to što se ove jeseni i na "najružnijim" utakmicama skupi deset i više hiljada navijača?

"To je velika satisfakcija za nas. Svi smo ovdje na neki način Zvezdina djeca, ljudi koji su prošli kroz Zvezdu i znamo šta znači Sjever i Zvezda. I kada ne igramo na zadovoljavajućem nivou, trudimo se da ostavimo srce na terenu i da se borimo tako da niko ne može da nam kaže da se nismo borili".

"OTIŠAO SAM OD KUĆE SA 11 GODINA..."

Boriti se ne znači uvek i igrati dobro?

"Mislim da svako normalan vjeruje u to da fudbaler može da odigra loše. Naš trener, koji je Zvezdina Zvezda, među najvećim igračima svih vremena u Srbiji, imao je loše utakmice i loše trenutke. To nam je i on sam rekao, ali niko ne može da dozvoli da se ne bori za Zvezdin dres".

Potom je sam nastavio.

"A, navijači su posebna priča... Njima bih se ovim putem zahvalio, što su bili uz nas kada je bilo najteže, kada smo izgubili od Partizana. Cio Sjever nam je pjevao i to svakom igraču mnogo znači, kakav god da je on".

Vratimo se na 2000. godinu...

"Ja nisam htio da idem od kuće, jer sam bio klinac, lijepo mi je bilo sa roditeljima, išao sam u školu. Ali, u to vrijeme Radnički nije igrao nikakvu ligu, igrali smo sa okolnim selima. U dogovoru sa roditeljima, iako mi je bilo teško, otišao sam od kuće sa 11 godina".

Rad, pa Obilićev stacionar, dvojica tinejdžera u svakoj sobi, debi za prvi tim "vitezova" sa 15 godina i deset mjeseci, čime je oboren rekord Mitra Mrkele kao najmlađeg fudbalera koji je nastupio na utakmici Prve lige i poziv sa "Marakane".

Piksi, Dika i Mrkela vidjeli su u Peroviću dovoljan razlog da ga pozovu među Zvezdine kadete i nije prošlo mnogo do kada se kapitenska traka našla na njegovoj ruci.

"PALIO SAM SE NA BOKS"

Ipak, to nije bio garant mjesta u prvom timu, tako da je Slavko morao na dvije pozajmice - u Srem, potom i Napredak (prošla sezona).

"Iskreno mislim da su mi pozajmice pomogle da se izgradim kao ličnost i fudbaler. Ne bih igrao ovako dobro sada u Zvezdi, da nisam išao u Sremsku Mitrovicu i Kruševac. Tamo sam shvatio neke stvari, vidio šta je prvoligaški fudbal, a bilo bi mi mnogo teže da sam to učio u Crvenoj zvezdi".

Zbog čega si na oficijelnom sajtu Crvene zvezde napisao da bi volio da upoznaš Majka Tajsona?

"Bio sam malo nemiran kao klinac, palio sam se na boks i to, pa mi je Tajson bio zanimljiv lik. Kada god sam gledao njega, nikad mi nije bilo dosadno. Ujedao je ljude za uvo, bio je prvak svijeta, a pravio svakakve gluposti... Daleko od toga da bih volio da budem kao Majk Tajson, ali mi je zanimljiv lik".

Da li neko želi da se upozna sa tobom u posljednje vrijeme?

"Da, događa se. Zvezda ima armiju navijača i sigurno da svako ima nekog omiljenog igrača, pa sam možda i ja nekome omiljen. Trudim se da svakome izađem u susret, da li putem poruke na Facebook-u, telefonu ili u razgovoru, ako mi neko traži dres... Volim svakome da izađem u susret, kada to mogu".

Da li neka navijačica ima "status" tvoje djevojke?

"Nema, nema... Trenutno nemam djevojku i kada je tražim ne gledam da li je navijačica Zvezde ili Partizana".

"IMAO SAM DJEVOJKE KOJE NAVIJAJU ZA PARTIZAN"

Ne?

"Imao sam dosta djevojaka koje su navijale za Partizan, ali siguran sam da u ovih šest mjeseci nisam imao nijednu" (smijeh).

Da li je život fudbalera i manjak slobodnog vremena razlog zbog čega si singl?

"Možda... Ali, za ono što voliš, uvijek se nađe vremena. Mi to shvatamo, profesionalci smo, fudbal nam je na prvom mjestu, većina naših porodica živi od toga, tako da - što se mora nije teško".

"A, za drugove i djevojke, to je problem..."

Zašto?

"Uglavnom ne mogu da razumiju naš raspored, da smo stalno u klubu, da ne možemo da planiramo unaprijed, jer može da se dogodi da nam jave da imamo neku obavezu, koju ne možemo da izbjegnemo".

A, navijačicama?

"I navijačicama. Ne razdvajam navijače i navijačice" (smijeh).

Žališ se?

"Ne! Mislim da nijedan fudbaler ne može da se žali. Radimo ono što volimo i od toga živimo, tako da vjerujem da se bavimo najboljim poslom na svijetu".

"NEĆU DA LEŽEM DA IDEM U POZORIŠTE"

Sve češće, fudbaleri popunjavaju prve redove na modnim revijama, premijerama filmova i predstava, dolaze na otvaranja fensi restorana i klubova. Gdje ti ideš?

"Za vrijeme sezone, rijetko izlazim. Kada sam na pauzi, izlazim često", iskren je popularni Perke.

"Koristim pauzu, jer tokom sezone sam ne izađem skoro nikad, možda nekada proslavim bitnu pobjedu sa saigračima... Lagao bih kada bih rekao da idem u pozorište i slično. Volim da odem u bioskop, jer sam filmofil, ali prija mi i da ostanem kod kuće sa drugom ili drugaricom, da odgledam neki film".

Da li je šoping glagol koji ide isključivo uz ženski rod?

"Svaki fudbaler koji vam kaže da ne voli da ode u šoping - laže", kao iz topa kaže Perović.

"Mislim da se svaki čovjek raduje kupovini, a ne samo fudbaler. Tako i ja... Kada imam višak slobodnog vremena, odem u šoping".

Kupuješ sam ili vodiš konsultanta?

"Isključivo sam".

(tekst: N. Janković, video: M. Mančić, foto: MN Press, MONDO)