...mislim, tisuće gore, tisuća dole!
Italijanski, ali i domaći mediji nerijetko omalovažavaju partije Edina Džeke, prvog strijelca Serije A, iako je ove sezone srušio dva rekorda u Romi.
Otkako je neko sa "Grbavice" etiketirao "Klocem" kapitena selekcije Bosne i Hercegovine, ma šta Edin Džeko da uradi u svojoj fudbalskoj karijeri, često je malo za mnoge u Italiji, ali i u BiH, koji sa zluradošću prenose slične vijesti.
"Te nikad nije dao gol na važnoj utakmici", te "nije bio pravi kad je bilo najbitnije" i onda se po društvenim mrežama razvije "pljuvačina" od koje vam se smuči, a Džeko nastavi sa svojim poslom, odnosno golovima.
Ove sezone postigao je 34. gola u svim takmičenjima u Italiji, a u Seriji A, 24. pogotka i do kraja sezone će se boriti za zlatnu kopačku na "Čizmi" i "Starom kontinentu".
Posljednji pogodak uknjižio je prethodnog vikenda na gostovanju u Bolonji (0:3), ali eto nije zatresao mrežu mrskom rivalu Laciju i za one najvatrenije pristalice "vučice" blago rečeno "nema pojma".
A u zvijezde su "ukivali" Argentinca Gabrijela Batistutu, koji i dan danas ima status božanstva na "Olimpiku", a o kapitenu i "Princu Rima" Frančesku Totiju da i ne govorimo. Obojicu je "prešišao" Dijamant i izjednačio rekord na Rominoj listi svih vremena sa Pedrom Manfredinijem.
Istina, trebaju nerijetko Džeki i tri-četiri prilike da podesi nišanske sprave, narodski rečeno, "pali na guranje" , ali kad upali onda sve zvoni i zvonilo je od čeških Teplica, preko Volfsburga u Bundesligi, do titule u engleskoj Premijer ligi sa Mančester sitijem.
Otkako je napustio "Etihad" i stigao u "vječni grad" gotovo da ne prođe nijedan susret mančesterskih plavih da neko ne započne pjesmu "Edin Džekooooo", a sigurno ne zato što je onako "pjevljiva" ili je navijačima nedostajalo insipiracije.
Nisu zaboravili fanovi Sitija finiš utakmice protiv Kvins Park Rendžersa koji im je donio šampionski pehar upravo zahvaljujući Džeki, a znajući engleske navijače i njihovu sklonost ka tradiciji, vječno će ostati heroj plavog dijela Mančestera.
Njemačka je opet drugačija, ali ni u Volfsburgu, sigurno neće smetnuti s uma da je u tandemu sa Brazilcem Grafiteom uz budno oko Zvjezdana Misimovića, koji mu je "pakovao" golove, osvojio "salataru" i bio prvi strijelac Bundeslige.
U BiH naravno ima status nacionalnog heroja, ali pod uslovom da krvav napusti teren i postigne minimum tri-četiri komada.
Nismo zaboravili kad se ispred "Bilinog polja" sukobio sa nezadovoljnim navijačem, koji ga je vrijeđao, a Džeko iako pristojan, uzvratio u maniru sarajevske ulice, očigledno shvatajući da s takvima i nema drugog načina.
A tek pristalice "zmajeva" iz dijaspore, koji misle da su njihovi odlasci na utakmice važniji nego svi pogoci koje je Džeko postigao za BiH (a prvi je strijelac sa okruglo 50 golova) u Insbruku su od tadašnjeg selektora Safeta Sušića zatražili da izvede Edina uz ružne povike "Džeko napolje".
Razlog?
Pa kao što rekoh, nije zabio het-trik i polomio svoje obje noge, kako bi njihove gastarbajterske ruke, koje su prekopale Evropu od Urala do Gibraltara, učinio barem na trenutak srećnijim iako je bio najzaslužniji za istorijski plasman na Mundijal 2014. godine u Brazilu.
Tek kad Džeko, završi igračku karijeru, onda će svi ukapirati koliko je bio velik igrač, a pritom ne mislim na njegovu košarkašku visinu!