Veoma zanimljiv intervju nekadašnjeg fudbalera Partizana.
Od 1999. do 2010. godine Milivoje Ćirković je nosio dres Partizana. Prethodno je nastupao za Radnički iz Nove Pazove, u koju je njegova porodica stigla bježeći od rata, zatim Budućnost Valjevo, Milicionar i Teleoptik.
Za crno-bijele je odigrao 142 utakmice i postigao dva prvenstvena gola, a zbog pozicije desnog beka nije mnogo njegovih poteza ostalo u sjećanjima navijača. Jedan, ipak, jeste.
Pristalice Partizana nikada neće zaboraviti 27. avgust 2003. godine i utakmicu posljednjeg kola kvalifikacija za Ligu šampiona u Njukaslu. Poslije 0:1 u Beogradu, crno-bijeli su golom sadašnjeg sportskog direktora Ivice Ilieva anulirali zaostatak u Engleskoj i izborili penale. Nakon pet serija, rezultat je bio 3:3. Zatim je Saša Ilić pogodio mrežu, a Aron Hjuz promašio čitav gol.
Ka bijeloj tački tada je krenuo Milivoje Ćirković. Loptu je poslao u jednu stranu, Šaj Given se bacio u drugu i slavlje je moglo da počne. Partizan je po prvi put u svojoj istoriji izborio plasman u grupnu fazu Lige šampiona.
O toj utakmici i zanimljivostima koje su joj prethodile, kao i mnogim drugim stvarima, sada 40-godišnji Ćirković prisjetio se u opširnom i vrlo zanimljivom intervjuu za "Vajs".
Idemo redom...
Uoči utakmice u Njukaslu govor je držao tadašnji Partizanov trener, Lotar Mateus, ali je riječ potom zatražio i Taribo Vest.
"U početku je sve bilo kao i uvijek. Mateus nam je objašnjavao šta i kako ćemo da igramo. Rekao nam je da još ništa nije gotovo. Takođe je rekao da se mi ne borimo samo za nas i za Partizan, već za čitavu Srbiju. Ali sve su to standardne priča, ništa posebno. Međutim, sve vrijeme sastanka Taribo Vest nešto sebi šapuće u bradu, priča, ko zna šta, sam sa sobom. I u jednom trenutku Taribo ustane i kaže Marku Vjetroviću, tadašnjem potparolu Partizana, da kaže Mateusu da izađe sa sastanka, da nas ostavi same. Na to se Marko zbunio i pita: 'Kako to da mu kažem?'. Taribo insistira: "Ništa ti ne brini, samo ti to njemu prevedi." Marko to prevede Mateusu i ovaj, kao veliki čovjek i sportista, osjeti šta treba da se desi i izađe bez riječi. Sjedimo svi, čekamo šta će da se desi, par minuta ništa . Taribo i dalje priča nešto sam sa sobom. U jednom trenutku kad je on izmolio šta je već molio, skače, kreće da udara rukama po stolu i počinje da se dere: 'Šta pi**e engleske, šta koji ku**c. Oni su obične ja***e. Pokažeš im zube i oni se odmah us**u. Ja sam sa Okserom tako igrao i izbacili smo ih. I mi ćemo ove da izbacimo. Mi njih sigurno prolazimo, tako je Bog rekao, tako je zapisano'. U tom trenutku sam ja, a pričajuci poslije i sa saigračima saznao i da većina ostalih igrača, osjetio kao da mi je neko skinuo svu tenziju i tegobu od te utakmice sa vrata. Taj aplauz, čitava ta emocija, sve nas je to ponijelo. ", prisjetio se Ćirković, međutim, to nije jedina anegdota vezana za čuvenog nigerijskog štopera.
"Zanimljivo je da tri sata pred utakmicu Taribo kaže da nema kopačke. Zaboravio da ih ponese. Pošto nije radio trening veče pred utakmicu zbog bolova, nije primijetio sve do par sati pred meč. I onda jurcanje po Njukaslu da mu se nađu kopačke. Pa mu našli neke sa 13 krampona, a ono počela kiša. Pa juri sa šest krampona, da se ne bi klizao. Jedva se skrpio".
Pošto su crno-bijeli uspjeli da nadoknade gol zaostatka, pobjednika su odlučivali penali. Iako će se svaki navijač Partizana prvo sjetiti Ćirkovićevog udarca sa bele tačke, on smatra da je važniji bio pogodak Saše Ilića, koji je šutirao u seriji prije njega.
"Mateus je pitao ko može da šutira. Sale Ilić se odmah javio da ne može, poslije njega i Delibašić zbog grčeva. Mi ostali smo ćutali. Onda je Mateus donio odluku da prvi penal šutira Malbaša, kao standardni izvođač te sezone, poslije njega šutiraju najstariji i najiskusniji, Nađ, Čakar, Stojanoski i na kraju Ivica Iliev pošto je Mateus imao veliko povjerenje u Ivicu i poseban odnos i komunikaciju sa njim. Poslije pet serija rezultat je 2-2. Oni postižu gol i Sale koji se javio da ne može da šutira, sam uzima loptu i preuzima svu odgovornost na sebe. Svi se sjećaju mog penala ali mislim da je Sašin značajniji, jer da je promašio sve bi bilo gotovo".
Zanimljivo, upravo je Saša Ilić donio odluku da Ćirković preuzme odgovornost poslije njega iako nikada prije toga nije bio izvođač penala u takmičarskoj utakmici!
"Poslije tog penala, kad se vraćao ka centru, Sale me je pogledao i rekao da uzmem ja da šutiram sljedeći penal. Pogodilo se da Hjuz promašuje penal za Njukasl, i da ponovo mi imamo penal za prolaz. Da je odluka na meni. Ja nikada nisam imao priliku da šutiram penale osim na treningu, ali on je imao povjerenja u mene. Poslije mi je rekao da je znao da nema šanse da promašim penal. Međutim kad sam ja uzeo loptu svi sa klupe skaču i traže da Ivica Kralj izvede penal, jer je dva odbranio, imao je svoje veče. Međutim ja sam već krenuo ka golu. Čak je i Miša Radaković vikao: "Ne, nemoj samo on!" Postoji još jedna anegdota oko tog penala, kad je Iliev krenuo da šutira Zeka kaže: 'Evo nama para,' a Bjeković mu odgovara: 'Kome je još Makedonac donio pare.' Kada sam ja krenuo ka lopti Bjekovic kaže: 'Zeko kupuj karte za avion evo nama para,' a Zeka će na to:"ako nam ovaj Bosanac donese pare treba svi da se pobijemo'", ispričao je Ćirković za "Vajs".
U elitnom takmičenju, crno-bijeli su igrali u grupi sa Portom, Olimpikom iz Mrseja i Real Madrdiom. Uspjeli su da osvoje tri boda, a mnogi igrači su poslije te sezone napustili klub. Ne i Ćirković.
"Poslije utakmice u Beogradu ja sam potpisao predugovor sa Olimpikom iz Marseja. Cijeli ugovor je iznosio oko 4 miliona evra. Imali su pravo preče kupovine. Međutim, na kraju sezone je otišlo dosta igrača iz ekipe i uprava je željela da ja kao standardni reprezentativac ostanem bar još godinu-dvije u Partizanu. Bili su u opticaju i Šahtjor, Porto, Espanjol. Sve su to bile dobre ponude. Onda mi se desi povreda koljena protiv OFK Beograda i spletom nesretnih okolnosti, ja nikada ne zaigram u inostranstvu. Ali ne mogu da hulim na Boga, s obzirom da sam kao dječak izbjegao iz Bosne, I kakvo je stanje bilo, ja sam zadovoljan postignutim", iskren je bivši fudbaler.
Pričao je Ćirković i o tome šta je razmišljao kada je prilazio golu na kojem je stajao Šaj Given, o Lotaru Mateusu i tome ko mu je bio najbolji saigrač tokom karijere, zatim koji je po njemu najveći neuspjeh tokom nošenja crno-bijelog dresa, kao i o aktuelnim dešavanjima u Partizanu, ali posebno je bio zanimljiv osvrt na reprezentativnu karijeru.
Od 2000. do 2005. devet puta je nosio dres Srbije i Crne Gore, a ima i tri nastupa za B reprezentaciju Jugoslavije (2001).
Malo je nedostajalo da bude učesnik Svjetskog prvenstva u Nemačkoj 2006. godine, ali kaže da je Dušan Basta morao da igra prije njega.
"Najteži dan u karijeri mi je bio kad sam vidio da nisam na spisku za SP u Njemačkoj. Ja sam imao odličnu saradnju sa svim selektorima. Bio sam standardni reprezentativac. Znam da su se, pred taj Mundijal Deki i Sava zezali da jedino znaju ko će nositi dvojku, a da će se oni već nekako poredati. Imao sam tri teške povrede u reprezentaciji. Protiv Reala nisam igrao zbog povrede protiv Velsa. Sedam dana pred objavljivanje spiska imao sam sastanak sa selektorom Petkovićem, dao mi je plan priprema. Napravljen je plan i sa Reberom, tadašnjim trenerom Partizana, o minutaži u posljednjim kolima prvenstva, da bi što spremniji dočekao početak priprema. Sjećam se da sam se vozio kući sa treninga kad me je zvao Voja Radović i rekao da nisam na spisku. Nisam mu vjerovao, mislio sam da me zeza. Čak sam mu i spustio slušalicu pošto je bio uporan. Kako sam spustio slušalicu zove me sestra. Tek tad sam shvatio da je istina. Čitav taj dan sam preplakao. Jedina izmjena na spisku je bila da sam ja izbačen, a da je umjesto mene upao Basta. Inače, Basta je tada imao povredu leđa i nije mogao da igra prvu utakmicu. Tada je Đorđević morao da igra beka protiv Holandije pa ga je Ilija izmijenio u 44. minutu jer nije mogao da sačuva Robena. A kako on kao štoper da sačuva jednog od najbržih igrača na svijetu? Kasnije sam saznao iz raznih izvora zašto je Basta morao da ode na to Svjetsko prvenstvo. Čak mi je kasnije i sam Petković priznao da je bilo poziva od nekih moćnih ljudi da mora da zove Bastu", otkrio je Milivoje Ćirković u opširnom intervjuu za "Vajs".