Koliko znate klubova iz Rima, osim Rome i Lacija? Nevjerovatno zvuči činjenica da grad u kojem živi 4,3 miliona stanovnika ima toliko klubova da ih možete izbrojati na prste jedne ruke.
Ipak, da li ste se ikad zapitali postoji li u Vječnom gradu još neki klub?
Pokušajte da se sjetite - sigurni smo da nećete uspjeti.
Zašto?
Zato što u prestonici Italije, osim svima nam poznatih Rome i Lacija, postoje još samo TRI aktivna kluba!
U tzv. "ligama petice", glavni gradovi, osim prvoligaša, imaju i brojne drugoligaše.
Tako npr. London, osim pet klubova koji nastupaju u najvišem rangu - Premijer ligi (Arsenal, Čelsi, Kristal Palas, Totenhem i Vest Hem), u Čempionšipu ima i četiri drugoligaša (Brentford, Fulam, Kvins Park Rendžers, Milvol). Računajući i ženske klubove, prestonica Velike Britanije broji oko 200 klubova.
Kada se pogleda stanje u Njemačkoj, Španiji i Francuskoj, u Berlinu ih je 60-ak, Madrid ih ima 36, a Pariz 15 klubova.
Dakle, mnogo više nego Rim.
Nevjerovatno zvuči činjenica da u gradu, koji prema posljednjem popisu iz 2017. godine ima oko 2,8 miliona stanovnika, računajući i okolinu 4,3 miliona, i koji se prostire na 1.285 kvadratnih kilometara, egzistira toliko klubova da ih možete izbrojati na prste jedne ruke.
To su petoligaši A.S.D. Astrea i Rasing Roma, te Lodiđani, koji se od sezone 2011/12. okrenuo samo radu s mlađim kategorijama i ne posjeduje seniorsku selekciju. Takođe, tu je i ženski klub RES Roma.
U želji da saznamo zašto je to tako, kontaktirali smo jednog od najpoznatijih i najuticajnijih italijanskih sportskih novinara Đanluku Di Marcija (Gianluca Di Marzio), koji je pristao da za MONDO da svoje mišljenje o ovom, možemo ga slobodno nazvati, fenomenu.
"Postojao je još jedan klub, Lodiđani, u kojem je igrao Luka Toni. Igrali su na stadionu 'Flaminio', ali nisu imali navijače. Takođe, posjeta je bila izuzetno skromna, pa su praktično 'nestali' 2011. godine", rekao je na Di Marcio.
Upravo primjer malog Lodiđana otkriva zašto grad poput Rima ima tako malo fudbalskih kolektiva.
"Mislim da je razlog tome činjenica da u Rimu ne postoji sportska kultura izvan Rome i Lacija. Djeca podržavaju Romu ili Lacio i to je porodična stvar. Takođe, ne postoje različite gradske zone, kao što je to slučaj recimo u Londonu, koje bi bile u stanju da formiraju klub, a samim tim i privuku navijače", pojasnio je Di Marcio.
Za naše uslove, zaista, nezamislivo.
U Srbiji, npr. Superligu nerijetko nazivaju "tramvaj" ligom, zbog velikog broja klubova iz Beograda, pa je u poređenju s tim Rim zaista specifičan.
Rimljani su, na neki način, i kroz sport, odnosno fudbal, željeli da sačuvaju ovu vrstu svojevrsne tradicije.
Početkom 20. vijeka u Rimu je postojalo osam klubova, ali oni nisu bili u stanju da se takmiče sa daleko bogatijim i moćnijim sjeverom Apenina.
Tako su klubovi Alba, Fortitudo i Roman, u želji da postanu konkurentni, odlučili da se udruže, pa je 1927. godine njihovim fuzionisanjem nastala Roma.
Lacio nije želio da pristupi ovom "savezu" i nastavio je svoj put samostalno.
Skoro vijek kasnije, situacija je, dakle, i dalje vrlo slična.
Roma i Lacio jedini su profesionalni klubovi u gradu na Tibru, a vrijedi spomenuti i par klubova koji su nedavno bili aktivni, ali su prestali s radom. To su četvrtoligaši Atletiko Roma (ranije Cisko Roma) i Fidene.
Sredinom prošlog vijeka aktivan je bio i klub M.A.T.E.R, koji je s radom prestao krajem Drugog svjetskog rata.
Pratite MONDO SPORT i na Facebooku, Twitteru ili Instagramu...